Zdravlje je Božji dar i uistinu dok ga ne izgubimo ne znamo procijeniti, niti cijeniti njegovu vrijednost.
Spremniji smo prihvatiti tjelesnu bolest od one psihičke (ne daj, Bože, biti lud!) čak do te mjere da je povremeno koristimo kao obrambeni mehanizam, bijeg od situacija i događaja za koje "odmjerimo" da su za nas neugodne (npr. da bismo izbjegli test "proglasimo se bolesnima").
Zanimljivo je da, kada uistinu ozbiljno bolujemo i imamo puno razloga brinuti o svom stanju i sačuvati se od nekih svakodnevnih stresova, tada se ponašamo potpuno suprotno.
UKRATKO, mogli bismo se zapitati:
- Zašto neki ljudi žele biti bolesni kad su zdravi, a kad su bolesni nastoje biti zdravi?
- Zašto se neki vole "izležavati" kada su zdravi, a kada su bolesni jedva čekaju da "izađu" iz kreveta?
Odgovori su raznoliki. Od ponuđenih pokušajte prepoznati svoj(e) - može i više njih.
1. Prirodna je potreba čovjeka boriti se za zdravlje kada je ono ugroženo i nagriženo, a kada se "puca" od zdravlja lako se s njime "šaliti i poigravati".
2. "Bijeg" u nepostojću bolest mladi koriste kao zaštitu od stresnih događaja (ispitne situacije) zato što su roditelji spremniji prihvatiti zdravstvene razloge od drugih manje moralnih.
3. Neki ljudi zlorabe bolest kako bi dobili pažnju, a kada se ozbiljno bolesni prepadnu se možda i smrti, pa nastoje dokazati sebi i drugima da su zdravi.
4. Ljudi manipuliraju zdravljem i bolešću iz koristoljublja (npr. Uzmu bolovanje kako bi radili "u fušu").
5. Iskustvo govori da se većina osoba odgovorno odnosi i prema zdravlju i prema bolesti ne iskorištavajući niti jedno stanje za "niske ciljeve".




piše prof. Dunja Krapac