Relikvije računarstva   
   
Ah, ta današnja mladež! Kao računalni frikovi većinu softvera i hardvera uzimaju zdravo za gotovo. Kada jednoga dana budu debelo gazili srednjim godinama, jednako kao autor ovih redaka, s nostalgijom će se sjećati svojih tehnoloških početaka. Za razliku od nas starijih koji smo buljili u jednobojne monitore ili razmjenjivali igre na jednoj do dvije floppy diskete, njihova će sjećanja biti pomalo drugačija – 'Sjećaš se kak' se Serious Sam jedva vrtio na 1,5 GHz procesoru?', 'Moja prva grafulja je imala samo 128MB ugrađene memorije'...   
   

   
   
Kao što smo već ranije spomenuli, u rijetkim trenucima kada se uspijemo odvojiti od ekrana računalnih monitora te se iz tko zna kojeg razloga odlučimo za pokoji socijalni kontakt 'uživo', nerijetko se u društvu spontano nametne tema naših računalnih početaka. Da ne biste pomislili da vas s najnovijim tehnološkim novostima na vašem omiljenom portalu zasipaju neki 'dedeki', reći ćemo vam da se radi o 80-im godinama prošlog stoljeća.

'Joj, koja su to vremena bila', primijetit će neki, no, vjerujte, baš i nisu. Oči smo si kvarili prebliskim kontaktom s TV ekranima; naime ZX Spectrum ili Commodore64 nisu posjedovali vlastite ekrane – spajali su se antenskim kablom s televizorom, a do programa i igrica mogli smo doći jedino ako smo to papreno platili ili imali sreću da nam daleki rođak živi tamo negdje na zapadu te tu i tamo pošalje pokoju kazetu; da, softver je dolazio na audio kazetama i provodili smo nezaboravne noći s minijaturnim odvijačem u ruci kako bismo namjestili idealan položaj glave kazetofona. Igrice su se u idealnim uvjetima učitavale prilično dugo, no čak i najmanje oštećenje magnetne trake značilo je neuspjeh.


   
IBM PC s legendarnim monokromatskim 'zelenim' monitorom 5151   


S nostalgijom smo odlučili sastaviti mali presjek kroz samo dio relikata koji su ostali duboko začahureni u našem sjećanju zatrpanom gomilama informacija kojima nas je tehnološki napredak otada zasuo.


ZX Spectrum

Tada, ranih osamdesetih, kućno ste računalo mogli nabaviti jedino ako ste imali sreću da netko iz vaše bliže ili dalje obitelji redovito odlazi u šoping 'preko grane' te je bio dovoljno hrabar da nekako uspije prešvercati manji ZX Spectrum ili poprilično glomazni Commodore64.



Sir Clive Sinclair i njegovo računalo Spectrum u svim svojim verzijama   


Autor ovih redaka nikada neće zaboraviti ushićenje koje je doživio kada je nakon jednog od šoping izleta člana svoje obitelji postao ponosnim vlasnikom ZX Spectruma. Prvi susreti s njegovom gumenom tipkovnicom rezultirali su s nekoliko neprospavanih noći i priličnim brojem neopravdanih sati, što je uzrokovalo i najtežu moguću kaznu – privremeno oduzimanje računala.

ZX Spectrum je ovisno o modelu krasio procesor 3,5MHz ZilogZ80, 16 ili 48KB RAM-a, 16KB ROM-a (Read Only Memory), gumena tipkovnica, grafika se prikazivala u rezoluciji 256x192 piksela u 15 boja, dok je za zvuk bio zadužen ugrađeni, kako da to nazovemo, 'beeper' jednoga kanala u pet oktava. Vjerovali ili ne, ovo nešto hardvera pružalo nam je sate i sate nezaboravne zabave, pa zabrana, pa opet zabave i tako unedogled.


   
Commodore64 – sva snaga je u tastaturi, no ubrzo je zaživjela i periferija u obliku floppy jedinice   


Alternativa ZX Spectrumu bio je Commodore64, no kao i u drugim stvarima, najbolje se pamti onaj prvi.

www.worldofspectrum.org
www.old-computers.com


Učitaj tu kazetu!

Za bilo koji od Spectrumovih modela kućnih računala bio je dostupan, tada nevjerojatan, broj od otprilike 20.000 softverskih uradaka. Većina softvera dolazila je na audio kazetama u obliku zvučnog zapisa nalik zvuku koji prilikom povezivanja proizvode današnji dial-up modemi. Softver se, dakle, razmjenjivao presnimavanjem zvučnog zapisa na drugu traku, a učitavao se s bilo kojeg klasičnog kazetofona. Ipak, kako bi učitavanje bilo u potpunosti uspješno, zapis je morao biti snimljen bez greške jer inače bi vas nakon 4,5-minutnog učitavanja na ekranu dočekala zlokobna poruka – 'R Tape loading error, 0:1'.


