Brzina svjetlosti možda nije fizikalna konstanta: Kratkotrajne čestice u vakuumu mogle bi biti uzrok njenog kolebanja



Dva znanstvena rada objavljena u časopisu European Physical Journal D predstavljaju izazov uvriježenim saznanjima o prirodi vakuuma.

U jednom od njih, Marcel Urban i njegovi kolege sa Sveučilišta Paris-Sud u Orsayju u Francuskoj identificirali su mehanizam na kvantnoj razini koji vakuum označava kao nešto što je popunjeno parovima virtualnih čestica s vrijednostima fluktuirajuće energije.

Kao rezultat toga, svojstva pripisana vakuumu, poput brzine svjetlosti, možda uopće i nisu fizikalna konstanta, već nešto što varira.

U drugoj studiji, Gerd Leuchs i Luis L. Sánchez-Soto s Instituta za fiziku svjetlosti Max Planck u Erlangenu u Njemačkoj iznose pretpostavke da su fizikalne konstante, kao što su brzina svjetlosti i takozvani otpor zrakopraznog prostora, pokazatelji ukupnog broja elementarnih čestica u prirodi.

U svojoj studiji Urban i njegovi kolege znanstvenici ustanovili su detaljan kvantni mehanizam koji bi mogao objasniti magnetizam i polarizaciju vakuuma, koja se još naziva propusnost i otpor, kao i krajnju brzinu svjetlosti. Ovo otkriće je značajno jer pretpostavlja postojanje ograničenog broja čestica kratkog vijeka trajanja po jedinici zapremnine u vakuumu.

Kao rezultat toga istraživanja, postoji teoretska mogućnost da brzina svjetlosti nije konstantna kao što pretpostavlja konvencionalna fizika.

Brzina svjetlosti mogla bi ovisiti o varijacijama svojstva prostora ili vremena u samom vakuumu.

Otkrili su da određeno svojstvo vakuuma, poznato kao otpor, koje je ključno u određivanju brzine svjetlosti, ovisi o zbroju kvadrata električnih naboja čestica, ali ne i o njihovim masama. Ako je njihova zamisao ispravna, vrijednost brzine svjetlosti kombinirana s vrijednosti otpora vakuuma je pokazatelj ukupnog broja električno-nabijenih čestica koje postoje u prirodi. Rezultati pokusa pokazuju ispravnost ove hipoteze. [znanost]

Preuzeto sa ...

Znaci ni vakuum nije bas skroz prazan, a kako i da bude pored tolike gomile svega i svacega u univerzumu. Ko zna sta ce jos sve da se izotkriva.
Ako svetlost varira, onda verovatno neke izmerene stvari su samo priblizno takve i tolike. Naravno, apsolutna je jedino relativnost - ali zivot je veseo, sve je u kretanju i promeni. Ako, bar nije dosadno

O kolebanju brzine svjetlosti, između ostalog, govori naučnik sa Kembridža Rupert Šeldrejk u ovom klipu

Ovo sa virtuelnim parovima chestica u vakumu je korishceno kao dokaz za postojanje crnih rupa.
Ako se blizu horizonta dogadjaja stovi virtuelni par chestica desi se da pre nego se opet ponishte, jedna od chestica  propadne kroz horizont dogadjaja a druga uspe da se odvoji od crne rupe. Zbog toga crne rupe nisu bash crne nego emituju neko zrachenje...

Brzina svetlosti nije konstanta, jeste konstantna za odredjenu sredinu kroz koju se krece. Brzina svetlosti nije ista u vazduhu i staklu, na primer. Dakle kako vakum nije bash prazan, nego ipak ima neku svoju gustinu koja nije svuda ista, zbog toga moze doci do kolebanja brzine svetlosti....

Evo to je neko laichko obrazlozenje....
Problem nastaje ako se svetlost krece brze od njene gorne granice, to ima onako malo zahebane posledice na anshtajnovu fiziku  Zapravo na teoriju relativiteta, samo postojanje kvantne teleportacije, tj prenoshenje informacija na daljinu trenutno, tj brze od brzine svetlosti, je jedan od kamena spoticanja u objedinjavanju kvantne fizike i teorije relativiteta...