Prijava na forum:
Ime:
Lozinka:
Prijavi me trajno:
Trajanje:
Registruj nalog:
Ime:
Lozinka:
Ponovi Lozinku:
E-mail:

ConQUIZtador
Trenutno vreme je: 27. Apr 2024, 06:37:05
nazadnapred
Korisnici koji su trenutno na forumu 0 članova i 1 gost pregledaju ovu temu.
Idi dole
Stranice:
2  Sve
Počni novu temu Nova anketa Odgovor Štampaj Dodaj temu u favorite Pogledajte svoje poruke u temi
Tema: Srpsko pravoslavlje i Anglikanska crkva  (Pročitano 8611 puta)
02. Avg 2005, 04:50:33
Administrator
Capo di tutti capi


Underpromise; overdeliver.

Zodijak Gemini
Pol Muškarac
Poruke Odustao od brojanja
Zastava 44°49′N - 20°29′E
mob
Apple iPhone 6s
Srpsko pravoslavlje i Anglikanska crkva (1)
Šta je verski liberalizam
Nikolaj Velimirović bio za spajanje SPC i Anglikanske crkve

Povodom božićnog incidenta ispred srpske pravoslavne Patrijaršije (24. decembar), i reagovanja hijerarhije SPC, državnog i političkog vrha, prvi put je u širokoj javnosti tradicionalno savezništvo između SPC i Anglikanske crkve, poznato uglavnom užem krugu teologa i istoričara, postalo medijska vest.

Za otkrivanje uzroka uspostavljanja tradicionalno dobrih odnosa između Anglikanske crkve i zvanične srpsko-pravoslavne hijerarhije, neophodno je proniknuti u ideološku pozadinu takvih odnosa. Za jednu i drugu hrišćansku crkvu karakteristično je negovanje ideologije verskog liberalizma (verska tolerancija, sloboda savesti, izvestan verski indiferentizam u odnosu na pripadnike Rimokatoličke crkve itd). U uvodnom delu ovog feljtona potrebno je nešto reći o osnovnim postulatima ideologije građanskog liberalizma, odnosno liberalnog demokratizma, iz kojeg je nastao crkveno-verski liberalizam.

Novi poredak

Liberalnu političku filozofiju pratio je proces sekularizacije (deklerikalizacije) ideja i institucija deobom društva na javnu i privatnu sferu i potiskivanjem religijskih uverenja i opredeljenja u privatnu sferu. Takvo stanje realizovano je velikim buržoaskim revolucijama, odnosno uništavanjem stare feudalne državne suverenosti (apsolutizma) i uspostavljanjem građanske "narodne suverenosti".

Liberalizam je u izvornom obliku nastao u Engleskoj tokom XVII veka, da bi se kasnije razvio u Francuskoj. Racionalizam, prosvetiteljstvo i teorija o prirodnim pravima, kao novi idejni temelji društvenog položaja čoveka, glavni su filozofski izvori liberalizma, ali ne bi trebalo zaboraviti presudan značaj verskog pokreta reformacije (protestantizma), dakle i anglikanizma, kao preteče svih ovih idejnih temelja. Bez intelektualnog vrenja u XVI veku, kako ističe politikolog Milan Matić, nije moguće razumeti pojavu liberalizma u Engleskoj u XVII veku.

Realnoistorijski nastup liberalne ideologije podstakao je formiranje društva u kojem je čovek (pojedinac) mogao slobodno da bira versku organizaciju, te postavio granice državnoj vlasti. Verska reformacija je dovela do stvaranja apsolutističke države, a ona je kao reakciju i protivotrov izazvala i ubrzala stvaranje liberalizma i liberalne države.

Apsolutistička država, tipa Francuske u XVIII veku, pripremila je ekonomske i druge uslove za docnije učvršćivanje liberalnih institucija i odnosa i za spontanu tržišnu dominaciju građanske klase, zbog kojih je despotska država postala nepotrebna.

Apsolutističku državu, nastalu kompromisom feudalnih klasa (sveštenstva i plemstva) i građanstva, ova druga klasa najpre je u revolucijama (holandskoj, engleskoj i francuskoj) temeljito razorila, stvorivši u metropolama novi liberalni poredak.

Za zbližavanje

Državnička i politička elita Kraljevine Srbije, naročito od dolaska Karađorđevića na kraljevski tron 1903, bila je svim svojim ideološkim i političkim bićem uz ideologiju zapadnih liberalnih zemalja, dakle, uz ideologiju građanskog liberalizma. Srpska pravoslavna crkva je, u skladu sa srpskim i jugoslovenskim državnim i savezničkim vezama sa zemljama "zapadne demokratije", bila povezana sa verskim organizacijama zapadnih liberalno demokratskih država.

Verski liberalizam Srpske pravoslavne crkve usmerio je srpsko pravoslavlje ka bliskoj saradnji sa protestantskim i starokatoličkim crkvama. Savezništvo crkava u prvom svetskom ratu, koje je proisteklo iz političkih interesa matičnih država (Srbije i Engleske), usmereno je bilo protiv rimske Crkve zbog njenog prohabsburškog opredeljenja.

Srpska pravoslavna crkva izražavala je stalnu tendenciju ka zbliženju sa Anglikanskom crkvom. Srpski bogoslovi školovali su se za vreme prvog svetskog rata na anglikanskim teološkim seminarima. Episkop ohridski (potom Žički) Nikolaj Velimirović, diplomirani teolog starokatoličkog bernskog fakulteta, bio je glavni zagovornik ideje o spajanju srpske crkve sa anglikanskom. Boraveći u Engleskoj, zajedno sa Vojom Janićem, u vreme prvog svetskog rata, udario je temelje pravoslavno-anglikanskog spajanja.

Apel Englezima

Rimokatolički teolog dr Roko Rogošić, inače pripadnik tajnog rimokatoličkog Seniorata, nije se čudio što se u Srpskoj pravoslavnoj crkvi opaža "stalna tendencija" prema anglikanizmu: "Anglikanska crkva za vreme rata mnogo je pomogla Srpsku crkvu. Srbi izbeglice u Engleskoj su gostoljubivo primljeni. Anglikanci su njihove bogoslove i poučavali i uzgajali".

U vreme Prvog svetskog rata sa strane Anglikanske crkve slati su apeli uglednim Englezima da pomognu interniranim sveštenicima Srpske pravoslavne crkve. Tako je A. F. Londin, predsednik Fonda za pomoć Srbima i predsednik Udruženja Anglikanske i Istočne crkve, slao apel za pomoć. Njegov apel je objavljen u "CHURCH Times"-u, od 19. oktobra 1917, pod naslovom "Srpsko mučeništvo".
Piše: dr Nikola Žutić
IP sačuvana
social share
Pobednik, pre svega.

Napomena: Moje privatne poruke, icq, msn, yim, google talk i mail ne sluze za pruzanje tehnicke podrske ili odgovaranje na pitanja korisnika. Za sva pitanja postoji adekvatan deo foruma. Pronadjite ga! Takve privatne poruke cu jednostavno ignorisati!
Preporuke za clanove: Procitajte najcesce postavljana pitanja!
Pogledaj profil WWW GTalk Twitter Facebook
 
Prijava na forum:
Ime:
Lozinka:
Zelim biti prijavljen:
Trajanje:
Registruj nalog:
Ime:
Lozinka:
Ponovi Lozinku:
E-mail:
Administrator
Capo di tutti capi


Underpromise; overdeliver.

