Spavači Al-Qa'ide još su u BiH
12.10.2006. god.

Jedan od mostarskih "bombaša" Ali Ahmed Ali Hamad Ubejda dovršio je u zeničkome zatvoru knjigu, i to životopis, u kojoj govori o vezama s Al-Qaedom i operacijama te terorističke mreže, o čemu javnost upozorava nekoliko posljednjih godina.


Jedan od mostarskih "bombaša" Ali Ahmed Ali Hamad Ubejda dovršio je u zeničkome zatvoru knjigu, i to životopis, u kojoj govori o vezama s Al-Qaedom i operacijama te terorističke mreže, o čemu javnost upozorava nekoliko posljednjih godina. Knjigu je Ali Hamad dovršio sa svojim odvjetnikom Duškom Tomićem, a uskoro će biti objavljena u izdanju Glasa Srpskog iz Banje Luke, piše Večernji list.

Kako je u svojemu pojavljivanju na televiziji objasnio taj bivši časnik Al-Qaede, već godinama, posebice nakon 11. rujna 2001. i napada na Sjedinjene Države, upozorava na terorističku mrežu Al-Qaedu, čije su akcije, tvrdi, najpogubnije za islam. Ponavlja kako Al-Qaeda još ima svoja uporišta u BiH te nikad neće napustiti tu zemlju.

Ali Hamad je nekoliko puta pisao pisma i visokim međunarodnim dužnosnicima u BiH, ali oni su ga, tvrdi, ignorirali zbog toga. Njegovo pismo bivšem britanskom diplomatu i voditelju OHR-a Paddyju Ashdownu u javnosti je bilo marginalizirano. U pismima je upozoravao na to kako su počinitelji napada na tornjeve u New Yorku bili "spavači", kakvih, dodaje, i dalje ima u BiH. Nekoliko puta s Alijem Hamadom razgovarali su i istražitelji američkog FBI-ja, ali i sigurnosne agencije iz BiH.

Taj naturalizirani Arapin sumnja kako su njegove informacije o aktivistima Al-Qaede u sigurnosnim agencijama u BiH korištene kako bi se dodatno prikrila ta teroristička mreža. Zbog curenja je informacija nedavno odbio razgovarati s istražiteljima državne policije SIPA-e i OSA-e o ratnim zločinima koje su činili muxahedini, ističući kako je sve otkrio u nekoliko ispitivanja. Naveo je kako su muxahedinske vođe u BiH bili Sejh Mahmud Abu Abdul Aziz al-Muntesiba, Abu al-Haris Al-Libij, Vajhudin al-Misrij, Abu Mina el-Misrij i Al-Mutaz al-Misrij te Abu es-Sidik i Abu al-Maali.

Ali Hamad je u zatvoru u Zenici, gdje odslužuje 12-godišnju zatvorsku kaznu na koju je osuđen zbog postavljanja automobilske bombe 18. rujna 1997. godine nedaleko od nekadašnje hrvatske policijske postaje u zapadnome dijelu Mostara. Zajedno s njim na višegodišnje su zatvorske kazne osuđeni Ahmed Zuhair Handala te Nebil Ali Ali Hila Abu Jemen. Petorici optuženih Arapa, bivših boraca Armije BiH, nije se sudilo za djelo terorizma. Handala, koji se smatrao mozgom operacije u Mostaru, uhićen je kasnije u inozemstvu. Imao je službenu osobnu i putovnicu koje su izdale vlasti u Zagrebu.

Ali Hamad je u televizijskome intervjuu u ćeliji zeničkog zatvora izrazio bojazan kako će biti likvidiran zbog objavljivanja pojedinosti o akcijama Al-Qaede u koju se uključio s 18 godina, a tijekom rata je zapovijedao postrojbom u sklopu brigade El-Mujaheed u srednjoj Bosni. Istodobno je izrazio kajanje zbog zločina prema Hrvatima, Srbima i Bošnjacima činio tijekom rata, ali i opovrgnuo kako je sudjelovao u postavljanju automobilske bombe za koju je sadašnji bošnjački član BiH Predsjedništva Haris Silajxić prije devet godina ustvrdio da su je Hrvati sami sebi podmetnuli.

