Vidi mama, bez ruku!


Prikaz spajanja ASTRO-a i NextSat-a u Zemljinoj orbiti

Na Dan žena NASA počinje misiju Orbital Express, koja će trajati tri mjeseca i u kojoj će se po prvi puta dva servisna modula spojiti osam puta i bez ikakve pomoći ljudskih ruku razmijeniti komponente.

Godina je 2020. i u svemiru nikad nije bilo tako užurbano. U Zemljinoj orbiti robotski brodovi za održavanje plove između meteoroloških satelita, nadograđujući moćnu optiku koja pomaže u praćenju opasnih oluja.

Četiristo tisuća kilometara dalje, teretni se brod spušta na Mjesec. Uočava orbitalni depo, približava se i savršeno se spušta. Dostavio je glave za bušenje, solarne panele i druge potrepštine za udaljenu bazu na Mjesečevom južnom polu.

U međuvremenu, na Mjesečevoj površini, rudarski buggieji tandrču između 'senzorske autoceste' i obližnjih obronaka. Oni ubiru Mjesečev led sakriven u dubokim, hladnim kraterima.

I, naravno, nigdje živog čovjeka.

Iako prethodni odlomci zvuče kao SF iz 1950-ih, ta stvranost nije tako daleko kao što bi se moglo pomisliti. Sve ove letjelice i sateliti, čak i rudarski buggieji, jednog bi dana mogli oprerirati potpuno samostalno navođeni, ne ljudima, nego automatiziranim tehnologijama susreta i pristajanja koje trenutno NASA razvija s partnerima.

Neke od tih tehnologija bit će testirane na palubi Orbital Expressa, misije kojom zajednički upravljaju Agencija za napredne obrambene istraživačke projekte (DARPA) i znanstveni tim NASA-inog Centra za svemirske letove Marshall.

Pripremljen za lansiranje 8. ožujka na raketi Atlas V, Orbital Express će u orbitu postaviti dva satelita: servisnu letjelicu Autonomnih svemirskih transportnih robotskih operacija (ASTRO) i servisni satelit sljedeće generacije (NextSat).

"Naš je cilj testirati punjenje gorivom u orbiti, razmjenu dijelova i poravak satelita – sve bez ljudskih operatera", kaže James Lee iz Projekta automatiziranog susreta i pristajanja Centra Marshall.

Ukratko, ASTRO će se spojiti se NextSat-om i servisirati ga.

Tko će upravaljati ASTRO-om? Odovor nije 'tko', nego 'što': Napredni senzor za video navođenje ili AVGS. Smješten na ASTRO-u, AVGS ispaljuje infracrvene laserske zrake, koje se odbijaju od niza retroreflektora na NextSat-u.

Analizom refleksije ASTRO prilagođava brzinu i kut sigurnog prilaska te polako pristaje.


Prikaz razmjene solarnih panela između ASTRO-a i NextSat-a

U tri mjeseca trajanja misije bit će obavljeno osam nizova testova. ASTRO i NextSat obavit će manevre prilaska i pristajanja počevši s udaljensoti od 6,9 kilometara.

Jednom spojeni, oni će razmijeniti propelante i teret te će instalirati napajanje – što će biti prva nenadgledana razmjena komponenti u povijesti istraživanja svemira.

Testiranja će se obavljati u različito vrijeme kako bi znanstvenici provjerili hoće li tama noćne strane Zemlje zbunjivati video navođenje.

Uspije li misija Orbital Express, sustavi automatskog prilaska i spajanja u sljedećem bi desetljeću mogli bi postati alternativa misijama s ljudskom posadom.

"Automatizirani sustavi oslobodit će prezaposlene ruke posade od obaveze spajanja brod-na-brod", kaže Keith Cornett, glavni programer AVGS softvera. "Oni mogu riješiti probleme povezane s nezgodnim popravcima i osigurati isplativo servisiranje satelita stalno smještenih u orbitama Mjeseca ili Marsa".

Lee dodaje kako bi atutomatizirani sustavi mogli biti korisni i za operacije na površini, posebno na Mjesecu, gdje nema zraka i GPS neće raditi bez odašiljača.

Ta 'senzorska autocesta', reflektivni markeri na površini Mjeseca koji označavaju put, jednog bi dana mogli navoditi robote od mjesta do mjesta, koji bi, istražujući i skupljajući uzorke, mogli postaviti temelje za buduće ljudske ekspedicije.

"Kad se radi o istraživanju drugih svijetova, roboti, u smislu stjecanja iskustva, ne mogu pobijediti ljude", kaže Lee. "No, da bismo učinili ljudske ekspedicije mogućima, razne faze istraživanja moraju biti automatizirane najviše što mogu. Automatizacija je ključna".

Izvor: NetPortal