Zodijak Gemini
Pol Muškarac
Poruke Odustao od brojanja
Zastava 44°49′N - 20°29′E
mob
Apple iPhone 6s
Položaj crkava u
Kraljevini Jugoslaviji
Crkve su bile u poziciji javnopravne korporacije (udruženja)

U tom otvorenom pismu, između ostalog, rečeno je sledeće: "Gospodine, mogu li reći o praktičnom primeru simpatija crkvenih ljudi (iz Anglikanske crkve - N. Ž), pogotovo klera, sa njihovom nesretnom braćom srpskim sveštenicima i to u broju od 200 do 300, interniranim u Austro-Ugarsku. Skoro je stiglo 170 pisama od njih u kojima se obraćaju i mole engleski narod da im pomognu u njihovom siromaštvu.

Oni pišu da su polugoli i da služe za podsmeh i za sramotu, šetajući okolo kao prosjaci i polugladni. Mnogi od njih su parohijski sveštenici, neki su kaluđeri, dvojica su biskupi (episkopi - N. Ž)... Otac Nikolaj Velimirović, stari pobožni i mnogo simpatičan čovek, radi na ulici, dok drugi ni ne žele da rade. Sramota stvarno za hrišćansku zemlju da drži svoje zatvorenike uz toliko patnje i stradanja.

Tri stotine, koji su još u gorem stanju, internirani su u Bugarsku i Tursku i ne može se za sada do njih.

Ali ovima u Austriju mogu se doturiti male pošiljke, zima, verovatno žestoka, uskoro dolazi. Možemo bar malo ublažiti njihovu bol i patnju za vreme njihovog Božića. Ja sam tražio odeću, staru odeću, pokloni mogu biti poslati meni u fond pomoći Srbima, 5. Cromnjell ulica, London, S. W.7, koja će uz zahvalnost sigurno biti prosleđena njima. Poklone vidljivo obeležiti 'Za srpsko sveštenstvo'. Nadam se da će njihov apel naći adekvatan odgovor".

Slom Austrije

U Velikoj Britaniji aktivno je delovalo Društvo za pomoć studentima srpske crkve "koji teže da nauče što više spremajući se za službu. Predsednik Društva bio je arhiepiskop kanterberijski, u društvo su bili uključeni, pored više sveštenih lica, lord Chancellor, lord Halifadž, predsedavajući gospodin Herbert Warren i druge značajne ličnosti. Canon Carnegie, koji je bio predsednik Izvršnog odbora društva, u svojoj propovedi u anglikanskoj crkvi Sv. Margareta (20. oktobra 1917), iskoristio je priliku da objasni prisutnim vernicima ciljeve društva.

U svojoj propovedi, između ostalog, istakao je sledeće: "Mi smo obećali nama samima da ponovo uspostavimo, obnovimo srpsku rasu i srpski nacionalni život, i da joj damo pravu šansu da drži svoju nacionalnu sudbinu u svojim rukama. Mi smo ovo prihvatili kao jedan od bitnih ciljeva.

Pomoć koju možemo poslati na ovaj način biće od omale koristi ukoliko u vođenju tih poslova ne bude izabran pametan, uravnotežen i dalekovid čovek, vođa. Na tom duhovnom elementu ultimativno zavisi i stabilnost i progres jedne nacije. Ovde Srpska crkva može učiniti neprocenjivu pomoć. Nacionalna crkva je ta koja usmerava izražavanje nacionalne duhovne težnje i nacionalne ideale... Nijedan drugi organ ili institucija, ne može to učiniti sa istim autoritetom kao što to može učiniti Crkva".

O stanju u okupiranoj Srbiji englesku javnost, naročito hijerarhiju Anglikanske crkve, informisao je Nikolaj Velimirović svojim pismima i člancima objavljivanim u engleskoj štampi, na pr. obimni novinski članak "Srbija u okovima" (Serbia in chains), objavljen u "The New Witness" 6. aprila 1916. godine.

Jugoslovensko ujedinjenje, koje je nastalo kao posledica ratnog raspleta, imalo je u sebi elemente buržoasko-demokratske revolucije. Kapitulacija Austro-Ugarske označavala je ne samo krah državnog mehanizma, već i feudalne ideologije sveštenstva i plemstva, pred građanskim liberalizmom "zapadnih demokratija". Pobeda Francuske i saveznika omogućila je da jugoslovenski liberali zauzmu istaknute pozicije u državnom vrhu Kraljevstva SHS. Centrale evropskog građanskog liberalizma - Francuska i Engleska - usađivaće ideje demokratizma na tlu nekadašnjeg cezaropapističkog habzburškog carstva.

Ujedinjenje

Kraljevina SHS stvorena je srpskim vojničkim pobedama, ali uz presudnu pomoć i arbitriranje zapadnih liberalnih saveznika, na osnovu principa koji su proglašeni za konačni cilj Prvog svetskog rata: sloboda, demokratija, socijalna pravda, narodno samoopredeljenje i samoodređenje ("temeljni demokratski principi").

Takvi "temeljni demokratski principi" služili su pobednicima da po svojoj slobodnoj volji raskomadaju poražena carstva, i da, pri tom, imaju potpuni legitimitet. Stvaraoci tadašnjeg novog svetskog poretka Srbima su namenili ulogu sprovodnika njihove zamisli rušenja habzburškog austro-ugarskog carstva, i glavnog austrijskog carstva, koje su ujedinjenjem ušle u Kraljevstvo Srba, Hrvata i Slovenaca.

Novi koncept

Prema načelu umerenog verskog liberalizma, u Kraljevini Jugoslaviji crkve su, u odnosu na državu, bile u poziciji javnopravne korporacije (udruženja). Liberalna država je odbacila koncept odnosa po principu feudalnog modela crkvene države ili nešto progresivnijeg modela državne crkve kakav se primenjivao prema Srpskoj pravoslavnoj crkvi u kraljevini Srbiji.

Odbačen je najradikalniji liberalni model odnosa između države i crkve po kome su država i crkva u potpunosti odvojene, a crkva svedena na položaj privatnog udruženja. Zbog javnopravnog položaja crkava i verskih zajednica u kraljevini SHS, jugoslovenska država je bila u obavezi da, preko svojih resora, vodi nadzor i kontrolu nad organizacijom i radom crkava i verskih zajednica i materijalno ih potpomaže.
Piše: dr Nikola Žutić
IP sačuvana
social share
Pobednik, pre svega.

Napomena: Moje privatne poruke, icq, msn, yim, google talk i mail ne sluze za pruzanje tehnicke podrske ili odgovaranje na pitanja korisnika. Za sva pitanja postoji adekvatan deo foruma. Pronadjite ga! Takve privatne poruke cu jednostavno ignorisati!
Preporuke za clanove: Procitajte najcesce postavljana pitanja!
Pogledaj profil WWW GTalk Twitter Facebook
 
Prijava na forum:
Ime:
Lozinka:
Zelim biti prijavljen:
Trajanje:
Registruj nalog:
Ime:
Lozinka:
Ponovi Lozinku:
E-mail:
Administrator
Capo di tutti capi


Underpromise; overdeliver.

Zodijak Gemini
Pol Muškarac
Poruke Odustao od brojanja
Zastava 44°49′N - 20°29′E
mob
Apple iPhone 6s
Potpuna lojalnost SPC kruni
Dočekala Kraljevinu SHS oduševljeno

Iz tih razloga država je u julu 1919. obrazovala Ministarstvo vera. Ono je bilo organ centralne državne uprave koje je u granicama postojećih propisa vršilo vrhovnu nadzornu i najvišu upravnu vlast u svim versko-političkim poslovima, ukoliko su spadali u delokrug državne delatnosti". Ministar vera je bio spojni i kontrolni organ koji je garantovao doslednu primenu osnovnog liberalnog načela ravnopravnosti sviju zakonom priznatih veroispovesti u Kraljevstvu jednoličnom upravom i jednakim primenjivanjem postojećih propisa.

