Prijava na forum:
Ime:
Lozinka:
Prijavi me trajno:
Trajanje:
Registruj nalog:
Ime:
Lozinka:
Ponovi Lozinku:
E-mail:

ConQUIZtador
Trenutno vreme je: 29. Mar 2024, 13:01:06
nazadnapred
Korisnici koji su trenutno na forumu 0 članova i 1 gost pregledaju ovu temu.
Idi dole
Stranice:
Počni novu temu Nova anketa Odgovor Štampaj Dodaj temu u favorite Pogledajte svoje poruke u temi
Tema: Spisak rimskih legija  (Pročitano 3833 puta)
29. Jan 2007, 06:30:23
Administrator
Capo di tutti capi


Underpromise; overdeliver.

Zodijak Gemini
Pol Muškarac
Poruke Odustao od brojanja
Zastava 44°49′N - 20°29′E
OS
Windows XP
Browser
Opera 9.10
mob
Apple iPhone 6s
Spisak rimskih legija

Razvoj legija

1. Rana republika: Postoje šture informacije o rimskim legijama, koje su se možda sastojale od 1000 regruta iz svake od tri tribe iz perioda ranog kraljevstva. Do kraja V veka p.H.r. legije su brojale do 6000 ljudi, ali Polibije, pišući oko [[150].g.p.H.r]], obezbeđuje najraniji detaljan opis legijskih struktura i, najverovatnije, je mislio na vojsku posle rata protiv Hanibala. Veličina legije je varirala između 4200 i 5000 ljudi podeljenih u 30 manipula poređanih u 3 linije; dok su lako oklopljene jedinice – veliti, formirale zaklon, hastati (kopljanici) i principi (glavni ljudi), izabrani na osnovu godina i iskustva, raspoređeni u dva reda, praćeni najiskusnijim vojnicima (triariji ili ljudi trećeg reda). Legijama je podršku pružalo po 300 konjanika.

2. Od Gaja Marija do bitke kod Akciuma: Gaju Mariju je pripisana promena u taktičkoj strukturi legija od manipula u kohorte, iako se u praksi ovaj pomak najverovatnije odvijao postupnije; bilo je 10 kohorti, a svaka se sastojala od 6 centurija od po 80 ljudi, jačajući snagu legije na 4800 ljudi, iako je prva kohorta možda bila veća. Otprilike u ovo vreme je orao (aquila) usvojen kao simbol svake legije, personifikujući njeno permanentno postojanje. Veliti i legionarska konjica bili su zamenjeni specijalnim pomoćnim trupama koje su se sastoje od stranaca ili ljudi iz osvojenih zemalja.

3. Principat: Oktavijan Avgust je od preživelih legija iz perioda trijumvirata formirao stajaću, profesionalnu vojsku sa kojom je planirao da izađe u susret svim vojnim potrebama. 14.g. bilo je 25 legija u službi, povećavajući se tokom vladavine dinastije Severa do 33 legije. Svaka legija, organizovana u kohorte, sa 120 konjanika, uključujući oko 5400 ljudi, imala je svoj broj i počasni naziv i njome su komandovali senatski legati legije, osim u Egiptu i kasnije u Mesopotamiji (anektiranoj 198.g.) gde su legije bile pod komandom konjaničkih prefekata. Legionari su bili regrutovani među rimskim građanima i, u sve većem broju, iz provincija, tako da je, do doba Hadrijana, malo Italijana služilo u legijama. Pored toga, težilo se tome da vojnici budu regrutovani lokalno, zato što su legijama bile potrebne stalne baze. Od kasnog I veka legionari su služili 25 godina i primali su platu od 1200 sestercija. Plata je dopunjavana donacijama, a legionari su dobijali i godišnju platu i uživali razne pravne privilegije.

4. Dominat i pozno carstvo: Dioklecijan je podigao broj legija na, namanje 67, iako možda nisu zadržale svoj tradicionalni sastav. Pod Konstantinom I "Velikim" mnoge su ostale a druge su bile osnovane, iako su one (legije) u kopnenoj vojsci brojale samo 1000 ljudi i kojima su komandovali tribuni. Granične trupe su se sastojale delom od tradicionalnih legija, možda do polovine svoje uobičajene snage, a njima su komandovali prefekti.

Pojedinačne legije

I legija: prvobitno formirana od strane Julija Cezara ili C. Vibusa Pansa Cetronianusa; služila je pod Oktavijanom od 41.g.p.H.r; možda je legiji oduzet naziv “Avgusta” pošto se osramotila u Španiji 19.g.p.H.r. Služila je na Rajni od oko 16.g.p.H.r. do 69.g. sa bazom u Ara Ubiorumu (današnji Keln) od 9. g, kasnije u Boni (današnji Bon); jedna od legija koje su učestvovale u Vitelijevom maršu na Rim; rasformirana 70.g. zbog saradnje sa pobunjenikom Julijem Civilom (lat. Iulius Civilis); možda su neki od njenih vojnika bili uključeni u VII legia Gemina; dobila je ime Germanica zbog službe na Rajni .