Petorici optuženih Arapa, bivših boraca Armije BiH, nije se sudilo za djelo terorizma. Handala, koji se smatrao mozgom operacije u Mostaru, uhićen je kasnije u inozemstvu. Imao je službenu osobnu i putovnicu koje su izdale vlasti u Zagrebu. Ali Hamad je u televizijskome intervjuu u ćeliji zeničkog zatvora izrazio bojazan kako će biti likvidiran zbog objavljivanja pojedinosti o akcijama Al-Qa’ide u koju se uključio s 18 godina, a tijekom rata je zapovijedao postrojbom u sklopu brigade El-Mujaheed u srednjoj Bosni.

Preuzeto sa www.pincom.info

Nemoj molim te da pises takve gluposti da u bosni ima terorista i mudzahedina, ovi zeleni forumasi ce te optuziti za genocid na njihovim nickovima i strasne lazi izrecene na racun balija, mozda te i prijave za vredjanje na verskoj osnovi 

"ta 'ajte molim vas otkud mudzahedin ili terorista u bosni, pa to je prosto nemoguce" 

a zar ima ovde balija?

Ja bih zamolio da se prema clanovima bureka ophodite sa postovanjem.  To nisu nikakve balije, nego nasi prijatelji, clanovi foruma i ima ih, koliko ja znam i neka ih ima.  Oni su slovenskog porekla, samim tim nasa braca i ovde su (ako ne svi, ono jedan deo njih) ne zato sto nas mrze i zele nam zlo, nego zato sto zele nase drustvo.

Sto se tice clanka, ja tom coveku oprastam zato sto se pokajao i priznao svoje zlocine i sto je sada rizikovao svoj zivot zbog onoga sto je otkrio o teroristima i mudzahedinima.  Bilo bi dobro kada bi pripadnici svih naroda se suocili sa sobom i svojim zlodelima i osetili pokajanje.  No, da mudzahedina ima u Bosni, to je, verujem, jasno vecni nas i svi smo culi da su stacionirani u Zenici itd.  Posto do sada nismo culi da je ijedan od njih uhapsen, proteran iz Bosne ili nesto tako slicno, onda je logicno zakljuciti da su jos u Bosni i da im je sigurno dobro cim su jos tamo.  Naravno da je to uzasno, ali sta mi obicni ljudi tu mozemo da uradimo, ne znam.

Drugi pišu o srpskim stradanjima:

Slobodna Dalmacija, četvrtak 27. septembra 2001

RATNI DOSJE U BiH: NAKON OSVAJANJA PLANINE OZRENA U RUJNU 1995., PRIPADNICI ODREDA "EL MUDŽAHID" POČINILI SU MONSTRUOZNE ZLOČIN

MUDŽAHEDINI SU ZAROBLJENICIMA SJEKIRAMA I PILAMA SJEKLI GLAVE

Mudžahedini pristigli iz arapskih i islamskih zemalja, okupljeni pod zastavom na kojoj je pisalo "Naš put je džihad", počeli su ritualno klanje u kampu Gostovci. Oni zarobljenici koji još nisu došli na red, morali su ljubiti već odsječene glave.

Piše: Davorko STANIĆ

U Bosni i Hercegovini javno se mišljenje proteklih dana prisiljeno suočiti s činjenicama o ratnim zločinima koje su počinile postrojbe Armije BiH i sve brojnijim zahtjevima Haaškog tribunala za izručenje osumnjičenika bošnjačke nacionalnosti. General Sefer Halilović dragovoljno se uputio u Haag, spreman dokazivati da su Alija Izetbegović i general Rasim Delić najodgovornije osobe za provedbu operacije "Neretva 93", u kojoj je došlo do pokolja Hrvata u selu Grabovici. S nevjericom su u Sarajevu primljene vijesti o navodnom boravku Alije Izetbegovića u Haagu i o tajnoj optužnici koja je podignuta protiv njega. Iako službeni potezi sarajevskih vlasti i reakcije građana naglašavaju potrebu otkrivanja ratnih zločina bez obzira na nacionalnost, objavljivanje pozadine borbi za srednjobosanski gradić Vozuću i detalji o operaciji "Uragan 95" izazvali su stanje dubokoga šoka.

