Tajna veza depresije i imuniteta

Stresni hormoni odgovorni su za nastanak depresije i za snižen imunitet, zabilježen kod većine depresivnih pacijenata.

Pod stresom ste? Osamljeni ili potišteni? Nemojte se iznenaditi ako vas svlada kakva zaraza ili upala. Stručnjaci iz psihoneuroimunologije dokazali su staru mudrost koja kaže da su psiha i tijelo vrlo prisno povezani. Štoviše, ne samo da su povezani, nego su dio iste cjeline: psiha ima tjelesne, neurofiziološke temelje, a na istim je temeljima izgrađen imunološki sustav.

Podložnost depresivaca bolestima posljedica je biokemijskih promjena koje paralelno zahvaćaju moždane centre za raspoloženje i imunitet. Početkom osamdesetih imunolog Roland Glaser i psihologinja Janice Kiecolt-Glaser s Državnog sveučilišta u Ohiju zainteresirali su se za istraživanja koja su upućivala na povezanost stresa i zaraze. Između 1982. i 1992. dvojac je pratio psihičko i tjelesno zdravlje studenata i utvrdio da im je imunitet opadao svaki put kad bi nastupio trodnevni ispitni rok. Tijekom ispitnog roka studenti bi imali manje prirodnih stanica ubojica (NK - Naturak Killer), oruđa imunološkog sustava koji se bori protiv tumora i virusnih zaraza. Uz to im je gotovo potpuno prekinuta proizvodnja gama interferona, tvari koja jača imunitet, a T-stanice, koje napadaju uzročnike infekcije, postale su manje reaktivne.

Psiha, neuroni, imunitet

Spomenuti nalazi dali su poticaja novim istraživanjima. Do 2004. Suzanne Segrstrom sa Sveučilišta u Kentuckyju i Gregory Miller sa Sveučilišta u British Columbiji podvrgnuli su analizi 300 istraživanja vezanih uz utjecaj stresa na zdravlje. Njihova je analiza razotkrila raznolike putove na koje stres djeluje na organizam.

Pokazalo se da kod osoba pod kratkotrajnim stresom, u trajanju od nekoliko minuta, snažno aktivira dio imunološkog sustava, a kod dugoročnog stresa, kakav je uobičajen u stvarnom životu, slabe svi aspekti imuniteta. Iz toga se dade zaključiti kako dugoročan ili kroničan stres troši i uništava imunološki sustav.

Analiza je razotkrila i da su stariji i otprije bolesni ljudi najranjiviji na slabljenje imuniteta pod utjecajem stresa. Istraživanje provedeno 2002. na Medicinskom fakultetu Johns Hopkins došlo je do zaključka da i blaga kronična depresija može oslabiti imunitet starijih osoba. U istraživanju su sudjelovale osobe u ranim sedamdesetima, od kojih su neke njegovale bračnog partnera bolesnog od demencije ili Alzheimerove bolesti. Ne samo što su sudionici koji su živjeli u stresnim okolnostima imali više depresivnih simptoma, nego im je imunitet bio to niži što je depresija bila dugotrajnija i intenzivnija. Primjerice, kod najdepresivnijih sudionika limfocitne T-stanice najslabije su reagirale na dva uzročnika zaraznih bolesti na koja su testirani.

Depresija je povezana i s višom stopom oboljenja krvožilnog sustava, zloćudnih bolesti, kao i sa sporijim cijeljenjem rana ili zarastanjem kostiju.

Stresni hormoni miniraju obranu

Istraživanja su potvrdila anegdotalna zapažanja o tome kako ljudi češće obolijevaju u stresnim razdobljima, no razumijevanje biološkog mehanizma, koji povezuje centre za raspoloženje i imunitet, pomaže znanosti da preporuči najbolje načine podizanja zaštite i od depresije i od neotpornosti na bolest.

Iako depresija može nastati neovisno o stresu, kao posljedica urođene mane u živčanom sustavu, preciznije u centru za raspoloženje, u većem broju slučajeva javlja se pod utjecajem jakog ili produljenog stresa. Kad mozak detektira stresnu okolnost, hipotalamus luči hormon CRH (koji otpušta kortikotropni hormon), koji zapovijeda žlijezdama da luče stresne hormone. Ti hormoni utječu na cijelo tijelo - ubrzava se puls, napinju se mišići, otvaraju žlijezde znojnice, no neki od najdramatičnijih događaja zbivaju se u mozgu.

Kao što je stručnjak za stres Robert Sapolsky napisao u knjizi "Zašto zebre nemaju čireve", stres na mnogo načina narušava duševno blagostanje. Jedan od načina je lišavanje mozga dopamina, neurohormona koji nam omogućuje doživljavanje ugode. Također, stres suzbija lučenje i ubrzava razgradnju serotonina, koji pruža osjećaj spokoja i zaštićenosti.

