Rjurikoviči

Rjurikoviči su ruska vladarska dinastija. Vladali su u Rusiji od 862. do 1598. godine. Dinastija je dobila ime po rodonačelniku normansko-varjaškom knezu Rjuriku. Rusi su primili kršćanstvo i stvorili ranu feudalnu državu Kijevsku Rusiju. Društvene odnose regulisao je zakonik tzv. Ruska pravda. Početkom 12. vijeka Kijevska Rusija se raspada na više kneževina, a u 13. vijeku pokoravaju ih Mongoli (Tatari). Rjurikoviči stvaraju novu, Moskovsku kneževinu. Uspjeli su da odbiju napade Šveđana, Mongola i Tevtonaca. Godine 1480. Rusija se oslobodila prevlasti Tatara i ujedinila pod Ivanom III Vasiljevičem. U doba Ivana IV Groznog postala je carevina. Poslije smrti Ivanovog sina Fjodora Ivanoviča 1598. izumire loza Rjurkoviča.

Rjurik (? - 879)

Rjurik je vladao normanskim plemenom Varjaga u području južnog Ladoga. Dobio je poziv grada Novgoroda da ga zaštiti od napada Pečenega. Rjurik je iskoristio situaciju, zagospodario Novgorodom i proglasio se novgorodskim knezom. Pokušaj Novgorođana pod vodstvom Vadima Hrabrog da se oslobode njegove vlasti završio se pokoljem pobunjenika.

Oleg Mudri (879-912)

Rjurikovi nasljednici premjestili su prijestolnicu iz Novgoroda u osvojeni Kijev 882., stvorivši novu kneževinu Kijevsku Rusiju. Osnivač Kijevske kneževine je Oleg Rjurikovič poznat kao Oleg Mudri. On je pokorio plemena Drevljana, Sjeverjana i Radmiča. Poduzeo je veliki pohod protiv Bizanta, koji se završio potpisivanjem trgovačkoh ugovora 911. i velikim bizantskim otkupom.

Igor Rjurikovič (913-945)

Igor je Rjurikov sin, knez Kijevske Rusije. On je pokorio plemena Ugliča, Drevljana i Pečenega. Poduzeo je dva pohoda protiv Bizanta 941. i 944. i opsjedao je Carigrad. Neuspješno ratovanje sa Bizantom okončao je trgovačkim ugovorom 944. Proces feudalizacije je ubrzan u Kijevskoj Rusiji u njegovo doba, ali su uslijedile i prateće pobune zbog visokih dadžbina (poluđe). Pobunu su podigli Drevljani. U obračunu sa njima Igor je zarobljen i ubijen 945.

Olga (945-969)

Olga je ruska kneginja, udovica ubijenog kijevskog kneza Igora Rjurikoviča. Vladala je u ime svoga maloljetnog sina Svjatoslava Igoroviča. Ona je kaznila Drevljane, koji su joj ubili muža. Širila je kršćanstvo i crkva ju je proglasila sveticom pod imenom Sveta Jelena.

Svjatoslav Igorovič (945-972)

Kijevski knez, sin kneza Igora Rjurikoviča i kneginje Olge (Sv. Jelene). Vodio je uspješne ratove protiv Hazara (Kazara) i krimskih Bugara. Na zahtjev bizantskog cara Nićifora II Foke osvojio je Bugarsku 971. Kada su Pečenezi napali Kijevsku Rusiju Svjatoslav napušta osvojenu Bugarsku. To je iskoristio bugarski car Boris II da se oslobodi ruske vlasti. Situacija se zakomplicirala kada je Svjatoslav odbio Pečenege i ponovo se okrenuo prema Bugarskoj, a Bizant nije bio više zainteresovanm za jaku Kijevsku Rusiju u svojoj blizini. zato je car Jovan I Cimiskije primorao Ruse da napuste Bugarsku i sklope primirje sa Bizantom. Svjatoslav je poginuo u borbi sa Pečenezima pri povratku u Kijev.

Vladimir Svjatoslavič (980-1015)

Veliki kijevski knez. Iskoristio je nesuglasice i svađe među braćom i nametnuo se za vladara. Ujedinio je ruske zemlje od sjevera do juga. Oženio se sestrom bizantskog cara Vasilija II. Učenici Ćirila i Metodija počeli su 988. da šire kršćanstvo u Rusiji.

Jaroslav Vladimirovič Mudri (1019-1054)

Jaroslav Vladimirovič, poznat i kao Jaroslav Mudri rođen je 978. i sin je Vladimira Svjatoslaviča. U njegovo vrijeme ruska država doživljava procvat. Izdavao je zakonske odredbe kojima je stabilizirao vlast u državi. Naredio je da se njegove odluke sakupe u jedan zbornik koji je nazvan Pravda. Njegovi nasljednici su dodavali u zbornik prerade starih, te nove naredbe i zakone.