Javnopravni položaj u Kraljevini su imale crkve i verske organizacije koje je država priznala zakonskim putem. Priznanje su dobile velike crkve ali i male crkve i verske zajednice koje su imale jak ideološki i verski uticaj (Srpska pravoslavna crkva, Rimokatolička crkva, Islamska verska zajednica, protestantske (obuhvatajući i Anglikansku crkvu), starokatoličke crkve i Mojsijeva (jevrejska) crkva).

Verska trpljivost

Legitimni klerikalizam Srpske pravoslavne crkve u Kraljevini Jugoslaviji (dinastičnost i bliskost sa crkvama zapadnih demokratskih država)

Prema prvoj jugoslovenskoj državi, iako je ona bila liberalno-građanska i laicistička, Srpska pravoslavna crkva je ispoljavala potpunu lojalnost i državljansku odanost. Stvaranje Kraljevstva SHS Srpska pravoslavna crkva je dočekala sa simpatijama i državotvornom naklonošću. U ujedinjenju svih srpskih zemalja u okviru Jugoslavije, SPC je videla mogućnost da se srpski narod okupi u jedinstvenoj državi, a svi delovi razbijenih i razdeljenih pravoslavnih eparhija objedine u jedinstvenoj duhovnoj i administrativnoj pravoslavnoj jedinici.

Posle sprovedenog jugoslovenskog ujedinjenja, 1920. je došlo i do sjedinjavanja svih pravoslavnih mitropolija i eparhija na prostoru Kraljevstva SHS. U jedinstvenu SPC ušle su beogradska, karlovačka i crnogorsko primorska mitropolija i brojne eparhije. Ujedinjenje srpskih pravoslavnih mitropolija i eparhija provedeno je na demokratskoj osnovi ravnopravnosti i jednakosti.

Stalo se na gledište "da su sve naše oblasne crkve ravne po istorijskoj slavi i po usluzi koju su činile narodu u stolećima robovanka, te prema tome ravne po istorijskoj slavi i po usluzi koju su činile narodu u stolećima robovanja, te prema tome ravne po pravu i časti. SPC je izbegla da se ujedinjenje izvrši u obliku potčinjavanja jedne episkopije drugoj već u obliku "slivanja" pokrajinskih crkava u jednu višu i potpunu celinu.

U skladu sa srpskim i jugoslovenskim savezničkim i državnim vezama sa zemljama građanskog liberalizma, Srpska pravoslavna crkva je bila povezana sa crkvama građanskih demokratskih država. Iz tih razloga u SPC je bio prisutan izražen verski liberalizam (verska trpeljivost, indiferentizam, patriotski nacionalni osećaj za matičnu državu itd.).

Crkveno-politički liberalizam SPC usmerio je njenu aktivnost ka bliskoj saradnji sa protestantskim i starokatoličkim crkvama demokratskih država. Ona je posebno simpatisala samostalnu Anglikansku crkvu, pa se čak radilo na tome da dođe i do dogmatskog i liturgijskog jedinstva dve crkve. Pozdravljala je tendencije nacionalizovanja Rimokatoličke crkve u Francuskoj i jačanje "galikanizma", podupirala stvaranje starokatoličkih narodnih crkava u Jugoslaviji i Evropi.

Sve te crkve, koje su podržavale postojeći "frankofilski" građanski evropski poredak, solidarno su se udružile zbog netrpeljivosti prema Vatikanu, koja je proizilazila iz izraženog vatikanskog revizionizma, agresivnog klerikalizma i prozelitskog delovanja među pravoslavnim, muslimanskim, protestantskim i jevrejskim stanovništvom Kraljevine Jugoslavije.) "Otpadnici" od Vatikana i Rimokatoličke crkve, Starokatolici, pristupili su, zajedno sa Srpskom pravoslavnom crkvom, taboru državotvornih jugoslovenskih unitarista. Jugoslovenska država je podržavala širenje Starokatolika i osnivanje novih "narodnih crkava".

Anglikanska crkva je, posle Prvog svetskog rata, zapravo preduzela inicijativu da, kao produžena ruka britanske države, okupi sve pravoslavne crkve oko Carigradske Vaseljenske patrijaršije i da stvori novog "orijentalnog Papu", koji je trebalo, obnovljenom snagom da poremeti svemoć rimskog Pape. Anglikanski Kenterberijski arhiepiskop je "daleko preko granice Engleske papa anglosaksonskog protestantizma i, prema tome, jedan od glavnih izvora engleskog svetskog uticaja.

Veliki uticaj

Engleski visoki duhovnici nisu bili ograničeni samo na vršenje svog duhovnog poziva, već im je bilo priznato i pravo da autoritativno utiču na moralna, etička i socijalna pitanja i da o njima daju svoje mišljenje. Bili su poznati angažmani Anglik crkve u politici Društva naroda. U samoj Engleskoj njihov uticaj je bio veliki jer su visoki anglikanski velikodostojnici bili članovi Gornjeg doma.
Piše: dr Nikola Žutić
IP sačuvana
social share
Pobednik, pre svega.

Napomena: Moje privatne poruke, icq, msn, yim, google talk i mail ne sluze za pruzanje tehnicke podrske ili odgovaranje na pitanja korisnika. Za sva pitanja postoji adekvatan deo foruma. Pronadjite ga! Takve privatne poruke cu jednostavno ignorisati!
Preporuke za clanove: Procitajte najcesce postavljana pitanja!
Pogledaj profil WWW GTalk Twitter Facebook
 
Prijava na forum:
Ime:
Lozinka:
Zelim biti prijavljen:
Trajanje:
Registruj nalog:
Ime:
Lozinka:
Ponovi Lozinku:
E-mail:
Administrator
Capo di tutti capi


Underpromise; overdeliver.

Zodijak Gemini
Pol Muškarac
Poruke Odustao od brojanja
Zastava 44°49′N - 20°29′E
mob
Apple iPhone 6s
Fuzija Srpske i Anglikanske crkve
Zamisao potekla od samih anglikanaca

Predsednik Komiteta za ujedinjenje srpske i anglikanske crkve Charles Gore izjavljivao je da "veruje da može postati prvi član pravoslavne crkve ne menjajući svoje verovanje". Voja Janić, profesor bogoslovije i ministar vera u vladama Kraljevine SHS, često je tvrdio da se učenje "Visoke crkvene partije" (The high church parti) potpuno poklapa sa učenjem pravoslavne crkve, pa se iz tih razloga dozvoljava između njih "comuniatio in sacris". Srpski patrijarh Dimitrije dozvoljavao je anglikanskim i američkim episkopima da služe anglikansku (protestantsku) liturgiju u kapeli patrijaršije u Beogradu.

Liči na ateizam

Zamisao o spajanju srpske i anglikanske crkve potekla je od strane samih anglikanaca. Takva fuzija potpuno je odgovarala srpskom nacionalnom shvatanju hrišćanstva, koje je uglavnom prelazilo preko formalno-dogmatskih razlika. Tradicionalisti srpskog pravoslavlja, pripadnici bogomoljačkog pokreta (Hrišćanska narodna zajednica), bila su zabrinuti takvim kretanjima u Srpskoj pravoslavnoj crkvi. Predsednik Narodne hrišćanske zajednice Dragoljub Milivojević ocenjuje da srpsko pravoslavlje liči pomalo na ateizam, bezbožništvo i racionalizam jer se duh pravoslavni izgubio, utrnuo: "Naše pravoslavlje danas je telo iz koga duša sve više iščezava slično bolesniku na samrti". Po mišljenju pripadnika "pravovernog" Bogomoljačkog pokreta, Srpska pravoslavna crkva, preko svog sveštenstva, "neprestano zbacuje breme Hristovo nebesko pa uzima antihristovo zemaljsko".