I legia Adiutrix (“Pomoćnik”): formirina je od strane Nerona 66. ili 67.g. od mornara u Mizenumu (let. Misenum); kao formalnu legiju ju je organizovao Galba. Borila se kod Bedriakuma (lat. Bedriacum) – današnje Kremone za Otona, zarobivši orla XXI legije Rapax; Vitelije ju je poslao u Španiju. 70.g. prebačena je u Mogonciakum (lat. Mogontiacum) - [današnji Majnc] u Gornjoj Germaniji, a oko 86. g. u Panoniju. Verovatno je bila poslata u Meziju tokom Domicijanovih pohoda na Decebala, ali je do 97.g. Brigeciu (lat. Brigetio) u Gornjoj Panoniji; Trajan joj je dodelio naziv "pia fidelis" (“odana i verna”); učestvovala je u Dačkim ratovima i možda je ostala kao deo garnizona u Dakiji; verovatno je pratila Trajana u Parćanskom pohodu, a vratila se sa Hadrijanom na Dunav; od oko 120.g. bila je stacionirana u Brigeciu u Gornjoj Panoniji.

I legia Italica: formirao ju je Neron od Italijana, verovatno 66.g. radi planirane Kaspijske ekspedicije. Poslata je u Galiju 69.g, stacionirana u Lugdunumu (današnji Lion); podržala je Vitelija u drugoj bici kod Bedriakuma; Vespazijan ju je poslao u Meziju; bila je stacionirana u Nove (lat. Novae) - [današnji Svištov, u Bugarskoj].

I legia Macriana Liberatrix (“Makrijanova oslobodilačka”): formirao ju je L. Klodijus Maker 68.g, pobunjeni guverner rimske provincije Afrike; raspustio ju je Galba.

I legia Minervia: formirao ju je Domicijan 83.g. sa nazivom Flavia Minerva (Srećna Minerva (Domicijan je posebno poštovao Minervu), od onda je stacionirana u Boni (današnji Bon) u Donjoj Germaniji. Naziv pia fidelis Domitiana (“Domicijanova odana i verna”) joj je dodeljen za lojalnost u ustanku L. Antonija Saturnina (lat. L. Antonius Saturninus), legata Gornje Germanije 89.g. Učestvovala je u Trajanovim Dačkim ratovima i Parćanskom pohodu Lucija Vera (162 – 166.g. ).

I legia Parthica (“Parćanska”): formirao ju je Septimije Sever pre 197.g. a ime je dobila u čast njegovog Parćanskog pohoda; bila je stacionirana u Mesopotaniji, u Singari.

II legia Adiutrix (“Pomoćnik”): Vespazijan ju je prihvatio kao zvaničnu legiju od 7. marta 70.g, od kada je nosila naziv pia fidelis (“odana i verna”); najverovatnije se većinom sastojala od mornara koje je prvobitno regrutovao Neron iz flote u Mizenumu, a neke od njih je Vitelije poslao da se suprotstave Vespazijanovom napredovanju, ali su se predali kod Narnia. Borila se protiv Julija Civila (lat. Iulius Civilis) i pratila je Q. Petilliusa Cerialisa do Britanije 71.g; bazirana u Lindumu (današnji Linkoln) i na kraju, do vremena Agrikole, u Devi (današnji Čester). Premeštena je na Dunav oko 87.g. ili kasnije, poznato je da je bila na operacijama u Meziji do 92.g; posle toga je stacionirana u Akvinkumu (lat. Aquincum) (današnja Budimpešta) u Donjoj Panoniji, učestvujući u Trajanovoj invaziji na Dakiju; učestvovala je u Verovom Parćanskom pohodu (162 – 166.g.).

II legija Augusta: moguće je da ju je osnovao C. Vibius Pansa 43.g.p.H.r.; August ju je ponovo konstituisao, a po njemu je i dobila ime, možda zbog pobede; služila je u Španiji od 30.g. p.H.r, prebačena je u Germaniju posle 9.g; od 17.g. imala je bazu u Argentorateu (dan. Štrazburg); učestvovala je u Klaudijevoj invaziji na Britaniju 43.g; od 74. do 75.g, a bila je za stalno stacionirana u Isci (današnji Kerlion).

II legia Italica: sastavio ju je Marko Aurelije od italijanskih regruta oko 165.g, uskoro je postala Norikumski garnizon, stacioniran u Ločici, zatim u Albingu, a od Komodovih napredovanja u Lauriakumu (lat. Lauriacum, današnji Lorh, nem. Lorch). Bila je poznata kao Italica pia (“italijaska odana”) od svog osnivanja; između 192. i 200.g. zaslužila je i naziv fidelis (“verna”).

II legia Parthica: osnovao ju je Septimije Sever pre 197.g; dobila je ime u čast Parćanskih pohoda; od oko 202.g. stacionirana je u Albanumu, 21 kilometarm južno od Rima i bila je prva legija u carskom periodu koja je imala stalnu bazu u Italiji, gde je ostala do 312.g. Putovala je na istok zbog Karakalinog Parćanskog rata; pod Elagabalom je imala imena pia fidelis felix aeterna (“odana, verna, srećna, večna”).

