Recesija - poguban stresor

Autor: Ozren Podnar, prof.



Čak i uz naznake oporavka svjetske ekonomije, globalna recesija već je nanijela štetu mentalnom zdravlju

Posrtanje svjetskoga gospodarstva nije naudilo samo cijenama dionica i nekretnina, mirovinskim fondovima i plaćama. Beskrajna bujica loših vijesti izaziva i zdravstvene tegobe. Ankete provedene u nekolicini europskih zemalja i SAD-u pokazuju da je između 70 i 80 posto ljudi pod povećanim stresom zbog nepovoljnih gospodarskih kretanja i posljedica po njihovo materijalno stanje.

Recesija je osobito poguban stresor zbog svoje složenosti i oscilacija, koje ljudima otežavaju prilagodbu i naprežu živčani sustav preko mjere podnošljivosti. Neprekidna navala tmurnih ekonomskih pokazatelja navodi nas da se osjećamo zabrinuto i tjeskobno. Većina ljudi slabije spava, nepravilnije se hrani, lošije se koncentrira i osjeća se "šugavo".
"U manjoj ekonomskoj krizi jedna je skupina ljudi teže pogođena od druge, no ova je kriza pogodila većinu. Tko nije osobno zahvaćen, ima rođaka ili znanca koji jesu", navodi britanska psihologinja Flora Hawkes. "Ono čime se profesionalno bavimo bitan je dio našeg identiteta. Ako nas poslodavac otpusti ili smo zabrinuti da će nas otpustiti, trpimo snažan psihički udarac", dodaje dr. Hawkes.
Liječnici i psiholozi slažu se da financijske nedaće, osobito ako su povezane s otpuštanjem, izazivaju veliku traumu. Ona može dovesti do raznih stupnjeva depresije i s njom povezanog osjećaja očaja, bespomoćnosti i beznađa. Najteži stupanj depresije naziva se klinička depresija, koja je po intenzitetu bitno drukčija od čestih, blagih i kratkih razdoblja snižena raspoloženja, koje većina ljudi povremeno trpi zbog svakodnevnih uspona i padova.

Pored emocija, i drugi aspekti zdravlja pate tijekom depresivne epizode. Kad su pod stresom, ljudi više puše, piju i jedu nezdravu hranu. Stres uzrokuje niz tjelesnih tegoba, uključujući povišen tlak, mišićne bolove, glavobolje i žgaravicu.
Depresija je bolest koja crpi energiju i volju, pa ljudi njome pogođeni imaju slabijih izgleda naći novi posao, čak i ako im se ukaže prilika. Kad upadnu u ozbiljnu krizu, depresivci gotovo ne mogu funkcionirati. U najgorim danima, zadnja stvar koju mogu poduzeti jest čitati oglase i nazivati potencijalne poslodavce u potrazi za poslom. Na taj način depresija pretvara ljude prethodno dobro uklopljene u svijet rada u socijalne slučajeve.

Nedavno istraživanje američke udruge Mind utvrdilo je da su muškarci ugroženiji recesijskom depresijom. Iako i muškarci i žene trpe slične emocionalne smetnje, pripadnici grubljeg spola u manjem postotku traže profesionalnu pomoć ili razgovaraju o svojim teškoćama s prijateljima ili članovima obitelji. Žene su sklonije tražiti stručnu pomoć, što znači da muškarci snose veći teret depresije. Samo je 29 posto muškaraca kojima je gospodarska kriza izazvala depresiju spremno podijeliti osjećaje s bliskom osobom, dok je među ženama taj postotak 53 posto. Posljedica je to kulturnog pritiska koji potiče muškarce na skrivanje svega što bi okolina mogla doživjeti kao slabost.

Depresija katkad uzrokuje želju za smrću i suicidalne misli. Ima naznaka da su porast nezaposlenosti i financijski stresori povezani s povećanjem stope samoubojstava. Istraživanje provedeno na Sveučilištu u Oxfordu pokazalo je da je u razdoblju od 30 godina za svakih jedan posto povećanja stope nezaposlenosti stopa samoubojstava rasla 0,79 posto. Čak i među ljudima koji ranije nisu patili od psihijatrijskih bolesti, nezaposlenost povisuje rizik od suicida 70 posto.
Prije Velike ekonomske depresije 1929. stopa suicida u SAD-u iznosila je 10 na 100.000. U prvoj godini krize porasla je na 14, a 1933. sa 17 na 100.000. Rast stope suicida posljedica je činjenice da su učinci stresa kumulativni te da vrhunac depresivnih simptoma tek slijedi.

Depresija je savladiva

Kad govorimo o depresiji, bitno je napomenuti da oboljeli nisu u stanju snagom volje regulirati svoje simptome, jer kad bi to bilo moguće, ne bi posrijedi bila bolest. Neovisno o tome je li depresija izazvana novčanom stiskom i prijetnjom siromaštva, ili nekim drugim stresom, ona je zdravstveni problem kojeg je nužno liječiti psihijatrijskim i psihološkim tehnikama.
Liječenje može biti potrebno i nakon prestanka stresnih okolnosti koje su dovele do depresije. Kao što slomljenoj kosti treba vremena da zaraste, iako je udarac koji je izazvao prijelom trajao samo djelić sekunde, tako je potrebno puno vremena da se normaliziraju fiziološki procesi u mozgu koje nazivamo "psiha".

