Sedam naj svjetskih čuda i tri zablude

Iako većina ljudi zna da postoji popis sedam svjetskih čuda, rijetki ih bez razmišljanja mogu nabrojati, a ako i počnu petljati, obično završe s nečim što i ne spada na popis. No najčešće se zaboravlja da se radi o čudesima starog vijeka


Artemidin hram u Efezu

Prvi nagovještaj ideje o popisu svjetskih čuda nalazimo u Herodotovim Historijama iz 5. stoljeća prije nove ere, a kasnijih su godina grčki autori često pisali o veličanstvenim građevinama onog doba. Poznati grčki pjesnik Kalimah, jedan od začetnika jampskih stihova, radeći kao predstojnik Aleksandrijske knjižnice napisao je Zbirku svjetskih čuda. Osim naslova, o djelu se ništa ne zna jer je uništeno zajedno s knjižnicom.

Konačan popis sedam svjetskih čuda sastavljen je u srednjem vijeku i obuhvaća dojmljive antičke građevine od kojih neke ni tada više nisu bile čitave. Do današnjeg vremena očuvana je samo jedna građevina, piramida u Gizi. Međutim, da se danas netko prihvati istog posla, popis bi vjerojatno bio puno veći i sigurno bi obuhvatio i one građevine koje ćemo mi zasad navesti samo kao zablude.

ARTEMIDIN HRAM

Možda zvuči čudno da se među svjetskim čudima našao hram, međutim, gotovo svi pisci onog vremena govore da se radilo o najljepšoj građevini na svijetu. Posvećen božici lova i plodnosti, hram je bio smješten u antičkom Efezu, a sagrađen je oko 550. godine prije nove ere u mramoru, što za ondašnja svetišta nije bilo nimalo uobičajeno.

Dao ga je sagraditi lidijski kralj Krez, a u djelo ga je sproveo grčki arhitekt Hrezifron. Mramorne stepenice hrama vodile su na platformu koja je otprilike iznosila 80 puta 130 metara, a još je fascinantnija činjenica da ga je okruživalo 127 stupova visokih 20 metara! Za sudbinu Artemidinog hrama odgovoran je jedan jedini čovjek. Naime, 21. srpnja 356. godine prije nove ere čovjek imenom Herostrat spalio ga je u namjeri da učini svoje ime besmrtnim. Zanimljivo, iste se noći rodio Aleksandar Veliki, pa se kasnije proširila legenda da je Artemida bila suviše zauzeta rođenjem djeteta da bi poslala nekoga u pomoć hramu!


Jedna od tri velike piramide u Gizi


PIRAMIDA U GIZI

Jedna od triju velikih piramida koju je oko 2560. godine prije nove ere dao sagraditi faraon Khufu (grčki Keops) nalazi se u Gizi, nekadašnjoj nekropoli, danas dijelu Kaira. To je jedino svjetsko čudo koje ne zahtijeva opise ranih povjesničara i pjesnika, niti spekulacije o izgledu i veličini jer je, iako najstarije, jedino preživjelo od sedam svjetskih čuda.

Kad je izgrađena, bila je visoka 145 metara, a s vremenom je izgubila 10 metara na vrhu. Oko četrdeset stoljeća, točnije do 19. stoljeća naše ere, slovila je kao najviša građevina na svijetu. Premda se u presjeku njene stranice mjere u stotinama metara, najveća pogreška u duljini ne prelazi 0,1 posto, a pretpostavlja se da se u gradnji koristilo oko dva milijuna kamenih blokova, dok neki znanstvenici tvrde da bi količina blokova koja je utrošena za tri takve piramide bila dovoljna da se sagradi zid oko Francuske!

VISEĆI VRTOVI

Egzotične biljke i životinje, slapovi, viseći vrtovi... Takvu sliku otprilike zamišljamo na spomen visećih babilonskih vrtova, poznatih i pod nazivom Semiramidini viseći vrtovi. Nažalost, ovo svjetsko čudo možda nikad nije ni postojalo nigdje drugdje osim u mašti grčkih pjesnika i povjesničara. Zasluga za izgradnju ovog pomalo fantastičnog djela pripisuje se Nabukodonozoru II (vladao je Babilonom u 6. stoljeću prije nove ere) koji je želio udovoljiti svojoj ljubavnici, a to je možda bila Semiramida.