Prota Dušan Milanović je ocenjivao da se prvi religiozni život nikada nije u srpskom narodu sistematski negovao. On je zabrinut nad "otupjelošću skoro celokupnog srpskog društva, religioznim indiferentizmom (liberalizmom) velikog dela inteligencije, nad religioznom pasivnošću i uspravnošću seljačkih masa i dezorijentacijom zvanične crkve". Religiozni život kod Srba Milanović označava kao "tvrdu veru" u pravoslavlje koja je, međutim, u običnim dnevnim manifestacijama crkvenog i narodnog života nevidljiva.

Posebnu bliskost sa anglikancima negovao je episkop dalmatinski Irinej Đorđević. takvu bliskost prouzrokovalo je njegovo bavljenje u Engleskoj u vreme Prvog svetskog rata. U razdoblju Kraljevine Jugoslavije, episkop dalmatinski je bio predsednik Udruženja prijatelja Britanije i Amerike. U Šibeniku, u kom je bilo sedište dalmatinskog vladike, Irinej je imao često kontakte sa engleskim zvaničnicima. Tu je sačekivao predstavnike engleske flote koja je četo bila ukotvljena (usidrena) u šibenskoj luci.

U ime Udruženja ugošćavao je predstavnike engleske mornarice, izvodio ih na večeru u Hotel "kosovo" u Šibeniku. U aprilu 1933. vladika Irinej je u šibenskoj luci dočekao grupu engleskih đaka. O svemu navedenom svedoči Irinejeva prepiska sa uglednim srpskim političarem Jovanom Jovanovićem - Pižonom, koji je i sam bio član udruženja prijatelja Britanije i Amerike. Vladika Irinej je zaslužan za formiranje arhive Udruženja.

Irinejevo liberalno-demokratsko opredeljenje za zemlje tzv. "zapadne demokratije" dodatno se potvrdilo 6. decembra 1933. godine kada je u svom domu priredio osnivačku skupštinu francuskog udruženja u Šibeniku. O tome u pismu upućenom Jovanu Jovanoviću - Pižonu kaže sledeće: Sinoć sam imao osnivačku skupštinu u svome domu radi osnivanja francuskog našeg Udruženja u Šibeniku. Iako j vreme bilo izvanredno rđavo, odziv je bio odličan. Filijala našeg udruženja je osnovana na tom sastanku. Skupština je izabrala upravni odbor i predsednika. Za predsednika je izabran Miloš Šupuk, ovdašnji industrijalac i sopstvenik električne centrale, inače kulturan i ispravan čovek. Ostale članove će izabrati sam upravni odbor. Preuzeo sam korake da ove zime osnujemo filijalu u Splitu, eventualno i u Dubrovniku".

Vladika Irinej

Od sredine tridesetih godina vladika Irinej dalmatinski je vršio administriranje pravoslavne eparhije anglikansko-kanadske. Zbog takve funkcije vladika Irinej je morao imati bliske i srdačne odnose sa Aglikanskom crkvom. Od svih funkcija duhovne prirode Irineja će, međutim, udaljiti političke neprilike koje su se dešavale u Primorskoj banovini .

Naime, separatizam hrvatstva će svom silinom izbiti 1935/36. godine u formi organizovanog "Hrvatskog pokreta" ("Hrvatsko proljeće" 1935). Od te godine Irinej će doživljavati brojne neprijatnosti zbog svoje borbe za očuvanje Kraljevine Jugoslavije i srpstva u Dalmaciji. Zato će predlagati da ga oslobode funkcije predsednika Udruženja prijatelja Britanije i Amerike. Godine 1938. napustiće i administriranje eparhije Anglikansko-kanadske, a nudio je i ostavku na mesto vladike dalmatinskog. O tome vladika Irinej piše sledeće prijatelju Jovanu Jovanoviću - Pižonu.
Piše: Dr Nikola Žutić
IP sačuvana
social share
Pobednik, pre svega.

Napomena: Moje privatne poruke, icq, msn, yim, google talk i mail ne sluze za pruzanje tehnicke podrske ili odgovaranje na pitanja korisnika. Za sva pitanja postoji adekvatan deo foruma. Pronadjite ga! Takve privatne poruke cu jednostavno ignorisati!
Preporuke za clanove: Procitajte najcesce postavljana pitanja!
Pogledaj profil WWW GTalk Twitter Facebook
 
Prijava na forum:
Ime:
Lozinka:
Zelim biti prijavljen:
Trajanje:
Registruj nalog:
Ime:
Lozinka:
Ponovi Lozinku:
E-mail:
Administrator
Capo di tutti capi


Underpromise; overdeliver.

Zodijak Gemini
Pol Muškarac
Poruke Odustao od brojanja
Zastava 44°49′N - 20°29′E
mob
Apple iPhone 6s
Rešavanje dogmatskih razika
Najznačajnije pitanje bilo je anglikansko rukopoloženje

Anglikanska crkva pokušavala je više puta, od kraja HúH i tokom prve polovine HH veka, da preuzme vodeću ulogu u razjedinjenom hrišćanskom svijetu kako bi opet "svi jedno bili". Obraćali su se protestantskim, pravoslavnim crkvama, starokatoličkoj crkvi, s ciljem potpunog sjedinjavanja.

Poslije Prvog svetskog rata Anglikanska crkva se obraćala Carigradskoj patrijaršiji po pitanju sjedinjenja, ali i pitanju anglikanskog rukopoloženja. Carigradska patrijaršija je 22. jula 1922. donela rešenje da priznaje anglikansko rukopoloženje i apostolsko prejemstvo njenog episkopata. Istovetno su postupile i jerusalimska patrijaršija i kiparska arhiepiskopija. Tim povodom obratio se vaseljenski carigradski patrijarh svim autokefalnim pravoslavnim crkvama, 22. avgusta 1922. tražeći mišljenje po navedenim pitanjima. U isto vreme obavestio je pravoslavne crkve o rešenjima svog Sinoda: 1. da je hirotonoja (posvećenje episkopa) anglikanca Matije Parkera, od strane četiri episkopa "događaj istorijom zasvedočen"; 2. da postoje neophodni elementi za episkopsku hirotoniju; da pravoslavni episkopi bogoslovi nisu izražavali sumnju u to; 4. da praksa crkve pokazuje d pravoslavna crkva nikada nije podvrgla sumnji autentičnost anglikanskog rukopoloženja ili da je izjavljivano da bi ga trebalo obnavljati u slučaju prisajedinjavanja; da su patrijarsi i arhijereji pravoslavni, u pismima anglikanskim episkopima, upotrebljavali reči i izraze koji su uobičajeni samo za pravoslavne arhijereje ("Ljubljenom bratu u Hristu", "Visoko preosvećenom" itd).

Sveti arhijerejski Sinod pravoslavne crkve, pod brojem 1297. od 31. avgusta 1922. uputio je ovo pitanje na hitnu ocenu i predlog arhimandritu dr Vikentiju Vujiću, koji je potom podneo referat sv. Sinodu 17. novembra 1922. s predlogom "da se ceo kompleks pitanja dogmatskog, moralnog i disciplinarnog karaktera, kao i pitanje same hirotonije, može rešiti samo na zajedničkom sastanku zakonitih zastupnika obeju crkava (pravoslavne i anglikanske, sakupljenih ili na Vaseljenskom saboru ili na zajedničkom zasedanju naročitih crkvenih komiteta. Potom je sv. Sinod ceo predmet izneo pred Sv. arhijerejski Sabor (10.úH 1923.), a Sabor je odlučio da se pribavi stručno bogoslovensko mišljenje od Bogoslovenskog fakulteta.