Vladimir Vsevoldovič Monomah (1013-1125)

Vladimir Vsevoldović Monomah rođen je 1053. U periodu 1113-1125, je veliki kijevski knez. U toku jedne pobune 1113. izabran je za velikog kijevskog kneza. Spriječio je raspad Kijevske Rusije. Izdao je zakonske odredbe kojima je zadovoljo pobunjenike. Zakonske odredbe objavio je u Ustavu Vladimira Vsevoldoviča. One su ušle u zbornik ruskog zakona pod imenom Ruska pravda. Vladimir je upravljao Perejeslavom i Černjigovim i vodio uspješne ratove protiv Kumana.

Igor Svjatoslavič (1151-1202)

Knez je ruskih kneževina Sjeverske i Černigova. Učestvovao je u ratovima protiv Kijeva i Pečenega. Poslije smrti brata Olega postao je novgorodsko-sjeversko-černigovski knez. Doživio je poraz u ratu protiv Polovaca 1185. Taj poraz opjevan je u epu Slovo o polku Igorove. U modernije doba ruski kompozitor A. P. Borodin (1833-1847) komponovao je operu Knez Igor u kojoj slavi njegovu borbu da spasi Rusiju od tuđinskog porobljavanja.

Aleksandar Nevski (1220-1263)

Aleksandar je bio knez nezavisnog grada Novgoroda. Pobijedio je Šveđane 1240. na rijeci Nevi i oduta je dobio nadimak Nevski. Na Pejpuskom (Čudskom) jezeru 1242. i kod Novgoroda 1245. pobijedio je Tevtonce. Zaustavio je litvanska plemena na rijeci Njemen. Jedino je prema Tatarima, koji su pokorili ruske zemlje, vodio pomirljivu politiku. Proglašen je za sveca.

Ivan Danilovič Kalita (1325-1341)

Veliki moskovski knez. Nadimak Kalita što znači vreća, kesa, potiče otuda što je Ivan Danilovič kupovao zemlje u raznim dijelovima Rusije. To je omogućilo širenje kneževine. Bio je vazal Zlatne horde i vodio je prema Tatarima pomirljivu politiku. Značajan je i po tome što je sjedište Ruske pravoslavne crkve premjestio iz Kijeva (Vladimira) u Moskvu.

Dimitrije Ivanovič Donski (1350-1389)

Dimitrije je bio moskovsko-vladimirski knez. Porazio je litavske knezove koji su bili privremeno osvojili Volinjsku, Kijevsku i Černigovsku oblast i opsjedali Moskvu. Porazio je povološke Bugare. Potukao je tatarskog kana Mamaja na Kulikovom polju na rijeci Doni 1380. Otuda je prozvan Donski. Iako su Tatari opustošili Moskvu 1382. Dimitrije Donski ih je prinudio na povlačenje.

Ivan III Vasiljevič (1462-1505)

Rođen 1440., veliki knez moskovski i knez svih Rusa u jakoj Ruskoj državi. Oženio se bizantskom princezom Zojom 1472., te se zbog rodbinskih veza smatrao nasljednikom bizanstkih, odnosno, istočnorimskih careva. Poslije pada Carigrada (kao Drugog Rima) 1453., Moskva je važila kao Treći Rim. Rusija započinje svoju misiju zaštitnika pravoslavlja u svijetu. Za svoj grb Ivan uzima bizantskog dvoglavog orla, a na ruskom dvoru uvodi bizantski ceremonijal. Godine 1497. izdao je prvi ruski zbornik zakona Sudebnik. Ujedinio je preostale ruske kneževine i oslobodio ruska područja od Tatara 1480. Za zaštitu Rusije od Tevtonaca izgradio je tvrđavu Ivangorod.

Vasilije III Ivanovič (rođen 1479 vladao 1505-1533)

Vasilije III je moskovski veliki knez. Sin je Ivana III Vasiljeviča čiju je državnu politiku nastavio. U unutrašnjim sukobima sa boljarima oslanjao se na crkvene zemljoposjednike, ali je poosljednjima tako znatno uvećao moć. Moskovskoj kneževini pripojio je Pskov 1510., Litavcima je preoteo Smolensk 1514, a osvojio je i Rjazansku kneževinu 1521. Inače ratovao je i sa Osmanlijama, te Kazanskim i Krimskim kanatom.

Ivan IV Vasiljevič Grozni (rođen 1530, knez 1533, car 1547-1584)

Ivan IV Grozni sin je Vasilija III Ivanoviča i Jelene Vasiljevne, kćerke litvanskog kneza Vasilija Lavoviča Golinskog i Ane. Iako čovjek izuzetne inteligencije i radne energije, on je lično bio nesrećan i tragičan car. U krvi je gušio pobune boljara, pa je tako i dobio nadimak Grozni. Žrtvovo je svoj lični život da bi Rusiju doveo do države – samodržavlja – koju je imao u svojim vizijama. Sproveo je niz reformi u državi. Pripojio je Sibir ruskoj državi 1571. Osvojio je Kazanski i Astrahanski kanat i potisnuo Tatare sa Krima 1551-1556. U njegovo doba, 1571. Tatari su upali i spalili Moskvu.

Fjodor Ivanovič (rođen 1557, vladao 1584-1598)

Sin Ivana Groznog i posljednji izdanak Rjurikove dinastije. Bio je bolestan, a kao vladar slab i nesposoban. Carsku vlast vršio je zapravo brat njegove žene Boris Godunov.

Izvor: Wikipedia