Raspjevani kitovi vole publiku



Iako mužjaci grbavog kita mogu pjevati i istovremeno prilično brzo plivati, prikradanje im omogućava da njihovu pjesmu čuje više ženki, čime si povećavaju i mogućnost parenja.

Pjevanje može privući ženke, ali treba li pjevati ili se hraniti u tišini? To nije nimalo lak izbor, pogotovo za mužjaka grbavog kita koji se svojim migracijskim rutama probija na ljetno hranjenje.

Mužjaci koji pjevaju plivaju sporije od onih koji ne pjevaju, zbog čega na kraju vjerojatno završavaju s manje nakupljene masti koja im treba potrajati do kraja sljedeće zime.

No, s druge strane, takvi mužjaci mogu provući više partnerica za parenje.

Michael Noad i njegovi kolege sa Sveučilišta u Sydneyu pratili su populaciju grbavih kitova na njihovoj godišnjoj seobi prema hranilištima u antarktičkom području.

Oni su pomoću hidrofona snimali njihov pjev, te su na temelju promatranja s obale izračunali brzinu kretanja svakog kita.

"I dok su kitovi koji ne pjevaju prosječno prelazili 4 kilometra na sat, pjevači – koji su uvijek mužjaci – plutali su prosječnom brzinom od samo 2,5 km/h", objavili su australski znanstvenici u magazinu Marine Mammal Science.

No, bilo je raspjevanih mužjaka koji su hitali i s 15 km/h, dokazujući da nije nemoguće pjevati i istovremeno biti vrlo brz.

I zašto su onda uglavnom spori? To bi mogla biti strategija za uguravanje što više parenja u jednu sezonu: usporavanje omogućava tim kitovima da ih dobro čuju čitave procesije ženki u prolazu.

"To im nesumnjivo osigurava veću publiku", kaže Noad.

Izvor: MTS-Mondo