II legia Traiana Fortis (“Trajnova hrabra”): formirao ju je Trajan, verovatno oko 105.g. i dao joj ime po samom sebi; to je druga legija koju je osnovao car. Kasnije je stacionirana u Siriji, a zatim je prebačena u Egipat oko 125.g, sa bazom u Nikopolisu (lat. Nicopolis), blizu Aleksandrije.

III legia Augusta: verovatno ju je osnovao C. Vibius Pansa 43.g. p.H.r. ili Oktavijan Avgust 41/40.g.p.H.r; stacionirana u rimskoj provinciji Africi verovatno od 30.g. p.H.r. pa dalje, prvo u Amedari (lat. Ammaedara) - [današnja Haidra], zatim u Tevesteu (lat. Theveste) - [današnja Tebesa] pod Vespazijanom, i konačno (oko 98.g. najkasnije) u Lambesisu (lat. Lambaesis) - [današnji Lambese]; nosila je svoje ime od neke pobede pod Avgustom; raspustio ju je Gordijan III 238.g. zbog podrške pobunjenom legatu Kapelijanu (lat. Capellianus); Valerijan ju je ponovo konstituisao 253.g.

III legia Cyrenaica: verovatno ju je osnovao Marko Emilije Lepid ili Marko Antonije pre 30.g. p.H.r; bila je stacionirana u Egiptu za vreme ranog perioda Avgustove vladavine; ime je dobila po službi u Kireni. Pri smanjenju Egipatskog garnizona, bila je u bazi u Nikopolisu sa legiom Deiotariana; možda je privremeno bila u sastavu prvobitnog garnizona rimeske provincije Arabije, anektirane 106.g, ali je uskoro možda bila zamenjena VI legialegiom Ferrata; učestvovala je u Trajnovom Parćanskom ratu pre nego sto se vratila u Egipat (o čemu svedoči zimovnik iz 119..g.); zatim se preselila u Arabiju (potvrđeno je za godinu 140.), stacionirana je za stalno u Bostri.

III legia Gallica: osnovao ju je Julije Cezar; kasnije se borila uz Marka Antonija na Istoku; naziv pokazuje da je služila u Galiji 48 – 42.g. p.H.r. Bila stacionirana u Siriji od 30.g.p.H.r, pa nadalje. Neron ju je prebacio u Meziju neposredno pre smrti; borila se za Vespazijana u drugoj bici kod Bedriakuma; 70.g. vratila se nazad u Siriju; ne zna se kada je tačno premeštena u bazu u Rafanei (lat. Raphanea), ostajući tamo tokom II veka. Kada je Septimije Sever podelio Siriju, sastavio je Feničanski garnizon; raspuštena je zbog pobune protiv Elagabala u zimu 218/219.g; Marko Aurelije Aleksandar Sever ponovo ju je konstituisao i premestio u Danabu, blizu Damaska.

III legia Italica: sastavio ju je Marko Aurelije od italijanskih regruta oko 165.g. i stacionirao je za stalno u Reciji kod Kastra Regina (lat. Castra Regina) - [dan. Regenzburg]; neko vreme nakon svog formiranja nosila je naziv concors (“ujedinjeni”).

III legia Parthica: formirao ju je Seprimije Sever pre 197.g. Dobila je ime u čast njegovog Parćanskog pohoda; imala je bazu u Mesopotamiji, verovatno u Rezeneu (lat. Rhesaenae).

IV legia Flavia Felix (“Flavian srećni”'): Vespazijan ju je, od bivše Macedonice ponovo konstituisao 70.g. i stacionirao je kod Burnuma u Dalmaciji; prebačena u Gornju Meziju oko 86.g. stacionirana verovatno kod Singidunuma (Beograd) od oko 86. do 101/102.g. Učestvovala je u Trajanovim Dačkim ratovima; bila je deo Dakijskog garnizona, sa privremenom bazom u Sarmizegetuzi Ulpiji (lat. Sarmizegethusa Ulpia), pre povratka u Meziju, verovatno u vreme rane vladavine Hadrijana, sa stalnom bazu u Singidunumu.

IV legia Macedonica: sastavio ju je Julije Cezar 48.g. p.H.r. priključena je Oktavijanu Avgustu; naziv ukazuje na raniju službu u Makedoniji; smeštena u Španiji kod današnjeg Herera de Pisuerga od 30.g. p.H. do oko 43.g. Premeštena je u Gornju Germaniju verovatno da zameni XIV legiju Gemina kod Mogonciakuma (lat. Mogontiacum) - [današnji Majnc]. Podržala je Vitelija, a jedan njen deo se borio kod Bedriacuma; ostatak legije se predao Juliju Civilu (lat. Iulius Civilis), a kasnije je raspustioo Vespazijan.

