S dna oceana u svemir


Međunarodna svemirska stanica ubrzo nakon odvajanja space shuttlea Discovery 20. prosinca 2006.
Prvi poziv s istraživačke podmornice Alvin do 253 kilometara udaljene Međunarodne svemirske stanice nije pomaknuo nikakve znanstvene granice, ali je utabao put budućim interplanetarnim komunikacijama.

Ideja za ovaj neuobičajeni chat došla je poodavno, kad su astronautkinja Suni Williams, koja se nalazi usred šestomjesečne misije na svemirskoj stanici, i njezina sestra Dina Pandya, web-dizajnerica na Ocenografskom institutu Woods Hole, pričale o poslu.

Objema se svidjela ideja da Williamsova iz svemira priča s posadom Alvina. Pogotovo u svijetlu sličnih izazova istaživanja svemira i podmorja.

Tehnički preduvjeti za takav razgovor postoje već godinama. Tročlana posada Alvina s dubine od 2,5 kilometara ispod površine Pacifika s brodom Atlantis na površini komunicira pomoću akustičnih transpondera, vrstom podvodnog telefona.

Telefon na Atlantisu pak je povezan sa satelitskim telefonom, preko kojeg se može pozvati bilo koga na obali.

Kako bi potpuno povezali ocenasko dno i svemir, znanstvenici su samo trebali nazvati NASA-in svemirski centar Johnson u Houstonu, gdje preko snažnih sastelitskih odašiljača direktno pričaju sa svemirskom stanicom.

Teži dio je bio uskladiti dnevni raspored Williamsove na ISS-u i Tima Shanka, biologa WHO-a na Alvinu.

Znanstveni i inžinjerski zadaci imaju prioritet, a uvjeti na površini mora uvjetuju vrijeme razgovora s podmornicom.


Sagrađen kao prva svjetska podmornica za duboko ronjenje, Alvin ima više od 4200 zarona na 4500 metara dubine, čime može doseći 63% globalnog oceanskog dna

Michael Carlowicz, koordinator poziva u WHOI-u, rekao je da je Shank bio 'ustreptao' kad je, prije nego je pošao u misiju, saznao da se planira poziv na ISS.

Sam poziv protekao je glatko. Nakon što su razmijenili pozdrave, Williamsova je rekla da svemirska stanica trenutno leti iznad Čilea i Argentine.

"Gledamo ocean nadajući se da se vi tamo dolje dobro zabavljate", rekla je. Kasnije je pitala Shanka je li razmišljao o promjeni posla.

"Ja bih rado vidjela kako izgleda na dnu oceana", rekla je. "Bi li vi došli malo ovdje gore?" Shank je na to spremno odgovorio: "Uvijek!"

I koliko je koštalo to čavrljanje? Račun nije astronomski, kao što bi se očekivalo. Shank je rekao da glavnina troškova za razgovor od oko pola sata, dolazi od korištenja satelita Iridium, što iznosi 22 centa po minuti.

No, kaže da je naskuplje od svega bilo postaviti istraživače na njihove trenutne pozicije.


Biolog Tim Shank i astronautkinja Sunita Williams

Rekord u udaljenosti poziva još uvijek drže astronauti Apolla, koji su Houston zvali s udaljenosti od 384.400 kilometara.

"Svejedno, uzbudljivo je imati neposredni razgovor svemirskog i oceanografskog programai", rekla je oceanska seizmologinja Maya Tolstoy iz njujorškog Opservatorija Lamont-Doherty.

"Puno se toga može naučiti na ocenskom dnu i direktno primijeniti u istraživanju svemira, a posebno u dijelu potrage za životom drugdje u Sunčevom sustavu".

Astrobiolozi su također pozdravili ovaj razgovor. "Svaki put kad možete komunicirati s ljudima izvan planeta i kad to morate učiniti kroz tri različita medija – vodu, zrak i vakuum – napravili ste veliki poduhvat", kaže astrobiolog Richard Shand sa Sveučilišta u Flagstaffu.

"Takvi su razgovori između astronoma i znanstvenika koji se bave proučavanjem Zemlje nužni za potragu za životom", rekao je.

Dakle, nije loše. Iako je to u nekim svemirskim razmjerima još uvijek međugradski poziv.

Izvor: NetPortal