Prije tog trenutka, kada mi se "posrećilo" uroniti u novinarstvo,
spisi kaznenih postupaka i uz njih priloženi rezultati sudskih vještačenja služili su mi kao jedinstveni izvor nadahnuća. Dvadeset i dvije godine sam odradio u područnom tužiteljstvu, kada mi je jedan moj prijatelj novinar za čašom pive preporučio da mi proživljeno iskustvo zabilježi na papir. Od toga je sve krenulo...
Ono, što sada hoću ponuditi vašoj pozornosti, nije potpuno karakteristično za moju stvaralačku djelatnost, ali su me zamolili prijatelji,a zar prijatelje možeš odbiti?! A zašto su me zamolili? Priča je, gotovo,nevjerojatna, premda u njoj nema ni jedne izmišljene riječi. A protagonostica
je žena mnogima poznata. Ali neću objavljivati njezino pravo
ime.
Lena Sidihina je stigla iz dalekog sjevernog sela da bi se upisala na
fakultet. Nije bila samo lijepa, nego i snažna osobnost i već su joj na prvoj godini pravo zlorječive fakultetske tračarice dale nadimak "Vassa Željeznova," aludirajući na istoimenu vlastoljubivu gospođu iz klasične književnosti devetnaestog stoljeća. Tražitelja ruke i srca kod Lene je bilo više nego dovoljno, ali svoju naklonost nije dala nijednome od perspektivnih ljepotana — svojih kolega. Ali nakon dvije godine ipak se udala. Njezin izabranik je bio veseli dečko — geolog Sergej, koji je odmah nakon svadbe otišao, tako reći, na polje, gdje je ostao tri godine, a za čitavo to vrijeme ženi nije poslao ni novčića.
Da, zaboravio sam spomenuti, da je ona ostala trudna. Evo, to je
"slatka" priča! Prva bračna noć i... — možete i sami shvatiti. Da, ali događa se svašta. Odgovorno tvrdim kao bivši vještak. Katkad život može napraviti takav salto, da ne možeš povjerovati. Baš zbog toga neću svoje pripovijedanje ukrašavati detaljima, a pokušat ću ispričati priču što je moguće suše. I činjenice će biti sasvim dovoljne. Samo čitajte sve po redu, ne preskakujte i ne zavirujte na kraj.
Otac je prvi put vidio svog sina, jer je to bio dječak, i isto Sergej,
kada je malome već bilo tri godine. Geolog je ostao kod kuće negdje tjedan dana i ponovno otišao.
A nakon devet mjeseci Lena je opet rodila, ali sad curicu, Aljočku,
koju je tata poljubio tek nakon godinu dana. Poljubio je i rekao ženi da voli drugu ženu, da ne želi samoga sebe varati i da hoće otputovati kod voljene u njezin rodni grad Kašin, no da nema sredstava, budući da su ga u vlaku opljačkali.
Lena nije pred njim zaplakala, niti mu se bacala pod noge i ucjenjivala ga s djecom, nego mu je dala novca koliko je tražio. I on je otišao.
Na pola godine. Potom se vratio s riječima, daje svjestan svoje tragične pogrješke i moli za oprost.
Nakon tjedan dana, njegovim tragom došla je njegova nedavno voljena po imenu Olga. Bila je sasvim mlada, skoro curica. Bludni muž se od nje skrivao, a Lena je lagala, po njegovoj molbi, da je otišao na redovnu ekspediciju.
U noći prije 8. marta, vračajući se kući s posla, Lena je našla Olgu
obješenu na rešetkama stubišta, točno pored svog stana. Lena se u trenutku snašla, izvadila nesretnu iz petlji, odnijela je u stan i nazvala hitnu službu. Hitna nije dolazila sat vremena, a za to vrijeme Olga je došla k sebi i rasplakala se na koljenima svoje spasiteljice.
Pretpostavite, kako su se dalje razvijali događaji!.. Nikada nećete
pogoditi. Lena je kod sebe zadržala ljubavnicu svoga muža sve dok se nije potpuno oporavila, a sama je na taj rok uzela godišnji, da bi se mogla brinuti o nesretnici.
Muž je, razumljiva stvar, bio bijesan i skrivao se kod svog prijatelja
s faksa. A Olga se brzo oporavila i otišla kući. Ali muž se nije vratio,
zato što je njegovo "veliko srce" ponovno porazio veliki i vrlo nježan
osjećj prema sestri spomenutog prijatelja, te je s njom otputovao u Tursku na odmor: prema moru, cvijeću, romantici!
Ovaj put je nova ljubav trajala šest godina. Kod Lene su za to vrijeme rasla djeca, sama je završila Akademiju za upravljanje, dobila drugu visoku stručnu spremu, i zauzela solidan položaj u poglavarstvu jednog velikog povolškog grada. Eto, takva je osoba bila ta Lena.
Jednog lijepog ljetnog dana muž joj se pokajnički vratio, i ona ga je
opet primila. Bio je tih, zamišljen i kritičan prema sebi. Vrlo kritičan!

