Bakterijski tvrdi disk



Želimo li sačuvati neke podatke za buduća pokoljenja, možemo ih zapisati na papir ili snimiti na tvrdi disk, a odnedavno ih je za trajno čuvanje moguće spremiti i u genetski kod bakterije.

Tradicionalna sredstva za zapisivanje podataka japanskim znanstvenicima nisu bila dovoljno trajna, pa su odlučili izumiti tehnologiju kojom ih se može zapisati u genetski kod bakterije!

Genetski kod živih bića ima mnogo sličnosti s digitalno zapisanim podacima. Kombinacije koda u DNA molekulama moguće je prevesti u bilo koju vrstu podatka (glazbu, tekst, video...). Dok će ovi isti podaci zapisani na papiru s vremenom izblijedjeti i nestati, informacije zapisane u genetskom kodu trajat će sve dok vrsta bakterije u koju smo ih "zapisali" ne izumre, što se može mjeriti u milijunima godina.

Timu profesora Masarua Tomita, sa sveučilišta u Keiu, pošlo je za rukom u genetski kod bakterije ugraditi Einstenovu formulu e=mc^2 i broj 1905 (godina kada je objavljena teorija relativnosti).

Na ovaj način moguće je pohraniti ogromne količine podataka, tvrdi profesor Masaru. Na primjer, u genetski kod živog organizma možemo pohraniti cijelu Shakespeareovu dramu bez da utječemo na njegove karakteristike.

Jedino što može utjecati na podatke pohranjene u genetskom kodu bakterija su mutacije. Znanstvenici okupljeni u Tomitinom timu ovo ne smatraju velikim problemom, no znanstvena zajednica prema ovome je pomalo skeptična.

Izvor: NetPortal

svašta.......

.....kakve bi to bile mutacije.....