IV legia Scythica: moguće da ju je osnovao Marko Antonije pre 30.g. p.H.r. Od 30.g. pa nadalje je služila u Makedoniji, i možda je dobila svoj naziv po svom pohodu protiv Skita 29 – 27.g. p.H; od 9.g. bila je deo Mezijskog garnizona; za stalno je prebačena u Siriju 56/57.g; imala je bazu u Zeugmi od Vespazijanove vladavine.

V legia Aludae (“Ćubasta ševa”): formirao ju je Julije Cezar 52.g. p.H.r. i to od stanovništva Transalpske Galije; njen naziv slavi krestu od ptičijeg perja koju su imali na šlemovima; ponovo ju je formirao Marko Antonije 44.g. p.H.r. a sastavni deo vojske Oktavijana Avgusta postala je posle bitke kod Akciuma. Bila je u Španiji od 30 – 19.g?. p.H.r, a zatim je premeštena na granicu na Rajni; izgubila je svog orla u Galiji (o čemu nam svedoči delo Veleja Paterkula 2.97), 17.g. p.H; od 14.g. je bila stacionirana u Veteri (današnji Ksanten) u Donjoj Germaniji. Podržala je Vitelija, boreći se u obe bitke kod Bedriakuma; verovatno ju je Vespazijan prebacio u Meziju, iako je možda tada bila raspuštena; ako je preživela, bile je uništena, verovatno pod Domicijanom na Dunavu, oko 85 - 86.g.

V legia Macedonica: osnovao ju je C. Vibius Pansa 43.g. p.H.r. ili verovatno Oktavijan Avgust 41/40.g. p.H; služila je u Makedoniji od 30.g. p.H.r. do 6.g, po čemu je i dobila naziv, a zatim je prebačena u Meziju; posle 45.g. bila je stacionirana u Eskusu (lat. Oescus); poslata je u Jermeniju 61/62.g, kasnije je služila pod Vespazijanom u Jevrejskom ratu. Prebačena je nazad u Eskus 71.g. i ostala je tamo kao deo garnizona Donje Mezije u podeli provincije 86.g. Tokom ili posle Trajanovih Dačkih ratova premeštena je u Tremzis (lat. Troesmis). Posle učestvovanja u Parćanskom ratu Lucija Vera (162-166.g), bila je prebačena u Potiasu (lat. Potaissa) u Dakiji 167. ili 168.g. Kada je Dakija severno od Dunava bila napuštena 274/275.g. vratila se u Eskus kao garnizon novoosnovane provincije "Priobalne Dakije" (lat. Dacia Ripensis).

VI legia Ferrata (“Gvozdeno odelo ili gvozdeno obučeni”): osnovao ju je Julije Cezar 52.g. p.H.r. u Cisalpinskoj Galiji; ponovo je formirao Marko Emilije Lepid 44.g. p.H, a uzeo ju je Marko Antonije 43.g. Bila je spojena sa Oktavijanovom vojskom i od tada stacionirana u Siriji, možda kod Rafanee; bila je deo Vespazijanove vojske u maršu na Italiju 69.g, ali se uskoro vratila. Od 72.g. je verovatno bila stacionirana u Samosati. Postala je garnizon nove rimske provincije Arabija jedno vreme, možda zemenjujući III legiju Cyrenaica. Kasnije je bila prebačena u Kaparkotnu (lat. Caparcotna) u Judeji, postajući deo garnizona nove provincije Sirija Palestina. Dobila je naziv fidelis constans (“odana i postojana”) zato sto je podržala Septimija Severa protiv pobunjenog legata Sirije C. Pescenija Nigera 193 - 197.g.; možda je prebačena u provinciju Siriju Fenikiju pod Aleksandrom Severom.

VI legia Victrix (“Pobednička”): osnovao ju je Oktavijan Avgust 41/40?.g.p.H.r. Bila je u Španiji od 30.g. p.H. do 69.g. 69/70.g. prebačena na rajnsku granicu gde je ponovo izgradila i zauzela logor Novezium (lat. Novaesium) - [današnji Neus, nem. Neuss] u Donjoj Germaniji. Za odanost u pobuni L. Antonija Saturnina 89.g. Domicijan joj je dodelio naziv pia fidelis Domintiana (“Domincijanova odana i verna”). Do 105.g. stacionarana je u Veteri, a zatim prebačena u Britaniju, verovatno 122.g. Za stalno stacionirana u Ebiracumu (današnji Jork).

VII legia: osnovana je 59.g. p.H. ili ranije, a ponovo ju je formirao Oktavijan Avgust 44.g. p.H.r. Verovatno je služila na Balkanu i od 9.g. je bila deo garnizona rimske provincije Dalmacije, sa bazom u Tiluriumu – dan. Gardun, kod Trilja). Dodeljen joj je naziv Claudia pia fidelis (“Klaudijeva odana i verna”) za odanost tokom pobune L. Aruntiusa Kamilusa Scribonianusa, guvernera Dalmacije, 42.g. Prebačena je u Meziju verovatno 56/57.g. sa bazom u Viminaciumu (današnji Kostolac) od Vespazijanovog vremena, pa na dalje. Podržavala je Vespazijana i borila se u drugoj bici kod Bedriakuma.

