Sapfa (7. st. pr. Kr.)

Rođena je u Erezu na otoku Lezbu. Živjela je u Mitileni gdje je i umrla. Pripadala je aristokratskoj klasi, ali nije sudjelovala u političkim sukobima izmađu aristokracije i demokrata. Ipak je morala otići iz domovine. Kraće vrijeme boravi na Siciliji. U Mitileni na Lezbu upoznala je pjesnika Alkeja. Sapfa se u Mitileni okružila skupinom djevojaka udruženih u neku vrstu društva. O karakteru tog društva dosta se raspravljelo. Neki ga zamišljaju kao zavod ili školu,a drugi kao društvo vjerskoga karaktera. Temelj društva činili su kult božice Afrodite i ljubav. Oko Sapfina lika razvuile su se različite legende. Jedna se odnosi na neuzvraćenu ljubav prema lađaru Faonu. Po pričanju je Sapfa počinila samoubojstvo jer ovaj nije za nju mario. Druga legenda o pjesnikinji govori kao o bludnici. Ta optužba prije svega izvire iz erosa za djevojke i problema protuprirodnog bluda. Nažalost se često naglašavalo polemiziranje oko njene biografije u tolikoj mjeri da se znalo zaboraviti na njebnu poeziju. Sapfa je pisala na eolskom dijalektu otoka Lezba kao i Alkej. Aleksandrijski filolozi njenu su liriku podijelili na 9 knjiga obzirom na različitost metričkih oblika. U prvoj su bile pjesme u safičkoj strofi, u drogioj u eolskim pentametrima, trećoj u većim asklepijadskim stihovima itd. Pjevala je himne, ljubavne pjesme i epitalamije. Tematika njene lirike usko je povezana s intimnim krugom učenica. Izražava nježnu ljubav prema ljubimicama, govori o dubokim patnjama napuštene žene i strašnim mukama ljubomore. Osobito ju privlači ljepota s bogatstvom duha. Bolni su joj rastanci s učenicom koja ju napušta zbog udaje. Pjevala je o ljepotama i radostima bračne sreće, oproštaju s djevičanstvom i šalama pred bračnom ložnicom. Sapfine pjesme pokreću različiti oblici prirode. Tu je prije svega svjetlo. Tu su sunce i cvrčanje cvrčaka. Izgubljeno djevičanstvo uspoređuje sa zumbulom koji je podlegao zgažen teškim nogama pastira. Bezbroj puta koristi atribut «lijep». Inače ljepota ispunjava njezinu poeziju: vitke djevojke, snažni mladići, djevice finih gležnjeva i slatka glasa. Pokazuje naklonost ženskim likovima, ljupkim i nježnim djevojkama koje imaju, ne samo tjelesne, nego i duhovne vrline. Ljubav daje drhtaj, boju glasu. Daje život slikama. Ljubav zahvaća i potresa Sapfino srce – to uspoređuje s planinskim vihorom koji se obrušava na hrastove. Eros je vatra želje. Kad se pojavi ljubljena, napetost popušta, ali očekivanje ljubljene je grč. Poznata je njena ljubavna oda u kojoj gleda muškarca u blizini voljene. Prvo bi se dalo pomisliti na ljubomoru. Patnju ispovijeda iskreno i otvoreno

Sreću, što je poznaju bozi, kuša Onaj koji nasuprot tebi sjeda Pa može iz blizine da te gleda I milinu tvojih riječi sluša

Prema: Milivoj Sironić,Rasprave o helenskoj književnosti

Izvor: Wikipedia

Lepo je znati tudju istoriju a jel mozes da nabrojis imena pet predaka unazad pocevsi od pradede ako mozes
onda si zaita ono kako se nazivas ako ne onda ....