   
Beach Head, preteča FPS-a - pucaj po svemu što se kreće   


Iako su igrice, zbog činjenice da su bile teške cijelih 48K, najčešće učitavane kazetofonom, programi su se distribuirali u pisanom obliku. Korisnik bi u računalo 'ukucao' program napisan u programskom jeziku BASIC te ga snimio na traku za kasniju ponovnu upotrebu. Pojedine radiostanice, ne možemo se sjetiti koje, programe za Spectrum su puštale u noćnom terminu, kada je velik broj korisnika čekao spreman za snimanje uz svoje radioaparate.

BASIC je jedan od jednostavnijih programskih jezika i ako nas sjećanje dobro služi, niz naredbi
10 PRINT 'T-Portal je najbolji portal u svemiru'
20 GOTO 10
rezultirao bi konstantnim ispisivanjem poruke 'T-Portal je najbolji portal u svemiru' na ekranu. Ispravite nas ako griješimo.


   
Manic Miner jedan je od legendarnih naslova za kućno računalo ZX Spectrum    


Ako ste nabavili ZX Spectrum u originalnoj kutiji, vjerojatno ste uz njega dobili i neke originalne igre na kazeti. Jet Set Willy, Manic Miner i Pssst! samo su neki od naslova koji su dolazili u paketu s 'računalom', dok su se kasnije rasturali simpatični rudar u Boulder Dashu, šareni pustolov u Sabre Wolfu te teniska arkada Match Point.

zxplanet.emuunlim.com


Zeleni ekran te CGA grafulje

Preteča današnjim računalnim monitorima CRT bili su monokromatski 'zeleni' monitori i naveliko su se koristili ranih osamdesetih, a prvo osobno računalo IBM PC uključivalo je monokromatski monitor IBM5151 upravljan MDA adapterom. MDA (Monochrome Display Adapter) adapter, opremljen sa 4Kb video memorije, predstavljao je standard tadašnjih osobnih računala i bio je u mogućnosti prikazati 80 znakova u 25 redova tekstualnih znakova visoke rezolucije. Teoretska maksimalna rezolucija sezala je do 720x350 piksela, no kako je adapter bio namijenjen isključivo tekstualnim zapisima, ekran je bio ograničen na 256 znakova.



Ovako je izgledala slika s 'naprednim' CGA adapterom na 320x200 piksela te četiri boje   


Ipak, prve prave grafičke kartice zaživjele su u obliku HGA (Hercules Graphic Adapter) i CGA (Color Graphics Adapter) adaptera, opremljenih sa 16Kb video memorije. Hercules je prikazivao grafiku rezolucije 720x348 piksela, dok je prvi CGA grafički adapter bio u stanju prikazati 80x25 ili 40x25 znakova teksta u 16 boja, te grafiku 640x200 rezolucije u dvije boje ili 320x200 u četiri.


FDD - floppy disk drive

Iako gotovo da više nemaju praktičnu primjenu, skoro svaki hrvatski 'proizvođač' računalnih konfiguracija uz nova računala isporučuje i floppy disketnu jedinicu. Današnje standardne diskete veličine su 3,5 inča i uobičajenog kapaciteta 1,44 MB, no nekada to nije bilo tako.


   
5,25 disketa – ovako se to nekada savijalo   


Tijekom osamdesetih, kada su se na našim prostorima pojavile prve vanjske disketne jedinice namijenjene kućnim računalima Commodore64, uobičajena veličina diskete iznosila je 5,25 inča, a kapacitet im je varirao od 110 pa sve do 1200KB i predstavljale su pravu revoluciju nakon inače mukotrpnih učitavanja igara i programa s audio kazeta.

Prije popularizacije tvrdih diskova FDD mediji su na ranim osobnim računalima poput Applea II, Amige i drugih, osim aplikacija i igara, sadržavali i operativne sustave koji su se s njih učitavali. Gotovo do polovine devedesetih programi su se distribuirali isključivo na ovom tipu medija, nakon čega su floppy diskete lagano otišle u zaborav zbog popularizacije CD-ROM medija.

Za nestankom većine navedenih računalnih relikata ne žalimo, no nedvojbeno je da su nekoć, koliko god da su bili nepraktični, velikom broju korisnika činili neizostavan dio svakodnevice.

Ne možemo si pomoći, 'pere' nas 'neka stara pisma, nostalgija i tuga'...
   
   
Boris Radošević
četvrtak, 04.08.2005.