VII legia Hispana (“Španska”): osnovao ju je Galba u Španiji, pa je dobila nadimak Galbiana (o tome nam svedoči Gaj Kornelije Tacit u svom delu "Istorije", 2.86). Pratila je Galbu u Rim, a kasnije se borila za Vespazijana. Ponovo je formirana 70.g. i moguće da je u njoj bilo vojnika iz I legije. Dobila je ime Gemina (“blizanakinja”) i naziv felix (“srećna”) moguće zbog istaknute službe u Gornjoj Germaniji 72/73.g. Do kraja 74.g. poslata je nazad u Španiju, verovatno u Legio (današnji grad Leon), koji je postao njena stalna baza. Pod Septimijem Severom legija je imala nazive: Gemina pia felix (“bliznakinja, odana i srećna”), verovatno zbog odanosti protiv Klodija Septimija Albina, pobunjenog legata Britanije 193 - 197.g.

VIII legia Augusta: osnovana je 59.g.p.H. ili ranije, a ponovo ju je formirao Oktavijan Avgust 44.g.p.H.r. Od 30.g.p.H. služila je na Balkanu i posle 9.g. stacionirana je u Petoviju (lat. Poetovio) - [današnji Ptuj] u Gornjoj Panoniji. Nosila je svoj naziv od neke pobede izvojevana za vreme Oktavijan AvgustOktavijana Avgusta. 45/46.g. bila je prebačena u Meziju, sa bazom u Nove (lat. Noveae) - [današnji Svištov]. Premeštena je u Gornju Germaniju 70.g. i stacionirana u Argentorateu (dan. Štrazburg).

IX legia Hispana (“Španska”): verovatno je potekla od Cezarove IX legije raspuštene 46/45.g.p.H.r. ili ju je, moguće, osnovao Oktavijan 41/40.g. p.H.r. Dobila je ime zbog službe u Španiji (30 - 19?g.p.H.r); prebačena je u Ilirik, a posle 9.g. služi u Panoniji, možda kod Siscie (lat. Siscia) - [dan. Sisak]. Bile je poznata kao Macedonica u periodu ranog Carstva zbog svoje službe na Balkanu. Bila je privremeno prebačena u rimsku provinciju Afriku, od 20 - 24.g. radi učešća u ratu protiv Takfarijana. Učestvovala je u Klaudijevoj invaziji na Britaniju 43.g. Kasnije je stacionirana u Lindumu (današnji Linkoln). Pretrpela je velike gubitke u Boudikinom ustanku 60 - 61.g.. Pod Vespazijanom, oko 71.g. prebačena je u Eburakum (lat. Eburacum) - [današnji Jork]. Poslednji put se oprobala u Britaniji 108.g. i kasnije je njenu bazu u Jorku zauzela VI legija Victrix. Legija verovatno nije izgubljena u Britaniji, već je bila premeštena na neko drugo mesto, služeći najmanje do srednjih 120-tih godina (po podacima o karijerama senatskih oficira). Postoje nagoveštaji da je nestala u Jevrejskoj pobuni, 132 - 135.g. ili u Parćanskom ratu, 161.g, ali su to samo nagađanja.

X legia Fretensis (dobila je ime ili od reči fretum [morski tesnac, prim.prev.] ili po kanalu između Italije i Sicilije, sugerišući učešće u pomorskim bitkama): Osnovao ju je Oktavijan Avgust 41/40?g.p.H.r. Služila je u Makedoniji posle 30.g.p.H.r. i najkasnije do 14.g. bila je u Siriji. 17.g. imala je bazu u Kirhusu (lat. Cyrrhus), a kasnije u Zegumi. 66.g. poslana je da se bori u Jevrejskom ratu, učestvovala je u opsadama Jerusalima i Masade. Od onda je stacionirana u Jerusalimu. U drugoj polovini III veka premeštena je u Aleu na Crvenom moru.

X legia Gemina (“Bliznakinja”): osnovana je 59.g. ili ranije. Obnovio ju je Marko Emilije Lepid 44.g.p.H.r, a preuzeo ju je Marko Antonije 43.g.p.H.r. Kao naslednica Cezarove X legije bila je priključena Oktavijanovoj armiji posle bitke kod Akciuma. Tada je u njoj možda bilo trupa iz drugih legija. Od 30.g.p.H.r. stacionirana je u Španiji, verovatno kod Petavoniuma (dan. Rosinos de Vidriales). Prebačena je u Karnuntum (lat. Carnuntum), u Gornju Panoniju, 63.g. da bi bila vraćena u Španiju 68.g. Premeštena je u Donju Germaniju 70.g. stacioniravši se u Noviomaguzu (lat. Noviomagus) - [dan.Nijmegen, hol. Niwmegen]. Dobila je naziv pia fidelis Domitiana (“Domicijanova odana i verna”) za lojalnost u ustanku L. Antonije Saturnin 89.g. Prebačena je u Donju Panoniju oko 103.g. i bila je, prvo u Akvinkumu (lat. Aquincum) - [današnja Budimpešta], a potom Vindoboni (današnji Beč).