Pravoslavni bogoslovski fakultet se sv. Sinodu podneo 18. juna 1923. referat prof. A. Dobroklonskog i N. Glubokoskog po pitanju autentičnosti anglikanske hirotonije, koje je potom fakultetski savet usvojio. Osnovne misli referata, kako ih navodi prof. Dušan Glumac, svode se na sledeće: 1. Za sjedinjenje anglikanske crkve kao celine sa katoličanskom pravoslavnom: prva (tj. anglikanska je dužna da primi sve ustanovljene dogmate druge crkve, pošto prethodno putem svog unutarnjeg savetovanja dođe do opšte saglasnosti na ovo. Akt takvog sjedinjenja treba da usledi sa saglasnošću svih autokefalnih pravoslavnih crkava; 2. Ako se ne postigne saglasnost cele Anglikanske crkve, onda je moguće, pod istim uslovima, delimično sjedinjenje zasebnih njenih grupa koje su se saglasile na ovo; 3. Želeti bi bilo da se radi oprezno i da se ne žuri sa aktom sjedinjenja; 4. Treba ustanoviti "kakvom inovernom redu pripada ta Crkva; 5. Delimično ovo je neophodno za priznavanje važnosti anglikanskog rukopoloženja. Kako izgleda, može se priznati da se u Anglikanskoj crkvi sačuvalo "apostolsko prejmstvo (apostolica successio), rukopoloženja... Potrebno je da Anglikanska crkva iznese jasno i oređeno gledište u ovom smislu na rukopoloženje, koje se vrši u njoj; Pored svega ovoga potrebno je konstatovati da u pravoslavnim crkvenim krugovima, i u specijalno naučno-kritičkim istraživanjima preovlađuje misao da se anglikanska rukopoloženja mogu priznati da imaju snagu tajanstvene radnje.

Prema ovom referatu Sv. arhijerejski Sinod je rešio 10. septembra 1923. da referat za Sv. arhijerejski Sabor napiše episkop bitoljski gospodin Josif. Dalje je bilo predloženo da se to pitanje reši na Vaseljenskom Saboru u Carigradu. Uglavnom se otezalo sa rešavanjem pitanja hirotonije i drugih doktrinarnih razlika između pravoslavnih crkava i Anglikanske. Po ovom pitanju ništa nije rađeno do 1930. godine, kada je arhiepiskop kenterberijski uputio, 24. februara 1930, poziv carigradskom patrijarhu Fotiju da dođe na Lambetsku konferenciju (konferencija celog anglikanskog episkopa koja se održavala svakih 10 godina u Lambetskoj palati arhiepiskopa kenterberijskog), sa molbom da patrijarh pozove i sve autokefalne pravoslavne crkve da upute po jednog delegata na tu konferenciju. SPC je zastupao episkop bački Irinej. Nakon završene Lambetske konferencije episkop Irinej je podneo izveštaj o toku konferencije. Prema tom izveštaju, na čelu pravoslavnih delegata u Londonu bio je NJ. sv. patrijarh Aleksandrijski Meletije. Sve pravoslavne crkve, sem moskovske patrijaršije koja nije učestvovala, imale su po jednog mitropolita ili episkopa kao delegata. Na sastancima pravoslavnih arhijereja i delegata anglikanskih episkopa pretresana su pitanja o sv. euharistiji i hirotoniji (posvećenju episkopa), kao i o ostalim svetim tajnama, crkvenim autoritetima i disciplini, o Sv. pismu i Sv. predanju, interkomuniji, pa je rešeno da se obrazuje "Zajednička doktrinarna komisija" od pravoslavaca i anglikanaca, koja će detaljno pretresati sva pitanja i doneti zajedničke predloge i rešenja. Po povratku sa Lambetske konferencije patrijarh aleksandrijski, sa svojim sv. Sinodom, doneo je 2. Hú 1930 rešenje da se priznaje valjanost anglikanske hirotonije, i da se o tome obavesti carigradska Patrijaršija i ostale autokefalne crkve.

Na navedenim stavovima i zaključcima se ostalo. Do ključnog cilja - sjedinjenja pravoslavnih crkava sa Anglikanskom nikada nije došlo. Međutim, delovala su društva i organizacije pravoslavnih crkava i Anglikanske crkve koja su radila na "bratskom povezivanju". Tako je na pr. 1926. osnovano Društvo prepodobnog Sergija Radonješkog i sv. mučenika Albanija, inicijativom emigrantskog ruskog i britanskog studentskog pokreta. Društvo se sastojalo od anglikanaca i pravoslavnih koji su radili na zbliženju ovih dveju crkava. Svake godine društvo, koje je imalo oko 500 članova, sazivalo je zajednički sabor. Pravoslavni i anglikanci provodili su nedelju u zajedničkoj molitvi i na tim molitvenim skupovima raspravljali pitanja iz crkvenog života. Društvo je imalo svoj časopis "Sabornost", priređivalo predavanja po celoj Engleskoj. Organizovalo je posete pravoslavnih Englezima i Engleza pravoslavnima. Jedni u drugima su gledali svoju braću, bez obzira na veroispovest, ne gledajući na razliku u obredima verovali su u jednu svetu, sabornu i apostolsku crkvu.

Pitanje valjanosti anglikanske herotonije bilo je aktuelno do kraja međuratnog razdoblja. U časopisu "Christian east" (1936) kanonik Duglas piše da su se po pitanju valjanosti anglikanske hirotonije izjasnile u korist valjanosti carigradska, aleksandrijska, jerusalimska i rumunska. Mišljenje antiohijske, srpske, grčke, bugarske i poljske nije bilo poznato, dok "velika ruska crkva" nije mogla slobodno izjaviti svoje mišljenje.
IP sačuvana
social share
Pobednik, pre svega.

Napomena: Moje privatne poruke, icq, msn, yim, google talk i mail ne sluze za pruzanje tehnicke podrske ili odgovaranje na pitanja korisnika. Za sva pitanja postoji adekvatan deo foruma. Pronadjite ga! Takve privatne poruke cu jednostavno ignorisati!
Preporuke za clanove: Procitajte najcesce postavljana pitanja!
Pogledaj profil WWW GTalk Twitter Facebook
 
Prijava na forum:
Ime:
Lozinka:
Zelim biti prijavljen:
Trajanje:
Registruj nalog:
Ime:
Lozinka:
Ponovi Lozinku:
E-mail:
Administrator
Capo di tutti capi


Underpromise; overdeliver.

Zodijak Gemini
Pol Muškarac
Poruke Odustao od brojanja
Zastava 44°49′N - 20°29′E
mob
Apple iPhone 6s
Bratsko povezivanje
Ali do ključnog cilja - sjedinjenja crkava - nikada nije došlo

SPC je zastupao episkop bački Irinej. Nakon završene Lambetske konferencije episkop Irinej je podneo izveštaj o toku konferencije. Prema tom izveštaju, na čelu pravoslavnih delegata u Londonu bio je Nj. sv. patrijarh Aleksandrijski Meletije. Sve pravoslavne crkve, sem moskovske patrijaršije koja nije učestvovala, imale su po jednog mitropolita ili episkopa kao delegata.

