Sonde umiru svijetleći


SMART-1 u Mjesečevoj orbiti

Europska svemirska agencija dovršila je pripreme za svoje prvo aluniranje: ESA-in lunarni orbiter SMART-1 trebao bi 3. rujna, nakon tri godine misije, završiti spektakularnim zabijanjem u Mjesec.

Kontrolori misije već su iskoristili preostalo gorivo na svemirskoj letjelici kako bi je pripremili za sudar s bližom stranom Mjeseca, koji bi se trebao dogoditi u 6.30 po našem vremenu na vulkanskoj visoravni zvanoj Jezero izvrsnosti, blizu kratera Clausius B na jugozapadu Mjesečevog diska.

No, sudar bi se mogao dogoditi i jednu orbitu (pet sati) ranije ako niskoleteća svemirska letjelica slučajno udari u stijenu.

SMART-1 će udariti u površinu Mjeseca brzinom od oko 7000 kilometara na sat, što je tri puta veća brzina od brzine nadzvučnog aviona.

"Vjerojatno će se rasprsnuti i odbiti od površine", rekao je šef znanstvenog tima misije Bernard Foing na presici održanoj u Londonu.

Sićušni bljesak
Mjesto udara bit će u tami, pa Mjesečeva svjetlost ne bi trebala ometati promatranja sa Zemlje. Zemaljskim teleskopima morala bi se vidjeti prašina izbačena u perjanicu koju bi morao obasjati Zemljin odsjaj – svjetlo koje se reflektira od Zemlje.

Astronomi će proučavati udar iz više opservatorija na Zemlji, uključujući mrežu radioteleskopa Very Long Baseline Interferometry (VLBI) te švedski svemirski opservatorij Odin.

Većim teleskopima moći će se uočiti sićušni bljesak kad u udaru ispari hidrazin, gorivo koje pogoni SMART-1. Promatranja bi trebala otkriti i sastav tla koji će izbaciti svemirska letjelica.

Većina ostataka poletjet će do visine od 20 kilometara, te bi mogli početi loviti i Sunčevu svjetlost. U tom slučaju će i astronomi-amateri svojim malim teleskopima ili čak dalekozorima moći vidjeti sjajni oblak prašine koji će se isticati u odnosu na tamnu površinu Mjeseca.

Znanstvenici očekuju da će sonda, veličine stroja za pranje rublja, iskopati krater dubine 3 i širine 10 metara. Astronomi će i u danima nakon sudara nastaviti pratiti pokrivač od prašine koji će se polako spuštati na Mjesečevu površinu, vjerojatno pokrivajući površinu od oko kvadratnog kilometra.

Ionski pogon
Sonda je lansirana u rujnu 2003. godine i do Mjeseca joj je trebalo 14 mjeseci. Osnovna namjena bila joj je testiranje novih jeftinih-i-veselih tehnologija, uključujući minijaturizirane detektore i novi inovativni ionski motor, koji letjelicu gura kroz svemir izbacivanjem iona ksenona.

Do sada je SMART-1 okružio Mjesec više od 2000 puta, mapirajući minerale i Mjesečevu površinu. Njegove su kamere, otkrivajući detalje do 40 metara promjera, na Zemlju poslale najbolje digitalne karte Mjeseca ikada napravljene.

Analize promatranja pomoći će znanstvenicima da bolje razumiju Mjesečevu povijest i shvate je li zaista nastao kad je tijelo veličine Marsa, prije 4,5 milijarde godina udarilo u mladu Zemlju.

"To je za sada u svakom pogledu najbolja teorija koju imamo", rekao je član znanstvenog tima Manuel Grande sa Sveučilišta Wales.

Tehnologija primijenjena na SMART-1 koristit će se u budućim misijama. Pojačana verzija njegovih rendgenskih detektora, primjerice, poletjet će na prvoj indijskoj misiji na Mjesec, koja bi trebala početi krajem 2007. ili početkom 2008. godine.

Izvor: NetPortal