XI legia: nije moguće tačno utvrditi njeno poreklo, a verovatno da je potekla od Cezarove XI legije, osnovane 58.g.p.H.r., ali je možda i novoformirana Oktavijanova legija iz 41/40.g.p.H.r. Posle službe na Balkanu od 9.g. stacionirana je u rimskoj provinciji Dalmaciji, kod Burnuma – (dan. Ivoševci, kod Kistanje). Dobila je naziv Claudia pia fidelis (“Klaudijeva odana i verna”) za lojalnost tokom pobune L. Arunitiusa Kamillusa Skribonianusa, guvernera Dalmacije, 42.g. Podržavala je Vespazijana u drugoj bici kod Bedriakuma. 70.g. poslana je u Gornju Germaniju da pomogne da se uguši ustanak Julija Civila (lat. Iulius Civilis); imala je bazu kod Vindonise (lat. Vindonissa) - [dananašnji Vindih, nem. Windich]. Premeštena je u Gornju Panoniju oko 101.g. i stacionirana kod Brigecia (lat. Brigetio). Kasnije je prebačena u Donju Meziju, sa bazom u Durostorumu (današnja Silistrija, u Bugarskoj).

XII legia Fluminata (“Naoružana gromovima”): ona je verovatno potekla od XII legije, koju je osnovao Julije Cezar 58.g.p.H.r. Obnovljena je 44/43.g.p.H.r. i služila je sa Markom Antonijem na Istoku. Oktavijan Avgust ju je verovatno poslao u Egipat. Do kraja njegove vladavine bila je u Siriji. Služila je sa L. Cesenniusom Petusom u Jermeniji, ali se osramotila predajom kod Randenie (lat. Rhandeia) i vraćena je u Siriju. Jedno vreme imala je bazu u Rafaneu; borila se u Jevrejskom ratu i možda je privremeno izgubila svog orla u povlačenju Cestija Gala, legata Sirije, iz Jerusalima 66.g. 70.g. je prebačena u rimsku provinciju Kapadokiju (lat. Cappadocia), a baza joj je bila u Malitenu. Priča o neobičnoj oluji, ako je istinita, koja je, navodno, spasla dvanaestu legiju u vreme pohoda Marka Aurelija na Kvade 172.g. odnosi se na odred legije. Dobila je naziv certa constans (“čvrsta i postojana”) od Marka Aurelija za odanost u pobuni legata u Siriji, Avidija Kasija 175 - 176.g., inače zaslužnog za gušenje seljačkog ustanka u Egiptu, tzv. ustanka 'Bukola' 172.g.

XIII legia Gemina (“Bliznakinja”): ne zna joj se poreklo. Možda je potekla od Cezarove XIII legije, osnovane 57.g.p.H.r. ili ju je oformio Oktavijan Avgust 41/40.g.p.H.r. i spojio je sa nekom drugom legijom posle bitka kod Akcija. Služila je u Iliriku u periodu ranog carstva. Posle 9.g. preselila se na Rajnu,a potom je bila kod Vindonise (lat. Vindonissa) - [današnji Vindih, nem. Widisch] u Gornjoj Germaniji. Prebačena je u Gornju Panoniju oko 45.g. sa bazom u Petoviju (lat.Poetoviu) - [današnji Ptuj]. Verovatno ju je Domicijan preselio u Vindobonu (današnji Beč). Učestvovala je u Trajanovom Drugom dačkom ratu, a verovatno i u Prvom, postajući deo prvog dačkog garnizona, sa stalnom bazom u Apulumu. Kada je Dakija preko Dunava napuštena 274/275.g. ova legija je prebačena u Raciariu (lat. Ratiaria) u novoj provinciji "Priobalna Dakija" (lat. Dacia Ripensis ).

XIV legia Gemina (“Bliznakinja”): ni njoj nije određeno poreklo. Možda je potekla od Cezarove XIV legije, osnovane 53.g.p.H.r. ili je novooformljena legija Oktavijana Avgusta iz 41/40.g.p.H. Moguće je da je posle Akciuma bila spojena sa nekom drugom legijom. Tokom ranog Carstva služila je u Iliriku, a od 9.g. kod Mogonciakuma (lat. Mogontiacuma) - [današnji Majnc] u Gornjoj Germaniji. Učestvovala je u Klaudijevoj invaziji na Britaniju 43.g. Kasnije joj je baza bila kod Virokoniuma (lat. Viroconium) - [današnji Rokseter, eng. Wroxeter]. Naziv martia victrix (“ratoborna i pobednička”) dobila je pošto je porazila Boudiku 60 - 61.g. Ponovo ju je oformio Neron 67.g. za nameravani pohod na Istok. Vitelije ju je vratio nazad u Britaniju, a 70.g. prebačena je na Rajnu zbog akcije protiv Julija Civila (lat. Iulius Civilis), stacionirana kod Majnca. Pošto je podržala L. Antonija Saturnina 89.g. preseljana je na Dunava 92/93.g. i to moguće blizu Murse (tada u Gornjoj Meziji). Oko 101.g. prebačena je do Vindobone (današnji Beč) u Gornjoj Panoniji. Jedan njen deo učestvovao je u Dačkim ratovima, i do 114.g. legija je imala bazu u Karnuntumu (lat. Carnuntum) u Gornjoj Panoniji.