Serotonin je jedan od ključeva koji nekim ljudima omogućuju da prođu kroz izrazito stresne situacije bez obolijevanja od depresije: oni koji su imali sreće da budu rođeni s genom koji im daje više serotonina imaju dodatnu zaštitu od depresije, neovisno o životnim izazovima.

Većina ljudi koji imaju depresiju posjeduju i iznadprosječne razine stresnih hormona, a upravo su ti hormoni ponajviše krivi za snižen imunitet i ranjivost na širok spektar bolesti, od krvožilnih i probavnih do karcinoma i demencije.

Stresni hormoni u početku, nakratko, podižu imunitet, ali na srednji i dulji rok oslabljuju imunosne stanice. Paradoksalno, neki elementi imunološkog sustava u depresiji rade jače nego što je uobičajeno, no neučinkovito i bez podizanja otpornosti organizma.

Samostalna i stručna pomoć

Kako si ipak možemo pomoći? Budući da je stres tipičan, iako ne i jedini, ali ni nužan okidač depresije i sniženog imuniteta, potrebno je kontinuirano primjenjivati komplementarne antistresne tehnike relaksacije i tjelesne rekreacije.

Relaksacija putem autogenog treninga, joge ili meditacije jedan je krak samopomoći protiv prestresiranosti, a drugi je bavljenje sportskim aktivnostima svaki ili barem svaki drugi dan.

Prehrambeni dio protustresne strategije obuhvaća namirnice bogate složenim ugljikohidratima (tjestenina, integralne žitarice, svježe voće i povrće, mahunarke, crna riža, krumpir), namirnice pune triptofanom (puretina, piletina, jaja, mliječni proizvodi i morski plodovi), zatim unos esencijalnih kiselina omega-3, cijelog kompleksa vitamina B te magnezija i cinka.

Posjedovanje široke društvene mreže izvanredno je važno i ljekovito u kontekstu depresije i oslabljenog imuniteta, no druženje nije uputno predlagati kao terapiju ili prevenciju, jer ono nije svakome dostupno. Bogatstvo društvenog života ne ovisi samo o odluci pojedinca, nego i o njegovu socijalizacijskom potencijalu i privlačnosti.

Mnogima treba profesionalna pomoć da prevladaju stres i depresiju. Sintetski antidepresivi pomažu ne samo zamaskirati neugodne osjećaje koji prate depresiju, nego djeluju i dubinski tako što na dulji rok smanjuju lučenje stresnih hormona i usporavaju razgradnju neurohormona koji djeluju antidepresivno.

Kognitivno-bihevioralna psihoterapija, kao i drugi oblici savjetovanja, osobito suportivna psihoterapija za pružanje moralne potpore, također pomažu ljudima da premoste stresnu situaciju i s više optimizma gledaju prema budućnosti.

Pučki savjeti više škode nego što pomažu

I popularno-psihološke rubrike načule su da osobe s depresijom imaju slabiji imunitet, no uspijevaju formulirati samo savjete na razmeđi komičnog i uvredljivog.

Neshvaćanje da je depresija neurofiziološki poremećaj, a ne fiktivno stanje koje potječe od nezrelosti, razmaženosti ili pogrešnog razmišljanja, dovelo je do izvrtanja stvari i brkanja uzroka i posljedica. Tako će dobronamjerni laik, ne bi li upozorio na opasnost od depresije, poručiti da "nije dobro biti depresivan, jer depresija snižava imunitet". "Trgnite se iz depresije, jer vam ona škodi zdravlju", sukus je savjeta koje daju popularni psiholozi diljem svijeta. Jednako bi razumno bilo reći paraliziranoj osobi da "ne bude nepokretna, jer to nije dobro za tonus mišića".

Ono što povezuje depresiju sa sniženim imunitetom nisu depresivni osjećaji poput potištenosti, tuge i pesimizma, niti je te osjećaje moguće ukloniti voljom i odlukom. Veza se očituje upravo u njihovoj zajedničkoj neurofiziološkoj podlozi.

Izvor: Pliva Zdravlje

Depresija povećava štetno masno tkivo u tijelu

Premda su istraživanja pokazala kako kod depresivnih ljudi postoji rizik od razvijanja pretilosti, možda su depresivne osobe u posebnom riziku od nakupljanja dodatne težine u središnjem, trbušnom pojasu.

Nisu samo krafne ono što može stvoriti "krafnu" oko vašega središnjeg dijela. Depresija, ili fiziološke promjene koje nastaju kao rezultat depresije, mogu postići istu stvar.