Psihijatri mogu uvelike pomoći osobama koje pate od depresije, neovisno o uzroku, dakle i onda kad im je psihičko zdravlje narušeno zbog poslovnih i novčanih nedaća. Osim uobičajena tretmana antidepresivima i sredstvima za smirenje, koji u razumnom roku dižu raspoloženje, ublažavaju stresnu reakciju i osposobljavaju pacijenta da se vrati aktivnom životu, psihijatri raspolažu još nekim tehnikama pomaganja žrtvama recesijske depresije.
Jedna od tehnika sastoji se od skretanja pozornosti s novčanih teškoća na druge stvari. Psihijatri tvrde da je povremeno preusmjeravanje pozornosti ključno za nošenje s gubitkom posla, povećanim ratama kredita i nemogućnošću plaćanja računa. Čovjek koji je stalno usredotočen na problem dopušta mu da ga izjeda, stoga se mora s vremena na vrijeme pozabaviti drugim aktivnostima. Tako psihijatri preporučuju depresivnim osobama da se okrenu obitelji, prijateljima i hobijima. Također kažu da su tjelesna rekreacija, autogeni trening, meditacija i vježbe disanja vrlo korisni za ublažavanje stresne reakcije. Onaj tko se uspije zabaviti druženjem, hobijima ili sportom, imat će više energije i koncentracije da traži nova poslovna i financijska rješenja. Više nego da se time opterećuje u svakom budnom trenutku.
Još jedna aktivnost koju neki stručnjaci za mentalno zdravlje preporučuju je kreativno izražavanje. Tko nema nadahnuća i volje za stvaralaštvo, može zapisivati planove i ciljeve u čiju će realizaciju krenuti kad se slegne globalna prašina.

Globalno je riječ koju depresivni trebaju zapamtiti. Tko pati od recesijske depresije, sklon je kriviti sebe za stvari koje su mu krenule naopako. Ipak, čovjek ne treba biti prestrog prema sebi nego razumjeti da je žrtva okolnosti koje su veće od njega, kao i da u nevolji nije sam.

Prepoznatljivi simptomi

Recesijska depresija nije zasebna vrsta depresije prema simptomima, nego prema okolnostima koje djeluju kao okidač za njezin nastanak, a to su u ovom slučaju prijetnje ekonomskom standardu pojedinca. Depresivni simptomi mogu se znatno razlikovati od osobe do osobe, a mogu se i mijenjati kod iste osobe tijekom bolesti. Simptomi svojstveni depresiji su:

    * Sniženo raspoloženje veći dio dana, gotovo svakog dana. Stvari uvijek izgledaju crno.
    * Izrazita tuga, često uz napade plača.
    * Gubitak sposobnosti radovanja i zanimanja za ranije ugodne aktivnosti.
    * Razdražljivost, uznemirenost, uzrujanost.
    * Osjećaji krivnje, bezvrijednosti i beskorisnosti.
    * Pesimizam, očaj, beznađe.
    * Oslabljene volja i motivacija. Čak se i jednostavni zadaci čine teško izvedivima.
    * Oslabljena koncentracija. Postaje teško prisjećati se, čitati, učiti, raditi i drugo.
    * Smanjena tjelesna energija, brzo umaranje i iscrpljivanje.
    * Teškoće sa spavanjem. Nesanica, predugo spavanje ili pomaknuta faza spavanja s kasnim usnivanjem i kasnim buđenjem.
    * Glavobolja, bolovi u mišićima, teško disanje.
    * Poremećen apetit. Pad apetita s gubitkom težine ili porast apetita s debljanjem.
    * Gubitak želje za seksom i intimnošću.
    * Želja za smrću, razmišljanje o načinima samoubojstva ili pokušaj izvođenja suicida.

Izvor: Vaše zdravlje

jedina dobra stvar,ako se tako uopste moze reci,jeste sto smo mi narod koji vec dvadeset godina prolazi kroz krize...i ne samo krize...nego smo stigli i da ratujemo na vise frontova ,pa cak i da objavimo rat zamalo pa citavoj zemaljskoj kugli(vrlo ambiciozno)....da od kada znam za sebe ja pamtim samo neke krize,recesije,ratove,sankcije,nestasice,bombardovanja,restrikcije....


....da smo toliko istrenirani na stres i nenormalne okolnosti i da je to kod nas odavno hronicna boljka...a kao i kod svake hronicne boljke...covjek se navikne na nju,pocinje da je gaji i pazi,srodi se prosto...da je i zavoli

kao moja pokojna baka svoju kostobolju...to joj je,dugo do pred kraj njenog zivota,bio jedan od pouzdanih znakova da je ziva