Prvo ću da komentiram reinkarnaciju. To je pojam izmišljen da bi bio u suprotnosti bilo kakvom nauku o zagrobnom životu, nego sav život stavlja i vraća na ovaj svijet. Uzor za takvo naučavanje je u istočnim religijama i u samsari, tj. nauku po kojem čovjek treba činiti dobro i postići nirvanu. Glavno je to da čovjek opet ima put koji mora slijediti i norme koje mora držati da bi postigao nirvanu. U reinkarnaciji toga nema. To je nauk u kojem ako za... u ovom životu opet ćeš se vratiti i tako u krug dok nekome ne dosadi.
Nauk o raju u kršćanstvu je dosta razvijen, samo što ga ljudi ne poznaju i sve doživljavaju na osjetilni, ljudski, ali krivi način. Sam je Isus Krist rekao da je Kraljevstvo Božje među nama. Samo treba prepoznati elemente tog Kraljevstva Božjeg.
Osnovno što religije žele približiti čovjeku je odnos sa duhovnim, tj. odnos sa samim sobom i onim što nadilazi svakog čovjeka, a što svaki osjeća. Nije " posao" rerligije da ti " objavi" koje brojeve da igraš pa da dobiješ na lotu, nego kako da živiš i kako da slijediš ono što u sebi osjećaš, tj. da slijediš onaj moralni put koji ti je zapisan u srcu. Napomena, nije taj zakon zapisan u srcu, nego se srce tu uzima kao osjetilno središte čovjeka. Religija ti također treba pomoći da otkriješ smisao života, a to nije ništa drugo nego život sa svojim bližnjima i briga za svoga bližnjega. Je li ovaj naš svijet pakao za neki drugi ne znam, no mislim da nije, no može li postati raj za one oko mene, ovisi prvenstveno od mene.

Rađati se uvijek iznova je pakao nezamisliv kao i pakao o kojem govori Biblija, spasenje u koje se događa nirvanom je također nezamislivo kao i raj koji je obećan dobrima i vjernima u Bibliji.  Samsari su podložni svi, pa čak i oni brojni bogovi u hinduizmu , kao i demoni, samo što je njihov životni vijek nama nepojmljiv, sve se rađa i umire osim Brahmana. No, problem kod reinkarnacije je u tome što se u njoj ne spašava konkretan čovjek sa svojim tijelom i svojom dušom, za razliku od uskrsnuća gdje je spašeno i tijelo i duša. Ovdje sam namjerno stavio tijelo na prvo mjesto, jer nam je Krist obećao uskrsnuće tijela što ljudi često zaboravljaju. Bit je uskrsnuća u ispunjenju osobe u njezinoj punini, dok je bit reinkarnacije u njezinu ukinuću. Kada to naše najdublje ja, kažu zastupnici reinkarnacije, koje biva sačuvano kroz sve te puste živote (krug samsare- vječni neprekinuti krug rađanja i smrti) napokon dosegne prosvijetljenje ono biva ukinuto, utopljeno u Brahmanu, u nekom sveopćem ništavilu.
Naravno, za svakog Zapadnjaka ovaj je stav odbojan budući da je on individualist i svog Boga želi gledati licem u lice, a ne u njemu biti izgubljen. U istočnjačkim prenapučenim gradovima ovakav stav ne vlada, oni lakše uviđaju svoju ništavnost. Nepravedno je govoriti da je reinkarnacija bijeg od odgovornosti jer to ona originalno nije, takvom ju mi zapadnjaci smatramo jer je gledamo s našeg individualističkog stajališta. Dakako, na zapadu različiti ljudi upravo iz tih iskrivljenih pogleda počinju slijediti taj nauk čineći od njega farsu. Osobno vjerujem u uskrsnuće, ali ne mogu reći da veliki broj čovječanstva vjeruje u reinkarnaciju zato što su kukavice.

@ Domobran

Ajd, ono za pučanstvo, npr. Bombaya, al kad mi neki Amer počne prodavati tu priču...šta je on nego kukavica?