Ovo je poruka istraživanja koje su proveli nizozemski i američki istraživači, a koje je objavljeno u prosincu 2008. godine u časopisu Archives of General Psychiatry.

Studija je uključila više od 2000 starijih osoba (starosti od 70 do 79 godina) koji žive u Memphisu i u područjima Pittsburgha.

Na početku studije oni su procijenjeni obzirom na postojanje depresije. U isto su vrijeme također, kao i nakon pet godina, procijenjeni glede postojanja opće pretilosti i abdominalne pretilosti. Kao mjerilo opće pretilosti korišten je indeks tjelesne mase i postotak tjelesnog masnog tkiva mjeren dvoenergetskom apsorpciometrijom rtg-zraka. Mjerilo za abdominalnu pretilost uključivalo je opseg struka i visceralno masno tkivo mjereno kompjutoriziranom tomografijom.

Konačno, nakon pet godina, istraživači su tražili bilo kakve poveznice između osnovne depresije i opće ili abdominalne pretilosti, pri tome uzimajući u obzir zbunjujuće čimbenike kao što su sociodemografski čimbenici, životni stil, bolesti i drugo. Istraživanje nije našlo značajnu povezanost između depresije i kasnije općenite pretilosti. Ono što je uočeno jest veza između depresije i abdominalne pretilosti.

"Najznačajnije otkriće je to da starije osobe sa simptomima depresije u usporedbi sa starijima koji nisu depresivni imaju dva puta veću vjerojatnost da će nakupiti visceralno masno tkivo ", rekla je za Psychiatric News Nicole Vogelzangs.

Vogelzangs, vodeći istražitelj u studiji, studentica je doktorskog studija u VU sveučilišnom medicinskom centru u Amsterdamu. Rezultati ukazuju da "depresija može poticati nakupljanje visceralnog masnog tkiva".

Moglo bi se utvrditi kako depresija dovodi do abdominalne pretilosti jer depresivni pojedinci teže nezdravim životnim stilovima. Istraživači, međutim, ne misle da je ova tvrdnja utemeljena obzirom da su čimbenike životnog stila poput pušenja, konzumacije alkohola i smanjenu razinu tjelesne aktivnosti uzeli u obzir tijekom svojih analiza. Istina je da istraživači nisu uzeli u obzir prehranu, ali ukoliko je prejedanje dovelo do abdominalne pretilosti, trebalo je, prema njihovom mišljenju, isto tako dovesti i do općenite pretilosti.


"Postoje mnoge presječne studije koje pokazuju vezu između depresije i pretilosti, što znači da ljudi sa simptomima depresije ili depresivnim poremećajima imaju povećanu tjelesnu težinu ili su pretili, kao i manji broj studija koje pokazuju longitudinalnu povezanost; u prijevodu, osobe sa simptomima depresije ili depresivnim poremećajima imaju veću vjerojatnost da će razviti prekomjernu tjelesnu težinu ili pretilost", smatra dr. Gregory Simon. "Ono što je novina u ovom slučaju je to da se depresiju povezuje s povećanjem u količini abdominalnog masnog tkiva. " Dr. Simon, psihijatar i istraživač u Centru za zdravstvena istraživanja u Seattlu, istraživao je povezanost između depresije i pretilosti (Psychiatric News, 16.rujna 2005.)

Ovo novo otkriće je važno iz dva razloga objašnjava Simon. "Kao prvo, abdominalno masno tkivo je snažnije povezano s razvojem ozbiljnih zdravstvenih problema poput dijabetesa i srčanih oboljenja nego što je to sama općenita pretilost. Kao drugo, ovi rezultati ukazuju da bi hormonalne promjene, osobito povišenje razine hormona vezanih uz stres, mogle objasniti kako depresija povisuje rizik od razvoja pretilosti i zdravstvenih problema povezanih s pretilošću." I doista, neke studije su pokazale da depresija, bar u jednoj skupini pacijenata, dovodi do povišenih koncentracija hormona stresa kortizola, te da kortizol može dovesti do nakupljanja visceralnog masnog tkiva aktivirajući enzim lipoprotein lipazu i inhibirajući kretanje lipida.

Neka ključna pitanja o toj temi još uvijek ostaju neodgovorena. Na primjer, može li depresija udebljati "sredinu" sredovječnih osoba isto kao i starijih? I koliko često, kao i koliko dugo osoba mora biti depresivna da bi dovela svoj trbuh u opasnost od širenja?

Izvornik: Arehart-Treichel J. Depression Linked to Increase in Harmful Type of Body Fat. Psychiatr News 2009;44(3):21.
Preveo: Aleksandar Savić, dr.med.

Izvor: Pliva Zdravlje