Mislim da ce misljenja oko ovoga biti veeeoma podeljena

Celibat je uspostavljen u Vavilonu, uspostavila ga je Semiramida, udovica Nimroda. Nije uspostavljen zarad kontrole svestenstva u to vreme, nego ocito zarad uspostavljanja lazne cistunske religije koja je s jedne strane imala celibat, a sa druge zrtvovala decu Valu (Nimrodu), odnosno djavolu.

Zar se onda treba zacuditi sto je i sam Apostol Pavle napisao da ima onih koji uce nauke djavolske i zabranjuju zenidbu?

Eto paradoksa - celibat je relikt jeresi, a ipak se upražnjava u Katoličkoj crkvi. KAd sam rekao ono o kontroli, prevashodno sam mislio na sam vrh, koji se na taj način brani od eventualnog nepotizma...

Celibat nije izvorno kršćansko iznašašće, no kršćanstvo ga je prihvatilo i stavilo na jednu višu razinu. No, ne vidim u čem je problem oko celibata, osim onog uobičajenog, što kopka mnoge ljude, seksualnosti. No samo da se zna, celibat je također življenje čovjekove seksualnosti. Malo drugačije, a upravo to smeta, rekao bih plaši ljude.
Kad se već poziva na Semiramidu pozivam da se bolje prouči povijest, jer i prije je bilo religija, pogotovo na istoku, a i zajednica koje su puno cijenile beženstvo, odnosno bez-muževstvo.

Ostaje nam pitanje koliko je ta tradicija u današnje vreme smislena i da li bi je trebalo menjati...

Zašto bi ju trebalo mijenjati? Mogu li postaviti pitanje direktno tebi, zažto bi ga trebalo ukinuti? To što neki ljudi odluče tako živjeti i ne utječu negativno na tvoj/moj život, ne bi nas trebalo smetati. Naravno, ovdje treba maknuti one žalosne primjere o kojima smo ranije govorili. Treba pustiti svakoga da živi kako hoće, pogotovo ako on u tome vidi smisao.

@ Sale

Ja sam i napisao da su apostoli bili oženjeni, ali se iz Biblije ne vidi da su i njihove žene sudjelovale u njihovom radu.

Apostol Ivan ili Ivan Krstitelj nisu bili oženjeni.

Znači da je tradicija kakvog-takvog celibata postojala i među Židovima. (Eseni , jel..)

Ako je Isus znao da je njegova misija ovdje kratka pa se zbog toga nije ženio, zašto nije naložio sv Ivanu da s eovaj oženi, obzirom da je kao Bog mogao znati da sv. Ivan jedini od apostola neće umrijeti mučeničkom smrću.

Pederastiju kao takvu svakako osuđujem, ali u celibatu ne vidim ništa loše.

@ Dreadnot

U Kini su većina kršćana danas katolici. postavlja se pitanje zašto, znamo li da su od "kršćanskih" zemalja najjači utjecaj u Kini imale protestantske SAD i Velika Britanija.
Odgovor je jednostavan. U Kini su u 19. stoljeću djelovale brojne misije i protestantske i katoličke (pa čak i nešto pravoslavnih). Međutim u brojnim neredima do kojih je dolazilo (opijumski rat, bokserski ustanak....) dolazilo je i do napada na omražene Europljane, osobito misionare.
U takvoj situaciji većina protestanata je napustila Kinu, brinući se da svoje obitelji sklone na sigurno. Katolički misionari takvih "problema" nisu imali, te su mogli koliko su im prilike dopuštale ostajati sa svojim vjernicima, a mnogi među njima su ubijeni.

Ova pričica daje odgovor na tvoje pitanje, ali s jednim obratom. Po nekim socijalističkim povjesničarima crkva je uvela celibat zbog toga da sačuva svoja imanja. Naime svećenik sa djecom bi morao toj djeci ostaviti nekakav imutak, što je dovodilo do negativnosti u crkvi. Isto tako ni praksa nasljeđivanja crkvene uloge se nije pokazala spretnom.
Na ovaj način osoba koja se odluči postati svećenikom i prakticirati celibat, može biti posvećena samo svom poslanju.
Naravno da se i tu događaju nepravilnosti i devijacije (tj. da neki svećenici krše celibat i imaju vanbračnu djecu), ali to treba dijelom pripisati i samom vremenu u kojem živimo, gdje je jako teško izbjeći seksualne aluzije čak i u reklamama za npr. tave.

@ Laslo
To je to o čemu govorim, dakle, postoji praktična pozadina koja uslovljava uspostavljanje nekog pravila. U ovom slučaju sasvim mogu da se složim sa tobom da "venčan za crkvu" brinew o njoj a ne o porodici kada mu je misija u opasnosti, a slažem se i sa teorijama o nasleđivanju - crkva je svakako zainteresovana da nasledi i zadrži posede...

Osim " praktičnih razloga" koje dreadnot spominje treba imati na umu da katolički svećenici i redovnici već sad žive onaj ideal vječnoga života gdje " se neće ženiti, ni udavati", a taj je vječni život cilj svakom kršćaninu i, naravno, prioritet.
S istom logikom treba gledati i posjedovanje imovine. Crkva ne posjeduje imovinu zato da bi bila bogata, nego upravo zato da bi mogla živjeti i posvetiti se navještanju Evanđelja, a to ne može, ili ne može potpuno, ako mora brinuti o preživljavanju.