Muskarcu koji se zove Roger svidja se zena po imenu Ela.
Pozove je u kino.
Ona prihvati poziv i oboje se dobro provedu.
Nekoliko dana potom, pozove je na veceru.
Ona prihvati poziv i opet im je bilo lijepo.
Nastave se redovito vidjati.
Nakon nekog vremena i on i ona prestanu izlaziti s drugim osobama.
I onda,jedno vece,dok su se vozili u autu,Ela se sjeti neceg i bez mnogo
razmisljanja glasno kaze:"Znas li da se vidjamo vec sest mjeseci?"
Nakon toga u autu nastupi tisina. Eli se tisina ucinila dugotrajnom.
Razmisljala je: Mozda mu smeta sto sam to rekla? Mozda ga nas odnos
ogranicava.Mozda misli da mu zelim nametnuti neke obaveze koje ne zeli ili
nije siguran da ih zeli...
Roger pomisli:Boze.Sest mjeseci.
Ela dalje misli:Ali nisam ni ja sigurna da zelim takav odnos. Ponekad mi se
cini da mi treba malo vise prostora.Malo vise vremena da razmislim da li
zelim da nastavimo ovako... Pa gde mi to idemo? Hocemo li se samo nastaviti
vidjati na ovom nivou bliskosti?
Idemo li prema braku? Djeci? Zajednistvu do kraja zivota?
Jesam li spremna za to? Da li ga uopce poznajem?
Roger misli:To znaci... da vidim... poceli smo izlaziti u travnju...
To je bilo bas kad mi je auto bio na servisu...
...
Ooops ! Moram promijeniti ulje!
A Ela misli: Uznemiren je.Vidim mu to na licu.Mozda sam sve pogresno
shvatila.Mozda on od ovog odnosa zeli vise. Vise bliskosti. Mozda je on
osjetio - prije mene - da ja imam neke rezerve.
Mora da je to. Zato ne zeli nista reci o svojim osjecajima.
Boji se da ce biti odbacen.
Roger misli: Moram provjeriti i kuplung. Bas me briga sto onaj idiot
mehanicar govori da je sve u redu. Osjecam da nesto zapinje. ...i... bolje
im je da ovaj put ne krive za to niske temperature. ...Koje niske
temperature...? ... a zadnji put sam platio tom nesposobnom lopovu 600
dolara.
A Ela misli: Ljut je. Ne mogu mu zamjeriti. I ja bih bila ljuta na njegovom
mjestu. Osjecaj se krivom sto ga mucim, ali ja tu nista ne mogu.
Jednostavno jos nisam sigurna.
Roger misli: Vejrojatno ce reci da je istekla garancija...Idioti!
Ela misli:Mozda sam ja preveliki idealista... Cekam viteza na bijelom konju,
iako sjedim pored savrseno dobre osobe,osobe s kojom mi je dobro, osobe do
koje mi je stalo,osobe kojoj je, izgleda, stvarno stalo do mene, osobe kojoj
je sada tesko zbog mojih sebicnih, nezrelih fantazija.
Roger misli: Garancija? Oni zele garanciju?! Dat cu im ja garanciju!
Uzecu garanciju i...
"Rogere!" rece Ela glasno.
"Molim?" kaze Roger iznenadjeno.
"Molim te nemoj muciti samog sebe,"rece ona dok joj se oci pune suzama.
"Mozda nisam trebala...O Boze, osecam se tako..."
(Zajeca)
"Sto ti je?" pita Roger.
"Prava sam budala." jeca ona dalje."Znam da nema viteza.Znam to.
To je glupost.A nema ni konja."
"Nema konja?" upita zbunjeno Roger.
"Sad sigurno mislis da sam prava budala," kaze Ela.
"Ne,"rece Roger, sretan da konacno zna pravi odgovor.
"Radi se samo o tome... da... mi treba malo vise vremena," kaze Ela.
(Nastupi pauza od 15 sekundi za vrijeme koje Roger brzo razmislja
pokusavajuci pronaci siguran odgovor. Konacno se dosjeti neceg sto bi moglo
odgovarati situaciji.)
"Da." kaze on.
(Ela, duboko dirnuta, dodirne njegovu ruku).
"Oh, Rogere, da li uistinu mislis tako?" pita.
"Kako?" upita Roger.
"Pa... o - vremenu..." kaze Ela.
"O...," kaze Roger "Da."
(Ela se okrene prema njemu i zagleda mu se duboko u oci.On postade vidljivo
nervozan zbog toga sto bi ona mogla slijedece reci.Pogotovo ako to bude
ukljucivalo konja.)
Konacno, ona progovori:"Hvala, Roger." rece.
"Hvala tebi." rece Roger.
Potom je on odveze kuci.
Ona legne u krevet.I place do zore.
Roger udje u svoj stan.Otvori vrecicu cipsa.Ukljuci TV i odmah se udubi u
teniski mec izmedju dva Ceha za koja nikad nije ni cuo.Neki glasic u glavi
govorio mu je da se u autu dogodilo nesto zaista vazno. Ali on je siguran da
nikad nece razjumeti sto.I da je najbolje da ne misli na to.
Slijedeceg dana Ela je nazvala svoju najbolju prijateljicu,mozda i dvije, i
one su o tome razgovarale 6 sati. Analizirale su do u detalje sve sto je ona
rekla i sve sto je on rekao, unedogled - istrazuju svaku rijec, izraz i
gestu,kako bi otkrile nijanse u znacenju i razmatrajuci svaku mogucu
varijantu.
Nastavljale su o tome razgovarati danima,tjednima, mjesecima...nikad ne
dolazeci ni do kakvog zakljucka,ali im ni trenutak nije bilo dosadno.
U medjuvremenu,Roger,igrajuci tenis sa zajednickim prijateljem,zastane
neposredno pre serviranja i upita: "Normane, je li Ela ikad imala konja?"