Nedaleko od starog grada Aurangabad nalaze se poznate Ajanta špilje. To su trideset i dvije špilje koje nisu sve prirodne. Mukotrpan rad na tisuće  sati u brdima, godinama za radnike koji su imali samo dlijeto i čekić. Isklesane u vulkanskim stijenama (bazalt), obrtnici su studiozno klesali kamen malo po malo, za rezanje stupova odabrali su strateška mjesta i za stvaranje neke sobe unutar stijene. Zidove i stropove prekrasno su ukrasili i sa žbukom
 - aplikacijama su napravili šarene slike. 
Većina slika ima više od 1500 godina. Deset stoljeća prije rođenja Michel Angela, Leonarda DaVinci i europske renesanse, ti nepoznati umjetnici već su znali kako opisati perspektivu, dubinu i realizam u svojim slikama. Izraze i emocije zarobljene u lice slikarstva, tako stvarno da i danas, nakon toliko stoljeća, oni mogu biti obožavani.
Najstarija špilja isklesana je u drugom stoljeću prije Krista. Neke od njih su samostani, velike komore sa malim sobama koje dovode u glavnu sobu, tu su živjeli redovnici. Neke od tih soba imaju krevete uklesane u stijenu, s jastukom na kojem su redovnici mogli odmoriti glavu.
Preostali dijelovi špilje Chaityas (hramovi), vrlo su slični kršćanskim katedralama, sa stropovima i drvenim gredama ovdje su ukrašenim stupovima od stijena, u središnjem brodu gdje kršćanska crkva ima oltar ovdje je veliki kip Bude. Ovi su hramovi bili isklesani mnogo stoljeća prije kršćanskih katedrala, što može dovesti do razmišljanja da su ove špilje inspiracija za velike arhitekte srednjeg vijeka, a ne grčki i rimski klasični hramovi kako se misli .
 Iznenađujuće - majstori koji su stvorili ta čuda, sa vrlo malo alata. Ipak su ostavili nešto univerzalno, čarobno, i danas možemo samo se diviti. Stoljeća izgledaju male kapljice vode u zidovima tih špilja.