Sportaši zarađuju goleme iznose. No ne treba im prigovarati - mi smo im to omogućili.
Čitao sam prekjučer članak o milijunskim zaradama vrhunskih sportaša. Autor tvrdi da ih ne zaslužuju i da nam je sustav vrijednosti opako poremećen. U Americi je, veli, pretprošle godine prosječna plaća vrhunskoga košarkaša iznosila 5,84 milijuna dolara. Prosječni igrač bejzbola zarađivao je 3,26 milijuna po godini, hokejaš 2,4 milijuna, a igrač američkog nogometa oko 770.000 dolara. Dočim će primjerice socijalni radnik zaraditi 46.000 dolara, a najbolje plaćeni učitelj nešto više, na račun će mu godišnje sjesti 63.000 dolara.

Da se odmah razumijemo – jesam za to da se društveno bitna zanimanja adekvatno plate. Dao bih više i liječnicima i profesorima i kulturnjacima i znanstvenicima. Dao bih više svima. Ali nije li to miješanje baba i žaba? Prvo, u sportu se vrti velik, golem novac. Nije li realno nagraditi one koji ga stvaraju? Kada u inozemstvu odete na neku utakmicu, to je doživljaj za cijelu obitelj. Na utakmici provest ćete vrijeme, zabaviti se, podržati voljeni klub, ali i kupiti šal, dres, amblem, maskotu, šalicu, fotografirati se kraj osvojenih pehara, obići muzej kluba… Sve to donosi novac. Barcelona je primjerice samo prodajom majica isplatila Ronaldinhov transfer. I još zaradila. A ta je lova došla zahvaljujući inteligentnom, superprofesionalnom brendiranju kluba i igrača koji u njemu igraju. Tu su također TV prava, sponzorski ugovori i slično. Što se mene tiče, ako netko stvara novac, logično je da ga treba primjereno i platiti.

Drugo, na jednog tog Ronaldinha kojeg sam spomenuo dođu stotine, tisuće, čak deseci tisuća onih koji ne uspiju. Koje na putu prema zvijezdama zaustavi ozljeda. Nedovoljan trud i samodisciplina. Nespremnost da se proliju litre krvi i znoja. Ili drugi neki razlog, nebitno. Ne igraju svi u Barceloni. Ili Lakersima. Niti igraju golf poput Tigera Woodsa. Neki postanu i socijalni slučajevi, strahovit je to rizik. Onaj tko misli da je postati igrač planetarno poznatih klubova jednostavno i da to ide preko noći neka pokuša. Devedeset devet posto takvih ne bi došlo dalje od reprezentacije ulice u kojoj stanuju.

I napokon, treće – cijeli se kapitalizam zasniva na zakonu ponude i potražnje. Ljudi hrle na stadione, zar ne? Žele gledati te nogometaše, košarkaše, hokejaše… Pa što se onda žalimo, mi smo im odredili vrijednost. Tko je jednom liječniku kriv što u operacijsku dvoranu ne može dovesti 50.000 ljudi? Njegov je posao vrijedan onomu tko ga treba, bolesniku. Ali nije zdravom čovjeku. Jobs bi vjerojatno sve svoje puste milijarde dao samo da se izliječi. I posve ga razumijem, i ja bih vjerojatno tako. Ali budimo realni, ako se u ovom društvu nešto cijeni – svejedno je li riječ o Picassovoj slici, dijamantnoj ogrlici ili dizajnerskoj haljini – onda to treba i platiti. I gotovo, nema više rasprave. Sami smo pisali pravila, red je da ih poštujemo. Koliko god (ne)pravedna bila.
Izvor

Nekada fudbaleri ili inace bilo koji sportista nije toliko mogao da zaradi jer u tadasnje vreme nije se vrtila ovolika kolicina novca u sportu,cak ni oni najbolji Pele ili Maradona nisu u to vreme zaradjivali recimo ni blizu slicnu sumu koju danas zaradjuje recimo Mesi,Runi itd...Dosta je se toga promjenilo tokom godina jednostavno sport je sada vise postao marketing i trka ko ce vise para data za odredjene igrace,a hvala Bogu vlasnici pojedinih klubova i ne pitaju za cijenu...Ja samo kad pogledam sta rade ovi seici u Mancester City-u meni se povraca,ali dzaba im kad nemaju uspjeha...Bez obzira na to oni planiraju recimo dati jos 200 000 000 eura na ljetna pojacanja  ...Zato UEFA i hoce da uvede salary cap gde bi se to toliko koliko regulisalo jer ako se ovako nastavi cifre ce se sigurno jos penjati,a klubovi ce prsnuti u jednom trenutku...