Odsječene glave kao dar?

Tek kada su istražitelji Haaškoga suda završili svoju trogodišnju istragu, i kada je postalo jasno da će se Međunarodni tribunal vrlo skoro pozabaviti i zbivanjima na planini Ozrenu od svibnja do rujna 1995. godine, bosanskohercegovačka javnost je doznala pojedinosti jedne od najkrvavijih i najmonstruoznijih ratnih priča. Tijekom višemjesečnih napora Armije BiH za oslobađanjem Vozuće, uspostavljanje kontrole nad Ozrenom i komunikaciju Zenica-Tuzla, pripadnici Odreda "El Mudžahid", koji je djelovao u sklopu Trećeg korpusa Armije BiH, počinili su masakr nad ranjenim i zarobljenim vojnicima Vojske Republike Srpske. Mudžahedini, pristigli iz arapskih i islamskih zemalja, okupljeni pod zastavom na kojoj je pisalo "Naš put je džihad", stacionirani u naselje Podbrežje kod Zenice, brutalno su likvidirali i pogubili pedesetak srpskih vojnika odsjecajući im glave sjekirama i sabljama.

Dramatična pogubljenja i ratoborni mudžahedini koji u rukama drže odsječene srpske glave snimljeni su na propagandnim videokasetama Odreda "El Mudžahid" koje se distribuirane donatorima po islamskim država. No, užasavaju tvrdnje svjedoka i bilješke istražitelja da su glave nesretnih srpskih vojnika Treće ozrenske i Srbačke brigade navodno završile u Iranu i u sarajevskom kabinetu Alije Izetbegovića, kao dar i dokaz vjernosti Alahu i islamu.

Komisija za traženje nestalih Republike Srpske nakon daytonskog sporazuma tragala je za 463 osobe nestale na području Vozuće u jesen 1995. godine. Kući se iz zarobljeništva vratilo 157 srpskih vojnika. Na različitim lokacijama, tijekom istrage koju su na zahtjev obitelji nestalih i srpskih udruga "Vijenac" i "Vozuća", 1999. godine pokrenuli Carlos Westendorp i glavna tužiteljica Haaškog tribunala Louise Arbour, ekshumiran je određeni broj tijela bez glava. Ali, ni do danas nisu pronađeni posmrtni ostaci oko 240 osoba srpske nacionalnosti.

Mudžahedinski pokolj čudom je preživjelo osam zarobljenih srpskih vojnika. Dovoljno da njihova svjedočenja pokrenu istragu o ovom ratnom zločinu, koju je srpska strana uporno zahtijevala, teško optužujući zapovjednike Drugog i Trećeg korpusa Armije BiH, generale Seada Delića i Sakiba Mahmuljina. Posebno Mahmuljina, koji je od formiranja Odreda "El Mudžahid", u kolovozu 1993. godine u Zenici, bio ovlašteni časnik Armije BiH za vezu mudžahedina s državnim vrhom i Izetbegovićem. Mahmuljina, koji je nakon daytonskog sporazuma postao zamjenik ministra obrane Federacije BiH, sarajevski mediji terete da je kao zapovjednik Trećeg korpusa Armije BiH posebno pridonio islamizaciji vojske.

