Sid Vicious   
   
Premda je bio loš basist i premda nije od početka bio član benda, Sid Vicious je vrlo brzo postao zaštitni znak Sex Pistolsa, benda kojeg su suvremeni fanovi okarakterizirali kao 'simbol prigušenog bijesa britanske radničke klase, uhvaćene u zamku dosade'
   
John Simon Ritchie, poznatiji kao Sid Vicious, rođen je na današnji dan, 10. svibnja 1957. u Londonu. Roditelji su mu se razveli dok je bio još malo dijete pa je jedno vrijeme živio na Ibizi s majkom koja je zarađivala dilanjem droge. Stoga ne treba čuditi što je pred kraj Sidova života, sama sinu donosila heroin, prvo u zatvor, a zatim i 'vani', kako on, dok je bio pod uvjetnom kaznom, ne bi ponovno upao u probleme.

1971. majka i sin sele se u Hackney, istočni dio Londona, gdje će Sid upoznati članove budućeg benda. Iako se pomalo bavio glazbom, Sex Pistolsi postojali su puno prije nego im se on pridružio. Djetinjstvo je proveo netipično, uglavnom na ulici, uz majku koja se nije suviše zamarala time što joj je sin već u petnaestoj napustio školu.

Sid je imao potpunu slobodu u toj konzervativnoj Engleskoj, u kojoj je morao razviti bunt, prepustiti se nihilističkom načinu razmišljanja, anarhističkom stavu i delikventnom ponašanju. Još u tinejdžerskim godinama dolazi u sukob sa zakonom zbog tuča i droge. Kako je sam kasnije izjavio u jednom intervjuu, prezirao je televiziju i medijski spektakl povezan s njom (u koji će biti i sam uvučen), a ni knjigama nije bio sklon. Smatrao je da iz toga ništa ne može naučiti, oslanjao se samo na sebe, a to 'sebe' u startu je bilo destruktivno i autodestruktivno.

Sid Vicious i Johnny Rotten   


I prije nego je 1977. u bendu zamijenio Glena Matlocka, Pistolsi su imali problema s objavljivanjem albuma, njihovi nastupi bili su odgađani, zabranjivani, a na televiziji cenzurirani. Engleska još nije bila spremna za 'God Save The Queen' i 'Anarchy In The U.K.', 'huligane' i 'nepoželjnu vrstu', kako su vlastodršci voljeli zvati ovaj bend.

Međutim, kroz godinu dana Rottenov kreštav glas, koji urla 'I am an antichrist', došao je i do najskrivenijih dijelova ne samo Velike Britanije, već cijele Europe i SAD-a, pa je usprkos silnim zabranama bilo kasno zaustavljati val punka. Vječno ismijavajući kraljicu i vlast, na jednoj nazovimo to obljetnici, koju su Pistolsi na sebi svojstven način organizirali, dijelili su se rekviziti (majice, zastavice, bedževi) s likom kraljice kroz čiji je 'aristokratski nos' bila provučena ziherica. 'Organizatori' su, naravno, bili uhapšeni. Nitko nije shvatio šalu.


   
Sida je menadžer Malcolm McLaren navodno prihvatio u bendu zbog njegova 'bolesnog' izgleda i stava uz komentar: 'Ako je Rotten glas benda, onda je Vicious njegov izgled!' Navodno je na nekim kasnijim studijskim snimkama bas dionice odsvirao gitarist Steve Jones, jer je Sid bio preloš.

Krajem iste godine upoznaje Amerikanku Nancy Lauru Spungen, koja je prema legendi u London došla da odvede u krevet barem jednog člana Sex Pistolsa. Večer kad su se upoznali, Nancy se navodno prvo upucavala Rottenu, ali kad nije uspjela, prebacila se na Sida. Od tog trenutka ludo zaljubljeni neće se razdvajati do smrti. Iako jedna od glasina kaže da je ona kriva za Sidovo psihičko stanje i raspad Pistolsa, kao teški ovisnici o heroinu nisu ni mogli još dugo normalno funkcionirati.

Vicious se prestaje truditi oko svirke, pa 1978. bend konačno napušta i pokretač Johnny Rotten. Nakon toga Sid je nastupao s novim pratećim bendom po američkim i engleskim klubovima izvodeći poznate 'My Way', 'Something Else', 'I Wanna Be Your Dog' itd. Međutim, suviše se oslanjao na vlastitu rečenicu koja u potpunosti odražava njegov stav prema životu: 'Umrijet ću prije nego što ostarim.' Prema riječima jednog od menadžera Pistolsa, Nilsa Stevensona, Sid je zamrzio sve oko sebe, osim heroina i Nancy.


   
Sid i Nancy   


Nancy i Sid gotovo da više nisu ustajali iz kreveta, novinari bi dolazili k njima i dok je Nancy pokušavala promumljati kakve-takve odgovore, Sid je kraj nje svake minute padao u nesvijest i budio se. U takvom životu 'na rubu' Sid se probudio 12. listopada 1978. u njujorškoj hotelskoj sobi i pronašao Nancy u kupaonici mrtvu, probodenu nožem. Isti je dan uhapšen premda se nije sjećao ni minute od prošle noći.

U zatvoru je proveo oko mjesec dana, pušten je uz visoku kauciju, ali okolnosti nikad nisu razjašnjene. Postoje teorije da je možda bio upleten i netko treći. U roku od mjeseca dana po izlasku iz zatvora, nekoliko je puta pokušao samoubojstvo, a krajem 1978. zbog tuče je još jednom završio u zatvoru, na nekoliko tjedana. Njegova nova djevojka pripremila je tulum, a majka mu je nabavila novu dozu heroina. Noć je proveo u sobi u polusvijesti. U nekom trenutku se probudio, iz mamine torbe uzeo ostatak droge, a ujutro 2. veljače 1979. je pronađen mrtav.

Njegov je pepeo gospođa majka rasula po Nancynu grobu, budući da njeni roditelji nisu dozvolili da bude pokopan kraj nje. Sid se tako konačno riješio nedoumica te se pridružio jedinoj ljubavi.


AS
10.05.2005.

Ludi muzičari, većina je takva 

  Kao stari fan Pistolsa..(proslo je 20-ak god od mog opchinjavanja pankom),bez lazne skromnosti mogu da kazem da je ovo jedna od n.boljih''istorija' koje sam procitao.Kratko-jasno,bez preuvelicavanja i omalovazavanja.Sid je bio, ostao i bice  ikona punka.Danas kao''matorac''kad cujem Pistolse odusevim se,klinci,mladi pankeri me odusevljavaju.Punk je virus od kog nema izlecenja...Jednom panker uvek panker.
PUNK'S NOT DEAD