XV legia Apollinaris (“Apolonova”): formirao ju je Oktavijan Avgust 41/40.g.p.H.r. ili ranije. Služila je u Iliriku u doba ranog Carstva, a posle 9.g. u Panoniji, moguće sa bazom u Emoni, a potom u Savarii. Bila je stacionirana u Karnuntumu (lat. Carnuntum), možda u vreme rane vladavine Tiberija, ali sigurno najkasnije do Klaudijevog doba. Zbog pohoda Cn. Domitiusa Korbuloa premeštena je na Istok 63.g. i borila se u Jevrejskom ratu (66 - 70.g). Vratila se u Karnuntum 71.g. Jedan njen deo je učestvovao u Trajanovim Dačkim ratovima, a zatim je legija verovatno prebačena na Istok zbog carevih Parćanskih pohoda. Posle 117.g. bila je stacionirana u Satali u rimskoj provinciji Kapadokiji.

XVI legia: oformio ju je Oktavijan Avgust 41/40.g. p.H.r. Bila je na rajnskoj granici od 30.g. p.H.r, pa nadalje. Nosila je naziv Gallica zbog službe u Galiji; vreme te službe nije određeno. Posle 9.g. stacionirana je u Mogonciakumu (lat. Mogontiacum) - [današnji Majnc] u Gornjoj Germaniji. Klaudije ju je prebacio u Novezium (lat. Novaesium) - [današnji Neus, nem. Neuss] u Donjoj Germaniji. Deo legije je učestvovao u Vitelijevoj invaziji na Italiju. Ostatak vojske je osramoćen predajom Juliju Civilu (lat. Iulius Civilis) i legiju je potom raspustio Vespazijan, koji ju je ponovo osnovao kao XVI legiju Flavia Firma.

XVI legija Flavia Firma (“Flavijanova postojana”): Vespazijan je novooformljenu legiju poslao na Istok i služila je u Siriji 75.g. Kasnije je premeštena u Satalu u Kapadokiji. Trajno je stacionirana u Sirija|Siriji, kod Samosate posle Trajanovog Parćanskog rata.

XVII, XVIII i XIX legia: osnovao ih je Oktavijan Avgust, moguće 41/40.g.p.H.r, iako nema podataka o njihovim aktivnostima tokom građanskih ratova. Verovatno su bile stacionirane na Rajni od 30.g.p.H.r, pa nadalje. Sve su uništene 9.g. (iako XVII legija nije posebno pomenuta) u vojnoj katastrofi u Teutoburškoj šumi; njihov zapovednik, Publije Kvincilije Var (lat. . Publius Quintilius Varus), je izvršio samoubistvo. Brojevi ovih legija nisu više korišćeni, iako je orao XIX i još jedne legije bio povraćen tokom Germanikovog pohoda (15 - 16. g.), a jedan preostali je vraćen 42.g. ( o time nas izveštavaju Tacit u svojim "Analima". 1.60, 2.25; i Dion Kasije 60.Smile.

XX legia Valeria Victrix: formirao ju je Oktavijan Avgust 41/40.g.p.H.r, ali je moguće da je osnovana i posle Akciuma. Bila je u Španiji 30–20?g.p.H.r, a zatim u Iliriku kod Burnuma – (današnji Ivaševci, kod Kistanja) sve do 9.g. Prebačena je u Ara Ubiorum (dan. Keln) u Donjoj Germaniji. Prebačena je u Novezium (lat. Novesium) - [današnji Neus, nem. Neuss] tokom Tiberijeve vladavine, učestvovala je u invaziji na Britaniju 43.g. Prvu bazu je imala u Kamulodunumu (lat. Camulodunumu) - [dan. Kolčester], a od 49.g. blizu današnjeg Gloučestera (lat. Gelvum). Odigrala je vrlo važnu ulogu u pohodima Gneja Julija Agrikole i možda je gradila tvrđavu Inčtutil (eng. Inchtuthil) od oko 83 do 87.g. Pri povlačenju II legije Adiutrix iz Britanije, Inčtutil je bio evakuisan i Valeria Victrix je bila stacionirana kod Deve (današnji Čester, eng. Chester). Ime ove legije možda može da se prevede kao “vredna pobednička” zbog njene uloge u porazu Boudike od 60 - 61.g.