Semiramidini viseći vrtovi


Opisi vrtova mogu se pronaći samo u djelima nekih povjesničara, primjerice Berossusa, babilonskog svećenika koji je pisao na grčkom, ili Diodora Sikulskog, Grka sa Sicilije, premda ih ni oni nikad nisu vidjeli.

ZEUSOV KIP

U antičkom gradu Olimpiji, smještenom na zapadnoj obali Grčke 150 km od Atene, po kojem su Olimpijske igre i dobile ime, nalazio se kip vrhovnog grčkog boga Zeusa u čiju čast su se i održavale. Sagradio ga je poznati grčki kipar Fidija ispred samog hrama posvećenog najvećem od bogova oko 450. godine prije nove ere. Kip je tijekom stoljeća bio obnavljan, a u 4. je stoljeću nove ere premješten u Konstantinopol gdje je potpuno stradao u požaru 462.

Veličanstveni kip Zeusa izrađen je u bjelokosti i zlatu. Samo postolje bilo je šest i pol metara široko i metar visoko te ukrašeno rezbarijama koje su prikazivale mitološka bića, a kip je dosegao visinu od nevjerojatnih 13 metara! Zeusova je glava bila ukrašena maslinovim vijencem, odjeća likovima životinja i ljiljanima, a u lijevoj je ruci držao žezlo s orlom na vrhu.


Zeusov kip u Olimpiji


MAUZOLEJ U HALIKARNASU

Na popisu sedam svjetskih čuda našla se još jedna grobnica drevnih kraljeva koja nije poput piramida fascinirala veličinom, već svojom ljepotom. Maloazijska je provincija Karija bila pod perzijskom vlašću, ali toliko udaljena od njena upravnog središta da je funkcionirala gotovo autonomno. Karijski kralj Mauzol u 4. stoljeću prije nove ere preselio je prijestolnicu u Halikarnas na Egejskom moru i još si za života dao izgraditi grobnicu.

S baznim mjerama 40 puta 30 metara grobnica nazvana Mauzolej nije bila viša od 45 metara, bila je izrađena, kao i sarkofag, od alabastera i ukrašena zlatom, a cijela građevina završavala je piramidalnim krovom na čijem se vrhu nalazio kip kočije s četiri konja. Prava je ljepota Mauzoleja bila u dekoracijama i kipovima te likovima životinja i ljudi u prirodnoj veličini.


Kolos s Rodosa

KOLOS S RODOSA

Od gradnje do uništenja kipa s Rodosa prošlo je samo 56 godina, ali, kako je ustvrdio jedan od povjesničara, Kolos nije bio samo divovski kip, već simbol jedinstva stanovnika grčkog otoka. Naime, na otoku su se nalazila tri grada, koja su se u 5. stoljeću prije nove ere odlučila spojiti u jedan – Rodos. Nakon rata s Antigonidima, makedonskim vladarima, na Rodosu je ostao velik plijen koji su odlučili prodati i podići golemi kip svom bogu sunca – Heliju.

Gradnja je trajala punih 12 godina, kip je dovršen 282. godine prije nove ere i postavljen na samom ulazu u rodsku luku. Osnova je bila izrađena od bijelog mramora, dok je ostatak bio brončan, a visok je bio nevjerojatna 33 metra! Godine 226. prije nove ere Rodos je bio pogođen teškim potresom, a kip slomljen. Bilo je ideja o obnavljanju, ali po savjetu proroka, to su ipak zaobišli.

ALEKSANDRIJSKI SVJETIONIK


Aleksandrijski svjetionik

Kako svako od sedam svjetskih čuda ima nešto posebno, tako je aleksandrijski svjetionik poseban po tome što je jedini imao praktičnu namjenu. Nije samo fascinirala njegova visina, naime, ne zna se točno je li bio viši od piramide u Gizi, već i ogledalo koje je svjetlost reflektiralo da su ga na pučini mogli vidjeti brodovi udaljeni i preko 50 kilometara. Nalazio se na malenom otoku Faros, tik do veličanstvenog grada Aleksandrije u Egiptu.