Na sastancima pravoslavnih arhijereja i delegata anglikanskih episkopa pretresana su pitanja o sv. euharistiji i hirotoniji (posvećenju episkopa), kao i o ostalim svetim tajnama, crkvenim autoritetima i disciplini, o Sv. pismu i Sv. predanju, interkomuniji, pa je rešeno da se obrazuje "Zajednička doktrinarna komisija" od pravoslavaca i anglikanaca, koja će detaljno pretresati sva pitanja i doneti zajedničke predloge i rešenja. Po povratku sa Lambetske konferencije patrijarh aleksandrijski, sa svojim sv. Sinodom, doneo je 2. XI 1930 rešenje da se priznaje valjanost anglikanske hirotonije, i da se o tome obavesti carigradska Patrijaršija i ostale autokefalne crkve.

Konkordatska kriza

Na navedenim stavovima i zaključcima se ostalo. Do ključnog cilja - sjedinjenja pravoslavnih crkava sa Anglikanskom nikada nije došlo. Međutim, delovala su društva i organizacije pravoslavnih crkava i Anglikanske crkve koja su radila na "bratskom povezivanju". Tako je na pr. 1926. osnovano Društvo prepodobnog Sergija Radonješkog i sv. mučenika Albanija, inicijativom emigrantskog ruskog i britanskog studentskog pokreta.

Društvo se sastojalo od anglikanaca i pravoslavnih koji su radili na zbliženju ovih dveju crkava. Svake godine društvo, koje je imalo oko 500 članova, sazivalo je zajednički sabor. Pravoslavni i anglikanci provodili su nedelju u zajedničkoj molitvi i na tim molitvenim skupovima raspravljali pitanja iz crkvenog života. Društvo je imalo svoj časopis "Sabornost", priređivalo predavanja po celoj Engleskoj. Organizovalo je posete pravoslavnih Englezima i Engleza pravoslavnima. Jedni u drugima su gledali svoju braću, bez obzira na veroispovest, ne gledajući na razliku u obredima verovali su u jednu svetu, sabornu i apostolsku crkvu.

Pitanje valjanosti anglikanske herotonije bilo je aktuelno do kraja međuratnog razdoblja. U časopisu "Christian east" (1936) kanonik Duglas piše da su se po pitanju valjanosti anglikanske hirotonije izjasnile u korist valjanosti carigradska, aleksandrijska, jerusalimska i rumunska. Mišljenje antiohijske, srpske, grčke, bugarske i poljske nije bilo poznato, dok "velika ruska crkva" nije mogla slobodno izjaviti svoje mišljenje.

U razdoblju do 1935. SPC je državotvorna verska organizacija, podržava postojeći frankofilski državni kurs i jugoslovensku nacionalnu ideologiju kralja Aleksandra. SPC je politički ispoljavala "klerikalni legitimizam", veličajući postojeći jugoslovenski poredak, zasnovan na ideologiji građanskog liberalizma i jugoslovenskog nacionalizma. Pravoslavni crkveni poglavari, pogotovo patrijarh Varnava, bili su na poziciji ideologije jugoslovenskog nacionalizma i šestojanuarskog državotvorstva, što je nalagalo potrebu političke saradnje SPC sa Jugoslovenskom nacionalnom strankom i jugoslovenskim nacionalnim organizacijama (Sokolima, Skautima, Narodnom odbranom, Četnicima itd.).

Patrijarh Varnava, kao jedan od bliskih saradnika kralja Aleksandra kod sprovođenja ideologije jugoslovenskog nacionalizma, kao važan državni čin često je isticao potrebu "sprovođenja potpunog jedinstva jednokrvne braće". On je propovedao jugoslovenstvo kao "nacionalno verovanje svih Srba, Hrvata i Slovenaca". Varnavino nacionalno jugoslovensko državotvorstvo dopunjeno je i njegovim liberalnim sve srpskim opredeljenjem jer je često isticao slogan "brat je mio koje vere bio".

U namesničkom razdoblju vladavine kneza Pavla nestaje lojalnost i državotvornost SPC ,prvenstveno zbog spoljnopolitičkog i unutrašnje političkog zaokreta u odnosu na prethodno državno stanje, što će proizvesti postepeno udaljavanje nosilaca ideologije integralnog jugoslovenstva sa čelnih državnih pozicija. Obrazovanjem vlade M. Stojadinovića, u julu 1935. godine, za SPC dolaze burna vremena.

Namesničko doba

Izraženo jugoslovenstvo u redovima SPC, njena direktna podrška šestojanuarskim integralcima i nosiocima ideologije građanskog liberalizma (Jugoslovenska nacionalna stranka, Sokoli, Narodna odbrana, četnici, Jadranska straža itd.), dovešće do direktnog sukoba sa snagama koje su stvarale novi ideološki državni poredak. U cilju odbacivanja ideologije jugoslovenskog nacionalizma, vlada Milana Stojadinovića nametala je klerikalna katolička i islamska rešenja kao primarna u političkom životu "namesničkog" razdoblja.

Rimokatolička crkva u novim, povoljnijim uslovima, deluje kao konfesija bliska režimu M. Stojadinovića, podržavana od kneza Pavla i posebno favorizovana od rimokatoličkog dela vlade M. Stojadinovića. Potezi vlade, koji su išli u prilog favorizovanja Rimokatoličke crkve, izazvali su podozrenje SPC i liberalnih jugoslovenskih nacionalista.

Ciljevi Vatikana

Predlog konkordata omogućavao je Rimokatoličkoj državi da zakorači u državne nadležnosti kojih se nijedna građanska država ne bi odrekla. Jugoslavija je trebalo da postane "tera misionis" za rimokatolike prozelite. Vezivanje Jugoslavije sa Vatikanom, preko konkordata, značilo je definitivan raskid za zapadnoevropskim demokratizmom i laicizmom V. Britanije i Francuske i savezništvo sa italijanskim fašizmom. Srpska pravoslavna crkva, kao nacionalna crkva, osećala se teško pogođena pravima i povlasticama koje su date hijerarhiji jedne internacionalne crkve.
Piše: dr Nikola Žutić
IP sačuvana
social share
Pobednik, pre svega.

Napomena: Moje privatne poruke, icq, msn, yim, google talk i mail ne sluze za pruzanje tehnicke podrske ili odgovaranje na pitanja korisnika. Za sva pitanja postoji adekvatan deo foruma. Pronadjite ga! Takve privatne poruke cu jednostavno ignorisati!
Preporuke za clanove: Procitajte najcesce postavljana pitanja!
Pogledaj profil WWW GTalk Twitter Facebook
 
Prijava na forum:
Ime:
Lozinka:
Zelim biti prijavljen:
Trajanje:
Registruj nalog:
Ime:
Lozinka:
Ponovi Lozinku:
E-mail:
Administrator
Capo di tutti capi


Underpromise; overdeliver.

Zodijak Gemini
Pol Muškarac
Poruke Odustao od brojanja
Zastava 44°49′N - 20°29′E
mob
Apple iPhone 6s
Rimska kurija ugrožva Kraljevinu
Patrijarh Varnava upozorava Stojadinovića na tu opasnost

Patrijarh Varnava je upozoravao M. Stojadinovića da se "konkordatom ugrožavaju načela državnog suvereniteta, jer se iznad državne volje stavlja volja Rimske Kurije, koja je konkordatom mogla čitav niz pravnih pitanja u državi rešavati propisima kanonskog prava Rimokatoličke crkve". Jugoslavija je, prema mišljenju zvanične SPC, trebalo da se pretvori u podređen organ Rimske crkve, jezuitsko-fašističku koloniju, uz pomoć "bankarsko-klerikalnog" režima M. Stojadinovića.

