Smrdljivi fazan   

Nijedna ptica nije toliko zbunila biologe i ornitologe kao hoacin - neobični stanovnik tropskih šuma i močvara oko južnoameričkih reka Amazon i Orinoko. Tropska ptica kruškolikog tela, s riđom ćubom na glavi, golog lica prekrivenog plavičastom kožom, dugog vrata i repa, zaslužila je mesto u slepoj ulici evolucije. Iako na prvi pogled podseća na fazana, nije mu nimalo bliska.

Hoacin se hrani lišćem, mahunama, voćem i cvetovima pedesetak vrsta tropskih biljaka. Od drugih ptica biljojeda izdvaja se po tome što njegovi organi za varenje nisu ni nalik onima kakve imaju pripadnici ptičjeg carstva. Verovali ili ne, hoacin biljke vari slično - kravi. Hranu uzima rano ujutru i u sumrak, dok ostatak vremena provodi preživajući. Guša hoacina je veoma uvećana i prepuna bakterija koje izazivaju fermentaciju i pretvaraju celulozu iz pojedinih lišća u šećer. Zbog aromatičnih biljaka kojima se hrani i neobičnog načina varenja, oko hoacina se širi miris đubriva, pa su ga domoroci nazvali smrdljivi fazan.

Prevelika guša potisnula je druge organe ove ptice i učinila da mišići koji služe za letenje atrofiraju. Zato je hoacin slab letač. Jedva preleti s jedne na drugu obalu reke, ispuštajući pri tom glasne krike kao da će svakog trenutka pasti.

Hoacini su društvene ptice. Pored mužjaka i ženke, tu je i nekoliko generacija njihovog podmlatka, a u vreme gnežđenja na jednom drvetu bude i po dvadesetak gnezda sa po dva-tri jajeta u svakom.

Ove neobične ptice ostale su nepromenjene oko 18 miliona godina, a ako čovek ne uništi njihova staništa, nadamo se da će živeti na našoj planeti barem još toliko dugo.