Naiđoh na ovaj članak čini mi se dosta zanimljiv i vrijedan komentara

OPASNA KNJIGA O OPASNOJ TEMI

Piše: Tomislav JONJIĆ

Pojavu knjige Industrija holokausta Normana G. Finkelsteina na američkom tržištu prije nekoliko godina, zagrebački je Jutarnji list (15. srpnja 2000.) popratio prenošenjem opširnog prikaza iz The  Guardiana. Ugledni je britanski list napomenuo kako je riječ o knjizi «kontroverznog auktora», koja je izazvala «buru s obje strane Atlantika».

Temeljna je, naime, Finkelsteinova teza, «da je nacistički holokaust sustavno eksploatiran i falsificiran radi iznude novca, a glavni akteri toga 'biznisa smrti' su lažne žrtve nacističkog progona». Karakteristično je pritom, da vodeću ulogu u njemu imaju neki američki Židovi, dok u židovskim zajednicama u Europi izvorno ne postoji tendencija komercijalizacije zastrašujućeg stradanja Židova u Hitlerovoj Europi («Ponekad se čini da je to što su holokaust 'otkrili' američki Židovi, gore nego da je on zaboravljen»). To «otkriće» holokausta zapravo se nije zbilo ni tijekom Drugoga svjetskog rata, ni neposredno nakon njega. Čak ni nakon osnutka Izraela 1948. godine, nego tek nakon («Šestodnevnoga») izraelsko-arapskog rata 1967.

 

Industrija holokausta

Sve do tada, američkim je Židovima cionizam bio prilično strana ideologija, a holokaust je imao sasvim marginalnu ulogu u životu Amerikanaca, pa i američkih Židova: svega jedan od dvadeset američkih Židova želio je posjetiti Izrael, a nekakve intelektualne veze sa židovskom državom uspostavili su samo Hannah Arendt i Noam Chomsky, upravo oni židovski intelektualci koji će uskoro postati krajnje kritični prema vulgarizaciji zločina kojemu su žrtve bili njihovi sunarodnjaci. Nakon lipnja 1967. dolazi do «podčinjavanja Izraela Sjedinjenim Američkim Državama», čime prestaje postojati dotadašnji «bauk dvostruke lojalnosti», a lojalnost Izraelu počinje se tumačiti kao «superlojalnost SAD-u». Iznenađujuća izraelska ratna pobjeda pretvorila je tu zemlju u američkog pouzdanika na Bliskom istoku, a na taj način država Izrael, svjetovna država židovskog naroda u «obećanoj zemlji», postaje «religijom američkih Židova». Kako bi se stradanje Židova moglo upotrijebiti kao «savršeno oružje za onemogućavanje kritike Izraela», bilo je potrebno «ideološki prekrojiti nacistički holokaust». Usporedno s tim rađa se «industrija holokausta», kojoj je cilj isključivo materijalne naravi: uz izravnu ili prešutnu prijetnju američkim (!) sankcijama, od istočnoeuropskih i srednjoeuropskih zemalja i banaka dobiti što veću svotu novca na ime obeštećenja žrtava genocida. Pritom se previđa, da su takvog pritiska pošteđeni Velika Britanija i SAD (iako su posredno pridonijeli stradanju Židova), a da priskrbljeni novac zapravo ne dolazi do pravih žrtava, nego do onih koji parazitski žive na njihovoj patnji.

Takvo ponašanje, smatra Finkelstein, ide na ruku negatorima holokausta i svakom pokušaju vulgarne revizije povijesnih predodžbi, te istodobno rađa antisemitizam (zapravo antijudaizam), koji je zbog toga – i zbog izraelske politike - u zabrinjavajućem porastu. Finkelstein je, valja reći, i sam Židov. Njegovi su roditelji preživjeli strahote varšavskoga geta i nacističkih koncentracijskih logora, a nacisti su mu pobili članove obitelji i s očeve i s majčine strane. No, za razliku od pojedinaca koji su od industrije holokausta profitirali, njegova je majka dobila svega tri i pol tisuće dolara naknade...

Otvarajući raspravu o ovoj temi, Finkelstein je bio svjestan rizika i za vlastitu karijeru, pa je i doživio mnoge neugodnosti, izgubio je sveučilišnu katedru u New Yorku, a pojedini istaknuti američki Židovi za njega i za njegovu knjigu imaju samo najgore riječi pokude. Nije mu pomogla potpora Noama Chomskog, nesumnjivo jednog od vodećih lijevo orijentiranih intelektualaca u svijetu, a ni pohvale Raula Hilberga, ujedno i pionira i doajena u proučavanju nacističkoga holokausta. Zbog površne interpretacije njegove knjige kao protužidovskoga i protuameričkog pamfleta, Finkelstein je izopćen iz akademske zajednice u Americi. Kako je pisana britkim stilom, ne štedeći nikoga, u SAD-u je njegova knjiga suočena s ostracizmom, dok je u nekim europskim državama postala bestselerom.

Može se očekivati da će i u Hrvatskoj knjiga naići na zid šutnje, jer je i u nas – s obzirom na tešku hipoteku koju neporecivo i s razlogom nosimo iz doba Drugoga svjetskog rata – riječ o temi o kojoj je, reklo bi se, najprobitačnije šutjeti. Ili, alternativno, pretvoriti se u dionike onoga što Finkelstein naziva «industrijom holokausta», tako što ćemo zatvoriti oči pred pokoljima u palestinskim selima i koristiti svaku prigodu da i bez posebna povoda Židovima polaskamo kao izabranom narodu (kao da iz takve laske ne viri antijudaističko kopito!). A bilo bi bolje, umjesto toga, stvarno suosjećati sa židovskim stradanjem na način na koji to čini većina pripadnika tog naroda: tiho i bez pompe, onako kako se svojih žrtava sjećaju i drugi – Armenci, Ukrajinci, Cigani i, zašto ne, Hrvati. Jer Finkelstein je nesumnjivo u pravu, kad tvrdi kako je moralna dimenzija holokausta neusporedivo važnija od njegove fizičke dimenzije.

U Hrvatskoj je knjigu nedavno objavila zagrebačka nakladnička kuća Hasanbegović (Industrija holokausta. Razmišljanja o izrabljivanju židovske patnje, Zagreb, 2006., 189 str.), a nakladnik je u nju uvrstio i jedan Finkelsteinov interview iz 2001., koji dopunjava i razrađuje neke od auktorovih teza. Knjiga se može naručiti izravno kod nakladnika po promotivnoj cijeni od 90 kuna: (Zlatko Hasanbegović, Frankopanska 20, Zagreb, mob. 091/542 7400).