Srbi skršeni za sedam minuta

Vojne pripreme za napad na Vozuću i zauzimanje planinskih kota na Ozrenu, koje su na 2000 metara nadmorske visine samouvjereno držali bosanski Srbi, započeli su u svibnju 1995. godine. Prva operacija nosila je naziv "Crni lav". Njome je Armija potisnula Vojsku Republike Srpske, prekinula njihovu komunikaciju preko Ozrena i stvorila pretpostavke za napad na Vozuću. Međutim, napad na srpske položaje koji je uslijedio 27. svibnja 1995. godine donio je prvu veliku ratnu pobjedu mudžahedina nad Srbima. Naime, pripadnici "El Mudžahida" su za samo sedam minuta osvojili strateški važnu kotu Podcjelovo i potpuno razbili linije srpske obrane. Pune dvije godine Podcjelovo, koje su zbog važnosti Srbi nazivali "vrata srpske Moskve", postrojbe Armije BiH nisu uspijevale osvojiti. Već tada su se mudžahedini krvavo obračunavali sa srpskim ranjenicima i zarobljenicima. Na Podcjelovu nastaju i prvi videozapisi na kojima se vidi odsjecanje glava oštrim sjekirama i unakažena obezglavljena tijela koja leže u dubokim blatnim rovovima. Ali, na Podcjelovu je poginuo i mudžahedinski emir (zapovjednik) Abdulah Libi. "U srpnju je prema Vozući uslijedila operacija nazvana ’Bitka ponosa’, a onda 10. rujna 1995. godine i posljednja faza ove svete operacije ’Uragan 95’", piše u izvještaju koji je 13. rujna 1995. godine u svijet Internetom uputila "American Islamic Group". AIG ističe da je u tijeku operacija "Muslimanska Bosna": "Poslije dugog planiranja, izviđanja i molitvi, ruke mudžahedina su dignute prema nebu moleći Alaha za pobjedu!" Operacijom "Uragan 95" neposredno je zapovijedao Refik Lendo, prvi čovjek operativne grupe "Bosna", na području Žepča i Zavidovića. Uz postrojbe Drugog i Trećeg korpusa, među kojima je odred "El Mudžahid" opet imao poseban i najteži zadatak, jesu i "Crni labudovi", koji su počinili i ratni zločin u Grabovici. Cilj operacije je bio osloboditi Vozuću i "stavljanje neprijatelja u okruženje do uništenja".

Izvještaj Abu Ma’lija

Krajnji cilj "Uragana 95" bio je progon Srba i naseljavanje 10 do 15 tisuća bošnjačkih izbjeglica (muhadžira) iz Srebrenice i Žepe. Sasvim je očigledno da se o njihovu povratku u bošnjačkom političkom vrhu nije ni razmišljalo. Jedan od zapovjednika Armije BiH u svojem je dnevniku zapisao da "za akciju postoji osobna naredba i zainteresiranost predsjednika Izetbegovića". Određene su stimulativne mjere za osvajanje neprijateljskih tenkova i naoružanja u iznosu od 300 tisuća maraka. To se odnosilo na odabrane postrojbe, među kojima je bio "El Mudžahid". Među srpskim vojnicima na Ozrenu vladalo je uvjerenje da ne mogu biti vojnički poraženi. Međutim, iako dobro ukopani i nadmoćno naoružani, Srbi nisu mogli shvatiti što dogodilo kada su mudžahedini krenuli. "Vladao je potpuni kaos. Dok zovem megafonom vojnike Armije BiH na predaju, primijetim dim i saznam da na dva kilometra iza mojih leđa gori srpsko selo. Tada mi postaje jasno da su nam ušli iza leđa", svjedočio je jedan oficir Četvrte ozrenske brigade. Pripadnici "El Mudžahida" su za četiri minute osvojili stratešku kotu Paljenik i srušili cijelu srpsku obranu. Vozuća je bila potpuno opkoljena. "Kao i u prethodne dvije operacije, i u ovoj je poginuo emir, brat Abu Thabit Al-Masry", piše u izvještaju novog emira mudžahedinskog bataljuna Abu Ma'alija, koji navodi imena poginulih mudžahedina iz Jemena, Alžira, Saudijske Arabije, Tunisa i Bosne.

"Džihad-operacije oko Vozuće još traju", izvještava zapovjedništvo trećeg korpusa Abu Ma'ali. "Mnogo neprijateljskih vojnika je ubijeno, a 60 zarobljeno". Zbirno središte za zarobljenike bilo je selo Kesten, smješteno između Zavidovića i Banovića. Umjesto u zatvor u Zenici ili Dom penzionera u Zavidovićima, mudžahedini su srpske zarobljenika odveli u svoj kamp, u selu Gostovcima, 12 kilometara od Zavidovića. I upravo u tom kampu počelo je ritualno klanje koje je ostalo zabilježeno videozapisom i svjedočenjima preživjelih Srba.