Približavanje namesničkog režima kneza Pavla Italiji, Nemačkoj, ali i Vatikanu, kod vodstva Srpske crkve će izazvati izražena nezadovoljstva i jaka opoziciona raspoloženja prema vladajućoj eliti. Zbog sve izraženijeg favorizovanja Rimokatoličke crkve u Jugoslaviji, krajem jula 1937. dolazi do teških sukoba i incidenata u Beogradu između vođstva SPC i srpskog naroda, s jedne strane, i žandarmerije ministra Antona Korošeca, koji je inače bio vođa slovenačkih kleriklaca.

SPC i 27. mart 1941.

U Beogradu žandari nasrću na povorku sveštenstva i naroda i tom prilikom dolazi do krvavih obračuna ("Krvava litija"). Narodne demonstracije se odvijaju širom Srbije, u Crnoj Gori, Bosni i srpskoj Krajini. Mnogi demonstranti su kažnjavani i proganjani sve do februara 1938, kad asu državne vlasti izvršile aboliciju optuženih.

Srpska pravoslavna crkva je imala posebno zapaženu ulogu u dvadesetsedmomartovskim demonstracijama u Beogradu 1941. kada, zajedno sa prozapadno orijentisanim srpskim oficirima, liberalnim političkim partijama i organizacijama (Sokolima, Narodnom odbranom, Četnicima itd.), učestvuje u pripremanju i realizaciji vojnog puča.

Zbog jakih duhovnih, liturgijskih i prijateljskih veza između Anglikanske i Srpske pravoslavne crkve, britanska vlada je moral uticati na zvaničan stav Srpske pravoslavne crkve i patrijarha Gavrila Dožića da istupi na strani "demokratizma" i "slobodnog sveta". Patrijarh srpski Dožić odbio je da učestvuje u "paktovskim" akcijama namesnika kneza Pavla i vlade Dragiše Cvetkovića i priključio se prozapadno orijentisanim demokratskim snagama...

Srpska pravoslavna crkva bila je izuzetno aktivna u martovskim događajima 1941. kad je istupila na strani branioca poretka "zapadnoevropskog demokratizma" a protiv nosilaca antiliberalnog totalitarnog korporativizma oličenog u nacizmu i fašizmu...

Zbog izraženih savezničkih i prijateljskih veza između Anglikanske i Srpske pravoslavne crkve, britanska vlada moga je uticati na zvaničan stav SPC da istupi na strani "demokratizma" i "slobodnog sveta". Kao što je poznato, patrijarh srpski Gavrilo Dožić odbio je da učestvuje u "paktovskim" akcijama namesnika kneza Pavla i vlade Dragiše Cvetkovića.

U nameri da obezbedi veći autoritet vladinoj odluci da Jugoslavija pristupi Trojnom paktu, namesništvo (bolje rečeno knez Pavle) je računalo da na svoju stranu privuče i Srpsku pravoslavnu crkvu .

Posle sednice Svetog arhijerejskog sinoda, održane 20. marta 1941, Maršalat Dvora je, u ime kneza Pavla, pozvao u Beli dvor patrijaraha Gavrila koji je tom prilikom saopštio knezu Pavlu da "tradicija, ponos i glas koji uživamo u svetu, zatim obaveze prema žrtvama koje su date za jugoslovensku državu, imperativno nalaže da se ne priključimo Tripartitnom paktu. Patrijarh je upozorio kneza Pavla da u narodu vlada rodoljubivo raspoloženje imao bi na javno mnjenje poražavajući utisak, bio bi bomba koja bi mogla izazvati eksploziju unutar zemlje".

Tri dana docnije, 23. marta 1941, patrijarh Gavrilo ponovo je bio u Belom dvoru, gde je razgovarao sa knezom namesnikom Pavlom u prisustvu kneginje Olge, kralja Petra úú, Miroslava Spalajkovića i kneževih sinova.

Kneginja je bila za angažovanje sveštenstva kako bi se narodu pravilno objasnila situacija. M. Spalajković je istupao kao "vatreni branilac pravca kojim je kraljevska Vlada pošla", tj. bio je za potpisivanje pakta sa zemljama "osovine".

Prema patrijarhu Gavrilu," Vlada je inaugurisala rđavu taktiku i nije za zauzeto držanje pripremila javno mnjenje u narodu". Uoči 27. marta kraljevski namesnik Radenko Stanković je protestvovao zbog stava patrijarha Gavrila i uputio pretnje na adresu poglavara Srpske pravoslavne crkve.

Episkop žički Nikolaj Velemirović, među prvim je ustao protiv pristupanja Jugoslavije Trojnom paktu. U aktu pov. br. 1335 od 25. marta 1941. komanda žandarmerije u Beogradu izveštava Ministarstvo vojske i mornarice da ih je komanda moravskog žandarmerijskog puka obavestila da je došlo do nedozvoljenih manifestacija u Kraljevu: "Danas (25. marta) u Kraljevu došlo je oko 100 manifestanata pred konak episkopa Nikolaja koji je održao kratak govor.

Nikolajeve reči

Ta grupa nastavila je sa manifestacijama i narasla do 3.000 (ljudi). Ponovo se vratila pred konak pa je ponovo episkop Nikolaj održao govor i kazao da (ono) što je primilo 16 ljudi ne prima 16 miliona, i pitao narod da li ga ovlašćuje da to njihovo raspoloženje kaže merodavnim u Beogradu. Posle ovoga manifestanti su se mirno razišli"). Dakle, komunistički stereotip o episkopu Nikolaju Velimiroviću kao saradnik okupatora i konzervativnoj snazi je u potpunosti apsurdan.
Piše: dr Nikola Žutić
IP sačuvana
social share
Pobednik, pre svega.

Napomena: Moje privatne poruke, icq, msn, yim, google talk i mail ne sluze za pruzanje tehnicke podrske ili odgovaranje na pitanja korisnika. Za sva pitanja postoji adekvatan deo foruma. Pronadjite ga! Takve privatne poruke cu jednostavno ignorisati!
Preporuke za clanove: Procitajte najcesce postavljana pitanja!
Pogledaj profil WWW GTalk Twitter Facebook
 
Prijava na forum:
Ime:
Lozinka:
Zelim biti prijavljen:
Trajanje:
Registruj nalog:
Ime:
Lozinka:
Ponovi Lozinku:
E-mail:
Administrator
Capo di tutti capi


Underpromise; overdeliver.

Zodijak Gemini
Pol Muškarac
Poruke Odustao od brojanja
Zastava 44°49′N - 20°29′E
mob
Apple iPhone 6s
Petar drugi stupa na presto
Dana 28. marta 1941. pre podne, kralj Petar je položio zakletvu na Ustav Kraljevine Jugoslavije

Samoupravna istoriografija ključeva, kada se izjednačavaju Stepinac i episkop Nikolaj, kao i ustaše (korporativci) i četnici (oružane snage ideološki vezane za zapadne demokratije), nikako ne može da opstane.

Sveti arhijerejski sabor SPC sastao se 27. marta 1941. na vanredno zasedanje u patrijaršijskom dvoru. Pozdravljajući prisutne članove dobrodošlicom, Gavrilo Dožić je rekao, između ostalog, sledeće: "Kada nam je saopšteno da je sklapanje pakta neminovno, mi smo postali svesni da ovde nije u pitanju samo država, niti su u pitanju, ne samo čast i tradicija pređašnjih generacija, već i generacija koje će posle doći. I ja lično i Sveti arhijerejski sinod izjavili smo dane možemo ostati posle doći. I jal lično i Sveti arhijerejski sinod izjavili smo da ne možemo ostati indiferentni...