Mislila sam da se više baziramo na ovaj deo

inače bi tema bila za sportski deo foruma.

Dakle, zašto smo učnili da sportisti uopšte budu toliko plaćeni? Šta je to što nas motiviše da više cenimo fudbalera od neurohirurga?

Da li sportisti zaista zaslužuju tolike zarade?

hej, ne pitaj mene. moje pare ne trose.
to ti je ono staro: 'hleba i igara...'
sportisti su moderni gladijatori.
a masa je tupava.

znaci: vrede.

Nekada(Stara Grcka, Rim) sportisti su dobijali malo slave i malo novca(ili smrt u Areni), ali sada su se izborili za svoja prava pa dobijaju vise.

Normalno je da ih placaju vise jer im donose odredjeni deo profita. Vrhunski hirurg kada predje iz drzavne u privatnu ustanovu takodje je placen vise upravo iz tog razloga

Ja bih se pre fokusirao na ovo

Ni to ne moze svako i veoma je mali broj ljudi koji uspeju i postanu vrhunski sportisti koji zaradjuju velike skupine novca a npr mnogo je veci broj lekara koji zive odlicno zahvaljujuci svojoj skoli i poslu. Ne zaradjuju milione(poneki verovatno i zaradi ali ogromna vecina ne) ali zive odlicno sa svojim poslom. Procenat ljudi koji zivi odlicno sa poslom fudbalera, kosarkasa ili nekog drugog placenijeg sporta(jer nisu ni svi sportovi placeni podjednako) je zanemarljiv

Prost zakon trzista koje vredi X novca, gde se za svakog ko je dovoljno radio na sebi da moze da se nazove vrhnuskim sportistom, nadje jedan deo.
Sta ljude motivise da vise cene fudbalera od neurohirurga? Nista. Mislim da vecina ljudi vise i ceni neurohirurge, ali nedeljom popodne, kad nemaju sta da rade... ne mogu da ukljuce TV, da se opuste gledajuci hirurga kako vadi mikrocisticni meningeom, i da u tome uzivaju. Sport = timska razonoda, unosenje strasti (tu se negde prazni ljudska potreba za dozivljajem), a i da se ne lazemo, tradicija i navika gledanja i jedna posebna atmosfera mozda tu igraju najbitniju ulogu. Uostalom, prva secanja koja svi imamo kao deca su vezana za to kako su nas tate/mame/bake vodile u park da sutamo one plasticne sarene lopte.. pa i danas, ako hocemo da proverimo svoje umece i na 2 minuta izigravamo nekog sportistu... samo treba da odemo do obliznjeg parka... a da bi dobio dozvolu da udjes u operacionu salu, treba ti min. 11 godina teskog i napornog rada i ucenja
Da li su preplaceni... je skroz drugo pitanje...
Ja recimo mislim da onaj koga je priroda neobicno obdarila i ko konstantno radi na brusenju tog talenta, treba da bude placen mnogo vise od nekog proseka...
Opet, problem sa sportom je sto je u zadnjih 20 godina to postao unosan biznis, pojavile su se neke njuske koje sa sportom veze nemaju - a imaju para... i onda cifre tipa... 200.000 funti nedeljno... stvarno deluju snobovski.

zato što je svet jedna nakaradna septička jama ... ali, lepota je oku posmatrača 

ova tema nema nikakve veze sa ovim podforumom

Ima, mada se ne čini tako na prvi pogled. Pročitaj uvodni post, pa vidi do koje mere se određene društvene vrednosti popularizuju o odnosu na neke druge.

Posebno kada je jos i sportski inteligentan.