Njihova svjedočenja potvrdila su i fotografije koje su snimili sami mudžahedini. Na njima se vide svezani, ali živi zarobljenici polegnuti na tlo. Na jednoj fotografiji iza vezanih vojnika tamnoputi mudžahedin oštri veliku mesarsku sataru kojom će oni biti ubijeni. Zarobljenici su danima živjeli u toru za stoku, bez hrane i pića, zabilježili su haaški istražitelji.

Mudžahedini su zarobljenim srpskim vojnicima davali noževe, pod prijetnjama likvidacijom tražeći da se međusobno ubijaju. Izranjavanima su mudžahedini odsjecali glave, sjekirama ili motornim pilama. Oni koji su još uvijek bili živi, morali su ljubiti odsječene glave, koje su poslije zakucavane na drveće. Zarobljenici su goli visjeli naglavce, vezani konopima, a mudžahedini su im zakivali spolne organe. Zatim su na zarobljenike vezivali cigle, potapali ih u bačve s vodom, u kojima su se pod težinom utapali. "Mi posjedujemo originalnu dokumentaciju o tim smaknućima. To su snimke od kojih se ledi krv u žilama", izjavio je prije nekoliko godina bivši ministar policije Republike Srpske Tomo Kovač. Srpska strana je svu dokumentaciju dostavila Haaškom tribunalu.

Srpski oficiri skriveni u zatvoru

Komisija RS je uporno tragala za nestalima tijekom operacija oko Vozuće. Krajem 1996. godine predstavnici komisije Milan Ivančević i Goran Krčmar otišli su u Zenicu na sastanak sa Sakibom Mahmuljinom, tražeći da bošnjačka strana oslobodi preostale ratne zarobljenike iz KPD-a Zenica. Mahmuljin je takvu mogućnost negirao, ali je Ivančeviću u četiri oka priznao da su srpske vojnike u kampu Gostovci mudžahedini pogubili odsjecanjem glava.

"General Mahmuljin mi je rekao da su mudžahedini koji su ubili vojnike u Gostovcima, darovali 28 glava Aliji Izetbegoviću, a ostalih 28 poslali u Iran", svjedočio je poslije Ivančević. Ipak, nakon gotovo dvije godine tamnice, IFOR je u kolovozu 1997. godine u zatvoru u Zenici ipak našao skrivene srpske zarobljene oficire Nenada Škrbića iz Banje Luke i Dušana Škrebića iz Teslića. Obojica su bila zarobljena u rujnu 1995. godine u selu Donjoj Bukovici na Ozrenu. Mahmuljin je za njih, kazano im je, potraživao tijela svoje dvojice braće, koju su Srbi ubili početkom rata u Kozarcu. Još petorica vojnika za koje su Srbi imali informacija da su u KPD-u Zenica, nisu pronađena. Tijela ubijenih vojnika u kampu u Gostovcima nikada nisu pronađena, jer su iz grobnice pokraj mjesta Kučica njihovi posmrtni ostaci iskopani i razbacani. Pronađene su kosti, fragmenti lubanje i šaka.

Dosje u Hagu

U ekshumaciji na lokaciji Stog 1997. godine pronađeno je 21 tijelo, od toga 17 bez glave. Na susjednoj lokaciji od 17 tijela, 14 je bilo bez glave. Na koti Paljenik u ljeto 1997. godine pronađeno je još 12 tijela vojnika Srbačke brigade. Srpska komisija je na prostoru Vozuće pronašla 11 lokacija s izmještenim grobnicama. U njima je, tvrde Srbi, još 137 tijela koja su otkopana i premještena kada je počela istraga. Nalazi Dokumentacionog centra za ratne zločine u Banjoj Luci upućeni su u Haag. Haaški istražitelji su dugotrajnom istragom potvrdili istinitost i originalnost prikupljenih dokaza. Njihov dosje jasno utvrđuje odgovornost odreda "El Mudžahid" za počinjene ratne zločine, ali se bavi i širim djelovanjem islamskih dragovoljaca u sklopu Trećeg korpusa Armije BiH. Sasvim je izvjesno da je general Mahmuljin sljedeći na listi visokih vojnih dužnosnika koje će tražiti Haaški sud.