Smatrali smo da je ono bilo pogrešno što je vlada učinila i da vređa čast, slavu i tradiciju našeg naroda, i to onda kad je narod bio gotov da ide do kraja. Neka je slava Bogu, zahvaljujući tome da je prošle noći (izvršen puč) i situacija je mnogo jasnija... Noćašnji akt spasao je čast našeg naroda i države, pa zbog toga i mi možemo samo blagosloviti ovo delo...".

Gavrilov govor

Posle diskusije arhijereja Sv. arhijerejski sabor doneo je sledeće rešenje.
1) Preporučiti preosveštenoj g.g. eparhijskim arhijerejima da izvole preduzeti mere da se narod obaveštava, jedinstvo i sloga u narodu održava, da se red i pored čuva i da se jerarhija i sveštenstvo stavi u službu Otadžbine;

2) Sveti arhijerejski sabor "sa zadovoljstvom" je primio i odobrio stanovište Sv. arh. sinoda iz razloga što je "naš celokupni narod i mišljenjem i raspoloženjem protivan jednoj takvoj orijentaciji naše državne politike, jer stoji u protivnosti sa narodnim, religioznim i etničkim shvatanjima, tradicijama, idealima, nacionalnim ponosom i slavom, kao i (u) očiglednoj opreci sa svim zavetima mislima, vekovnim amanetima, odnosima, stremljenjima našeg naroda i njegove slavne prošlosti, pa bi neminovno bili u opreci sa svima odnosima i stremljenjima njegovim u budućnosti, što se najbolje dokazuje iskustvom i istorijom našeg naroda...)
Patrijarh Gavrilo je, u saglasnosti sa Sv. arhijerejskim saborom, održao 27. marta u 16 sati "patriotski" govor preko radija.)

Sa sednice Sv. arh. sabora patrijarh srpski uputio je, u ime Sv. arh. sabora i u svoje ime, pozdravni telegram kralju Petru II. Dana 28. marta 1941. pre podne, kralj Petar je položio zakletvu na Ustav Kraljevine Jugoslavije. Povodom stupanja na presto kralja Petra úú održano je blagodarenje u svim bogomoljama.

Srpska pravoslavna crkva, dakle, sa simpatijama prati zavereničke pripreme te, ne samo što odobrava prevrat od 27. marta, već je glavni akter beogradskog čina. U beogradskom puču, uz mlado kralja Petra II, prva ličnost uličnih manifestanata je patrijarh Gavrilo Dožić koji doživljava burne aklamacije naroda pred Sabornom crkvom 27.marta 1941. Uz jugoslovenske i crkvene zastave narod je nosio transparente i fotografije kralja Petra II i patrijarha Gavrila.

U vreme Drugog svetskog rata Anglikanska crkva je saučestvovala sa patnjama srpskog sveštenstva i hijerarhije u Jugoslaviji, naročito u Nezavisnoj državi Hrvatskoj u kojoj je na monstruozan način stradalo brojno pravoslavno sveštenstvo na čelu sa episkopima Platonom i Zimonjićem.

Otpadnici od Rima

U vreme komunističkog ateizma u socijalističkoj Jugoslaviji Srpska pravoslavna crkva je održavala neprekinute prisne odnose sa Anglikanskom crkvom preko Svetskog saveza crkava u kom su učlanjene protestantske, starokatoličke i pravoslavne crkve. Dakle, sačuvano je staro savezništvo nacionalnih crkava, "otpadnica od Vatikana", zasnovanih na ideologiji crkveno-političkog liberalizma i protivljenja verskoj dominaciji Vatikana i Rimokatoličke crkve u celokupnom hrišćanstvu.
Piše: dr Nikola Žutić
IP sačuvana
social share
Pobednik, pre svega.

Napomena: Moje privatne poruke, icq, msn, yim, google talk i mail ne sluze za pruzanje tehnicke podrske ili odgovaranje na pitanja korisnika. Za sva pitanja postoji adekvatan deo foruma. Pronadjite ga! Takve privatne poruke cu jednostavno ignorisati!
Preporuke za clanove: Procitajte najcesce postavljana pitanja!
Pogledaj profil WWW GTalk Twitter Facebook
 
Prijava na forum:
Ime:
Lozinka:
Zelim biti prijavljen:
Trajanje:
Registruj nalog:
Ime:
Lozinka:
Ponovi Lozinku:
E-mail:
Zodijak
Pol
Poruke 1
OS
Windows XP
Browser
Internet Explorer 6.0
slučajno sam pretragom naišla na ovaj sajt.....trazila sam bilo šta o anglikanskojcrkvi, pošto pišem rad o odnosu anglikanske crkve i Ruske i Srpske pravoslavne crkve. zaista, bilo kakva informacija bi mi bila značajna (adresa gdje mogu naći nešto više o ovoj temi), pa bih zamolila sve koji bilo šta znaju o tome da pišu na adresu:  dany_dante@hotmail.de
IP sačuvana
social share
Pogledaj profil
 
Prijava na forum:
Ime:
Lozinka:
Zelim biti prijavljen:
Trajanje:
Registruj nalog:
Ime:
Lozinka:
Ponovi Lozinku:
E-mail:
Ucesnik diskusija

Zodijak
Pol
Poruke 100
OS
Windows XP
Browser
Mozilla Firefox 1.0
Bilo je ,ostoji i postojace puno opadaca i svetog vladike Nikolaja i pravoslavlja i ...
Cudi me da ti Serbia Fighter padas na te stvari.Mislio sam da ozbiljnije pristupas nekim stvarima!
IP sačuvana
social share
Pogledaj profil
 
Prijava na forum:
Ime:
Lozinka:
Zelim biti prijavljen:
Trajanje:
Registruj nalog:
Ime:
Lozinka:
Ponovi Lozinku:
E-mail:
Idi gore
Stranice:
2  Sve
Počni novu temu Nova anketa Odgovor Štampaj Dodaj temu u favorite Pogledajte svoje poruke u temi
Trenutno vreme je: 27. Apr 2024, 06:37:05
nazadnapred
Prebaci se na:  

Poslednji odgovor u temi napisan je pre više od 6 meseci.  

Temu ne bi trebalo "iskopavati" osim u slučaju da imate nešto važno da dodate. Ako ipak želite napisati komentar, kliknite na dugme "Odgovori" u meniju iznad ove poruke. Postoje teme kod kojih su odgovori dobrodošli bez obzira na to koliko je vremena od prošlog prošlo. Npr. teme o određenom piscu, knjizi, muzičaru, glumcu i sl. Nemojte da vas ovaj spisak ograničava, ali nemojte ni pisati na teme koje su završena priča.

web design

Forum Info: Banneri Foruma :: Burek Toolbar :: Burek Prodavnica :: Burek Quiz :: Najcesca pitanja :: Tim Foruma :: Prijava zloupotrebe

Izvori vesti: Blic :: Wikipedia :: Mondo :: Press :: Naša mreža :: Sportska Centrala :: Glas Javnosti :: Kurir :: Mikro :: B92 Sport :: RTS :: Danas

Prijatelji foruma: Triviador :: Domaci :: Morazzia :: TotalCar :: FTW.rs :: MojaPijaca :: Pojacalo :: 011info :: Burgos :: Alfaprevod

Pravne Informacije: Pravilnik Foruma :: Politika privatnosti :: Uslovi koriscenja :: O nama :: Marketing :: Kontakt :: Sitemap

All content on this website is property of "Burek.com" and, as such, they may not be used on other websites without written permission.

Copyright © 2002- "Burek.com", all rights reserved. Performance: 0.082 sec za 16 q. Powered by: SMF. © 2005, Simple Machines LLC.