Vrijeđao je sebe ružnim riječima. Nazivao se neuspješnim. Kratko rečeno, u Leninu je kuću došla nova nesreća — Sergej je počeo piti. I to ozbiljno. A kako drugačije — na poslu mu nije išlo: pa, bio je previše vjetropirast čovjek. Lena gaje stalno vadila iz nekih "veselih" društava, vodila ga kod lječnika. Sve beskorisno. Trajalo je to dvije godine. Malo pomalo, počeo ju je tuči.
Jedne večeri mlađi Sergej nije izdržao: uzeo je lovačku pušku, ušao
u kuhinju i naciljao na oca, koji je pio votku s "novim prijateljem do
groba."
Lena, budući da je bila blizu, bacila se prema njima i svojim je tijelom uspjela obraniti muža. Njoj je metak probio plućno krilo i povrijedio kralježnicu.
Policija je konstatirala nepažljivo rukovanje oružjem. Tako je zamolila sama Lena. Sina nisu zatvorili. Ali Lena je ostala prikovana za krevet: potpuno paralizirana.
I onda se dogodilo čudo — njezin do tada bezvrijedan muž, je li
zbog proživljenog šoka, je li zbog nekog drugog razloga, preporodio se.
Počeo se skrbiti o njoj, kao i o djeci, usput radeći kod kuće. Pri čemu je radio, kao rob, i po noći. Slikao minijaturne portrete supruga bogate gospode i upravnih čelnika — za radne stolove u uredima rukovodioca.
Mjesni Prirodoslovni muzej čak mu je naručio nekoliko slika. U
Moskvi su održane tri izložbe. Uvijek je odlično crtao, i davno, prije
upisa na Geološki fakultet, namjeravao je upisati Surikovsku školu
umjetnosti, ali je njegov otac odlučio na svoj način — sam je bio geolog.
I eto, u ekstremnoj situaciji prije "zakopani" talent Sergeja - starijeg,procvjetao je raskošnim cvijetom.
Korak po korak; uskoro je kupio kuću izvan grada i preselio tamo
svoju bolesnu ženu. Potom je kupio "Volgu" i suprugu vozio na sva,
barem malo poznata, mjesta u državi. A na Jalti, na goru Aj-Petri čak ju je po turističkoj stazi nosio vlastitim rukama, bez ikakvih žičara, da, kako je govorio, "sve bude stvarno." "Volim te. I ti si moj najdragocjeniji teret" — rekao je tada svojoj ženi Sergej.
A još za par godina; već u razdoblju totalne "kapitalizacije," skupio
je novac i poveo ženu u jednu jako skupu kliniku u inozemstvu, gdje se nakon dvije složene operacije osovila na vlastite noge. Inozemni liječnici su bili začuđeni nevjerojatnom nježnošću i odanošću "tog Rusa"
prema svojoj oboljeloj ženi.

Dvadeset i četiri dana nakon operacije odmarali su se u hotelu u
planinama, svaku večer provodili u maloj kavani pokraj jezera i, kažu, da su čak plesali, premda su liječnici Leni zabranili bilo kakav napor. A zatim se sretan par vratio u domovinu.
Na parkingu aerodroma Sergej je uzeo svoj automobil i krenuli su
kući. Na autoputu prije željezničkog prijelaza "podrezao" ih džip i njihov je auto svom brzinom udario u stablo. Sergej je poginuo odmah.
Lena je poživjela samo jedan dan. Prije smrti je na trenutak došla k
svijesti, prve njezine riječi su bile pitanje: "Što je sa Sergejem?"
Kada su joj priopćili vijest o smrti, uzdahnula je: "Onda je to sve" —
i zatvorila oči. Sada zauvijek.

F. Zimjatin

Izvor: Nastavak dijaloga

put iz dupeta u glavu kod muskaraca traje oko 30 godina? 
to bi bila pouka, al ne samo ove pricice nego univerzalna, zivotna
plus dapsihicki i fizicki izmucene zene uglavnom brzo odlaze sa ovog sveta.. ona prica o jacini zene i kako nema toga sto jedna zena ne moze da ponese na svojim ledjima.. to su samo pricice za osnazivanje vere i volje.. ljudi se habaju, a zene kao neznija struktura duha habaju se mnogo brze

ruinirana zena najlakse sklapa oci i pozdravlja se sa svetom, to nema mnogo veze sa ljubavlju i emocijama, vec sa tim koliko joj je struktura duha iskidana trasnim nepravdama koje prozivljava

baksuzi, nasuprot tome, nemaju tih izvanrednih problema.. ali oni zapravo i nemaju posebnu svrhu na planeti sem razmene gasova i prodavanja nekih dogmi
i nema nista tu cudno u toj ljubavi, ona je skoro kalendarski ista sa milionima drugih, cudna je struktura duha osobe koja pati i na kraju nestaje u besmislenom toku desavanja

U sunce ti je''' kada Munka okine, okinula je 

Oboje su idioti "par excellence". I zasluzuju jedno drugog...

Svaka iole pametna zena bi ga pustila onog momenta kada je nasao ljubavnicu i nikada ga ne bi primala nazad. I nasla nekog ko ce da se brine o deci i njoj i ume da ceni to sto ona radi. A ne da je tuce dok ona daje srce za njega...

On je jos veca dileja jer mu je trebalo 30 godina da shvati da ga ta zena toliko slepo voli i da nauci da ceni to sto ona radi. Dok je tih 30 godina konstantno unizavao i nju i njenu decu o kojima se nije ni brinuo. Lako je napraviti decu, nije lako ocuvati ih...

Slepa ljubav sa njene strane, zaista slepa...