7. maj 2005. | 13:31 | Izvor: FoNet
Sarajevo -- Konsultant FBI Evan Kolman kaže da u BiH još žive osobe za koje se sumnja da su povezane sa Al Kaidom.

"U Bosni i Hercegovini i dalje živi određen broj operativaca za koje se sumnja da su povezani sa Al Kaidom, a zna se da su naseljeni u centralnoj Bosni", rekao je Kolman za banjalučki "Glas Srpske" i dodao da su mnogi od njih posle potpisivanja Dejtonskog sporazuma dobili državljanstvo BiH i nova imena.

Kolman kaže da ti naturalizovani državljani BiH predstavljaju pretnju bezbednosti SAD i tvrdi da su glavni kampovi za obuku mudžahedina, koji su bili smešteni u centralnoj Bosni, posebno blizu Zenice i Travnika, zatvoreni 1998. posle pritiska NATO-a, SFOR-a, Kancelarije međunarodnog predstavnika i Vlade SAD, ali da instruktori koji su radili u tim kampovima još učestvuju u
periodičnim vežbama. "Nove kampove je teško otkriti jer su privremeni i nisu na otvorenom", kaže on.

INTERVJU - Ali Hamad, bivši oficir Al kaide

Mudžahedini su bez milosti ubijali

Priznao sam sva svoja loša dela. Moj cilj je sada da pokažem svoje potpuno pokajanje. Ne želim da me svet pamti po zlu. Mudžahedini su u Bosni bili primljeni s radošću. Uskoro odlazim u Hag kako bih svedočio o mudžahedinima, o njihovim zločinima nad srpskim i hrvatskim narodom. Svedočiću da su bili pod kontrolom Armije BiH u postupku protiv njihovog generala Rasima Delića

Ali Hamad je rođen 13. novembra 1971. u Bahreinu. Pohađao je srednju školu, smer hemija i biologija u Bahreinu i stigao do završne godine, koju nije završio zbog, kako kaže, problema u porodici koje je tada imao. Kasnije je pohađao nepriznatu i zabranjenu vojnu akademiju u Bin Ladenovom vojnom kampu "Kulijet Džaver el Askarije" u Avganistanu. Ratovao je u Avganistanu, ali i u Bosni i Hercegovini. Bio je oficir Al kaide za kontranapad u terorističkoj mreži "Al kaida". Istupio je iz te organizacije posle napada u SAD 11. septembra 2001, posle čega je postao član međunarodne organizacije i učesnik kampanje u borbi protiv terorizma. Oženjen je državljankom BiH sa kojom ima dvoje dece. Narednog meseca će se pojaviti u haškom tribunalu kao svedok na suđenju u postupku protiv bošnjačkog generala Rasima Delića. Trenutno je na izdržavanju zatvorske kazne u Kazneno-popravnom domu "Zenica". Tokom boravka u Kazneno-popravnom domu "Zenica" napisao je autobiografsku knjigu u kojoj iskreno i bez zadrške govori o svom životu, o Al kaidi, akcijama i zločinima ove organizacije, ali i svojoj savesti, snovima i pokajanju...

Priznali ste mnogo toga u knjizi, ali pre pisanja knjige ste dospeli u zatvor. Zbog čega?
- U zatvoru sam zbog terorizma. Osuđen sam zbog krivičnog dela postavljanja i aktiviranja auto-bombe u Mostaru. Tako se navodi u optužnici. Ja negiram da je to bilo tako.

Jeste ili nije?
- Ovde je bilo važno šta je sud odlučio. To nisam učinio i valjda će doći vreme da se to dokaže. Napisao sam knjigu u kojoj sam priznao i mnoga teža dela koja sam uradio. Govorio sam o svim svojim greškama i o svemu što sam učinio. Priznao sam. Priznao sam sve svoje aktivnosti u Al kaidi. Priznao sam da sam oficir Al kaide. Priznao sam ubistvo jednog od mojih kolega za vreme rata u Bosni. To sve što sam priznao i što na sebe preuzimam, mnogo je teže i može mi doneti doživotnu robiju. Hoću da kažem da li je moguće da nisam priznao tu bombu, a priznao sam gore stvari. Da sam zaista postavio tu bombu, ja bih možda makar ćutao o tome. Ali to nisam uradio.