Nedugo nakon smrti Aleksandra Velikog, za čije je vlasti Aleksandrija procvala, zbog nepovoljnih uvjeta pristaništa i plitke obale, Ptolomejevići su arhitektu Sostratu povjerili gradnju farskog svjetionika. Stoljećima je bio znamenitost aleksandrijske luke, pa se čak pojavio i na rimskim kovanicama. Nekoliko potresa u 10. stoljeću zadalo je veliku štetu ovoj znamenitosti, da bi u 15. stoljeću od 120 metara visokog svjetionika egipatski sultan napravio obrambene gradske zidine.


Tri zablude:

KINESKI ZID

Završili smo s klasičnih sedam svjetskih čuda antike. Kineski se zid često u neznanju ubraja među njih, iako je nastao u kasnom srednjem vijeku. Prve zidine, za koje se nije ni slutilo da bi jednoga dana mogle biti spojene u najdulji zid na svijetu, podignute su još u 3. stoljeću prije nove ere, ali glavni dio građen je od početka 14. do početka 17. stoljeća, za dinastije Ming.


Kineski zid


Prvotna mu je namjena bila zaštita od Mongola i Turaka, iako legenda kaže drugačije. Navodno je prvi car Qin Shi Huang sanjao put na Mjesec, odakle je njegovo carstvo izgledalo poput točkice. Tada je odlučio početi graditi zid pomoću kojeg će proširiti carstvo i koji će biti toliko velik da bude vidljiv iz svemira. Ako je to istina, careva je želja djelomično ostvarena, jer Kineski je zid vidljiv s određene udaljenosti u svemiru, ali za pogled s Mjeseca ipak trebaju posebni filtri.

STONEHENGE

Stonehenge u engleskom Wiltshireu, od 1986. godine pod zaštitom UNESCO-a, pogrešno se smatra jednim od svjetskih čuda. Čudo sigurno je, budući da ljudi neka objašnjenja vezana uz njega još nisu pronašli, ali s popisom piramide, svjetionika i hrama veze nema. Većina arheologa slaže se u mišljenju da je glavni dio nastao između 2500. i 2000. godine prije nove ere.

Već se stoljećima spekulira o tome tko je to golemo kamenje donio u ravnicu Salisbury, a na listi osumnjičenih nalaze se druidi, Grci, Feničani, pa čak i stanovnici legendarne Atlantide, kao i o tome čemu zapravo služi, a odgovori se na to pitanje kreću od žrtvenika do astronomije. Čini se ipak najvjerojatnijim da je podignut da bi se promatrali astronomski fenomeni – zimski i ljetni solsticiji, pomračenja i slično.


Taj Mahal


TAJ MAHAL

Jedno od najljepših dostignuća u povijesti arhitekture, građevina Taj Mahal, na koju se ponekad referira kao na osmo svjetsko čudo, smještena je u Agri, 200 kilometara od New Delhija. Agra je između 16. i 19. stoljeća bila centar mogulskog carstva, muslimanskih vladara u sjevernoj Indiji. Taj Mahal nastao je kao spomenik vječnoj ljubavi, kao znak tuge cara Shaha Jehana koji ga je dao izgraditi za prerano umrlu suprugu Mumtaz Mahal.

Careva je tuga bila tolika da se zavjetovao da će sagraditi najljepšu grobnicu na svijetu. U izgradnji je sudjelovalo 20 tisuća radnika i tisuću slonova, zbog čega je Shah poprilično osiromašio zemlju. Arhitektima i graditeljima je po završetku navodno rezao ruke i glave da svoj talent ne bi iskoristili drugdje.



Izvor: Tportal \ AS

edukativno 

E Anea svaka cast sto si me podsetila. Ja sam bas zaboravio i bio sam sto ti rece na pocetku price "tuc muc... sta to bese"