XXI legia Rapax (“Predatorska”): osnovao ju je Oktavijan Avgust 41/40.g.p.H.r, ali je moguće da je formirana i posle Akciuma; možda je imala bazu u Reciji u doba ranog Carstva. Posle 9.g. prebačena je u Veteru (današnji Ksanten) u Donjoj Germaniji, a u Vindonisu (lat. Vindoniss) - [današnji Vindih, nem. Windisch] u Gornjoj Germaniji oko 46.g. Učestvovala je u Vitelijevoj invaziji na Italiju, kada joj je I legija Adiutrix zarobila orla, a zatim se borila protiv Julija Civila (lat. Iulius Civilis) 70.g, pre zauzimanja svog mesta u Boni (današnji Bon) u Donjoj Germaniji. Prebačena je Mogonciakum (lat.Mogontiacum ) - [današnji Majnc], u Gornjoj Germnaiji 83.g. Pošto je podržala L. Antonija Saturnina 89.g, poslata su je na Dunav; posle toga je uništena, verovatno u borbi protiv Sarmata 92.g.

XXII legija Deiotariana: formirao ju je kralj Dejotarijus od Galatije. Obučavana je i opremljena po rimskom modelu. Oktavijan Avgust ju je priključio rimskoj vojsci, verovatno pre 25.g.p.H.r. i bila je stacionirana u Egiptu, kod Nikopolisa. Sudbina ove legije je nejasna; možda je uništena u Jevrejskom ustanku od 132 - 135.g.

XXII legija Primigenia (“Prvorođena”): nastala je zajedno sa XV legijom Primigenia i bila je stacionirana kod Mogonciakuma (lat.Mogontiacum ) - [današnji Majnc], u Gornjoj Germaniji oko 43.g. Pratila je Vitelija u njegovom maršu na Rim; na kraće vreme je bila prebačena u Karnuntum (lat. Carnuntum), i do 71.g. je na novoj poziciji kod Vetere (dan. Ksanten) u Donjoj Germaniji. Dobila je naziv pia fidelis Domitiana (“Domicijanova odana i verna”) za lojalnost pokazanu 89. i 92/93.g. Pri prebacivanju XIV legije Gemina na Dunav, , XXII legija Primigenia je bila premeštena u Majnc.

XXX legija Ulpia Victrix (“Ulpijanova pobednička”): osnovao ju je Trajan i dao joj ime po sebi (Marko Ulpije Trajan) oko 105.g; njen broj pokazuje da je bila trideseta legija u vojsci. Bila je stacionirana u Brigeciu (lat. Brigetio) u Gornjoj Panoniji. Učestvovala je u Drugom dačkom ratu pre 122.g. kada je bila prebačena u Veteru (dan. Ksanten) u Donjoj Germaniji - tada je VI legija Victrix bila poslana u Britaniju.

Izvor: Wikipedia
IP sačuvana
social share
Pobednik, pre svega.

Napomena: Moje privatne poruke, icq, msn, yim, google talk i mail ne sluze za pruzanje tehnicke podrske ili odgovaranje na pitanja korisnika. Za sva pitanja postoji adekvatan deo foruma. Pronadjite ga! Takve privatne poruke cu jednostavno ignorisati!
Preporuke za clanove: Procitajte najcesce postavljana pitanja!
Pogledaj profil WWW GTalk Twitter Facebook
 
Prijava na forum:
Ime:
Lozinka:
Zelim biti prijavljen:
Trajanje:
Registruj nalog:
Ime:
Lozinka:
Ponovi Lozinku:
E-mail:
Idi gore
Stranice:
Počni novu temu Nova anketa Odgovor Štampaj Dodaj temu u favorite Pogledajte svoje poruke u temi
Trenutno vreme je: 29. Mar 2024, 13:01:06
nazadnapred
Prebaci se na:  

Poslednji odgovor u temi napisan je pre više od 6 meseci.  

Temu ne bi trebalo "iskopavati" osim u slučaju da imate nešto važno da dodate. Ako ipak želite napisati komentar, kliknite na dugme "Odgovori" u meniju iznad ove poruke. Postoje teme kod kojih su odgovori dobrodošli bez obzira na to koliko je vremena od prošlog prošlo. Npr. teme o određenom piscu, knjizi, muzičaru, glumcu i sl. Nemojte da vas ovaj spisak ograničava, ali nemojte ni pisati na teme koje su završena priča.

web design

Forum Info: Banneri Foruma :: Burek Toolbar :: Burek Prodavnica :: Burek Quiz :: Najcesca pitanja :: Tim Foruma :: Prijava zloupotrebe

Izvori vesti: Blic :: Wikipedia :: Mondo :: Press :: Naša mreža :: Sportska Centrala :: Glas Javnosti :: Kurir :: Mikro :: B92 Sport :: RTS :: Danas

Prijatelji foruma: Triviador :: Domaci :: Morazzia :: TotalCar :: FTW.rs :: MojaPijaca :: Pojacalo :: 011info :: Burgos :: Alfaprevod

Pravne Informacije: Pravilnik Foruma :: Politika privatnosti :: Uslovi koriscenja :: O nama :: Marketing :: Kontakt :: Sitemap

All content on this website is property of "Burek.com" and, as such, they may not be used on other websites without written permission.

Copyright © 2002- "Burek.com", all rights reserved. Performance: 0.104 sec za 16 q. Powered by: SMF. © 2005, Simple Machines LLC.