Koje posledice je prouzrokovala ta bomba?
- To je bila katastrofa. Srušena je trećina jedne velike zgrade. Veliki broj stanova je uništen, 100 automobila je uništeno, mnoge radnje, policijska stanica i još okolne zgrade su pretrpele veliku štetu. Bilo je dosta ranjenika. Ja sam nedavno dobio ponudu od jednog izdavača iz Mostara koji ima sedište i u Zagrebu da napišem knjigu o toj auto-bombi i da im to sve opišem. Rekao sam da ne mogu jer ne znam, jer ja to nisam uradio. I neću lagati. Nudili su mi čak i veliki novac, ali odbio sam. Jer sad čak i da kažem da jesam, ne bi mi naškodilo jer sam već skoro izdržao celu kaznu za to.

Da li znate ko je to uradio?
- Mislim da je to uradio jedan moj bivši kolega iz Al kaide, zajedno smo se borili u Bosni. U jednom trenutku policija ga je tražila da ga uhapsi, ali je on imao svoje ljude u policiji koji su mu dojavili, pa je pobegao. Inspektori su mi čak tokom ispitivanja rekli da imaju dovoljno dokaza da je to on uradio. Pošto nisu mogli doći do njega, došli su do njegovih najbližih prijatelja, u ovom slučaju do mene.

Zašto je srušena ta zgrada? Čemu je to trebalo da posluži?
- Ne znam. On je radio za Al kaidu, ali i za tajnu službu Hrvatske. Koje poslove je on obavio za Al kaidu, a koje za tajnu službu Hrvatske ne znam. Ne znam da li je Hrvatska znala da je on čovek Al kaide, ali znam da mu je jednom iz Hrvatske omogućeno da dođe sa kamionom punim oružja i to je predato mudžahedinima.

Kako izgleda život u KPD "Zenica"?
- Ja uopšte nisam zadovoljan, ali nekako moram izdržati. Postoji zakon. Međutim, oni koji sprovode pravila rade kako njima odgovara. Navešću primer, osuđenici koji rade u Livnici, a radimo svaki dan ili svaki drugi dan, po devet sati, iako je, koliko znam, uvek i svuda radni dan osam sati. Reč je o teškim fizičkim poslovima, vrlo slabo plaćenim, zaradi se 150 maraka maksimalno. Ako ja slučajno učinim kakvu grešku, odmah su spremni da me kazne i da mi ukinu neke povoljnosti koje imam, kao što su mesečni izlasci ili posete. Ako neko od službenih lica učini neku grešku prema meni, za njih ne postoji kazna. To je zato što oni nas smatraju kao đavole, a kad god ima neki problem, stražari su anđeli.

Koliko još ima ljudi u zatvoru i koja je struktura?
- U zatvoru sam od kraja 1997. godine. U početku sam tri godine boravio u jednoj velikoj spavaoni, u kojoj je obično oko 30 ljudi i taj period sam prošao uglavnom loše. Kasnije su dolazile neke delegacije iz evropskih zemalja i tražile su da se uvede ćelijski sistem. Tek od 2001. godine sam dobio jednokrevetnu sobu, odnosno ćeliju. I sada boravim u takvoj sobi i donekle sam time zadovoljan. Kada sam dobio tu sobu, mnogo mi je značilo, i to je za mene bio spas.

Da li ste imali problema sa ostalim osuđenicima, s obzirom na to da ste stranac?
- Od 2001. godine sam u kontaktu sa međunarodnim i inostranim institucijama na temu borbe protiv terorizma. Posebno protiv Al kaide. Posebno zato što ja znam gde su oni sve prisutni i zato što sam znao da su bili u Bosni za vreme rata i znam da su i dan-danas tu prisutni. To je neko moje pokajanje.
      

SLOBODA

Koliko još imate do isteka kazne?
- Imam još nešto manje od dve godine. Moram da kažem da ljudi koji vode ovu državu nisu korektni. Osuđen sam na 12 godina i devet meseci. Po federalnom zakonu, postoji mogućnost da osuđenik koji odsluži dve trećine kazne može da bude oslobođen. Ja sam odslužio više od dve trećine, ali meni ne dozvoljavaju da iskoristim tu mogućnost. Smatram da je to zbog toga što im moje aktivnosti ne odgovaraju. Ja sam svestan da sve što govorim i moj kontakt sa svetom, posebno sa Amerikancima, i posebno sa Haškim tribunalom ne ide na njihovu ruku. Moj cilj je da pokažem celo svoje pokajanje. Ne želim da me svet pamti po zlu. Bio sam loša osoba i želim da se promenim. Ja sam prvo pričao o svojim greškama, pričao sam o Al kaidi, o međunarodnom terorizmu. Napisao sam knjigu, ali sam govorio i o greškama drugih. Oni pokušavaju da krive samo strance koji su došli da se bore za ovu državu kao da su sami došli ovde i kao da nisu bili pod kontrolom Armije BiH. To nije istina. Da nismo bili ovde primljeni, ne bismo mogli ni doći. Najviše ih boli što ja uskoro odlazim u Hag kako bih svedočio o mudžahedinima, o njihovim zločinima nad srpskim i hrvatskim narodom i da li su bili pod kontrolom Armije BiH ili ne. Svedočiću u postupku protiv njihovog generala Rasima Delića.
      
   
   

Ti svi ljudi su iz daleka poslati u Bosnu za vreme rata, ali mora se govoriti i o domaćim ljudima koji su ovima omogućili da dođu. Koji su im omogućili da bez milosti ubijaju narod. Zbog toga sam za većinu Bošnjaka i naroda muslimanskog u Bosni postao izdajnik, izdajnik islama, izdajnik ljudi koji su se borili za ovu državu, a to se posebno odnosi na generale bošnjačke nacionalnosti. LJudi u zatvoru isto me ne razumeju i oni me smatraju izdajnikom. Imao sam dosta poteškoća, fizički su me napadali, pretili su mi smrću.

Prilikom prvog izlaska iz zatvora - već godinu i po dana imam tu pogodnost da mogu da izađem na nekoliko sati iz zatvora samo zahvaljujući mojoj opreznosti - nije došlo do toga da stradam. Postoje ljudi koji su planirali atentat na mene i to dva puta. Jednom prilikom mi je sipan otrov u piće. To se dogodilo unutar zatvora 1998. godine.

Drugi put su pokušali da me ubiju snajperom dok sam bio u krugu zatvora. To je učinio jedan osuđenik, inače moj bivši kolega iz Al kaide sa kojim sam se borio zajedno u Bosni, on je bio vojnik u mojoj jedinici, i on koristi pogodnosti kao i ja, odnosno ima mogućnost izlaska na nekoliko sati. Dok smo u krugu zatvora, sa obližnjeg brda, koje je vrlo blizu zida koji okružuje zatvor, vidi se kao na čistini gde je ko i ko kuda šeta.

Tako da se sa tog brda može pucati na bilo koga. Dok policija sazna šta se desilo, pošto je to brdo šumovito, on ima vremena da pobegne gde hoće.

Sigurni ste da je čovek izašao iz zatvora na nekoliko sati i otišao na brdo da vas ubije?
- Da. Nije on lično, nego je organizovao svoje ljude.

Sutra nastavak

Glas javnosti

Bosna je ionako medjunarodni protektorat pa prema tome mi ne treba da vodimo racuna o tome ima li terorista Al-Kaide tu ili nema. Gace treba da se tresu Amerima. Uostalom oni su ih i doveli u BIH, pa neka sada lupaju glavu sta ce sa njima.

pitaj njih da li su slovenskog porijekla pa vidi sta ce ti reci!!!

Topla braca....

Vostani Al Qaida, davno si zaspala, u mraku.......