Ramses II

Ramses II (1279. - 1212. p.n.e.), treći faraon XIX dinastije, došao je na prijestolje u dobi od 25 godina i može se ispravno reći da zasluženo nosi svoju titulu "Ramses Veliki"! Nijedan drugi faraon nije izgradio toliko mnogo hramova, kolosalnih spomenika i obeliska. Nijedan drugi faraon nije imao toliko mnogo djece - preko 100 sinova i nebrojene kćeri su ostali iza njega. Za vrijeme njegove vladavine, sve je rađeno u velikim razmjerima. U doba kad je umro imao je preko 90 godina ( onda je prosječan životni vijek trajao 30-40 godina) i bez dvojbe ostavio je dubok otisak na licu Egipta.

Kao mladi princ, Ramses je bio školovan po vojničkoj tradiciji ustanovljenoj u vrijeme njegova djeda Ramsesa I po kojem je dobio ime. Sve želje nove dinastije bile su usmjerene na njega i u dobi od 10 godina bio je priznat za prijestonasljednika. Bilo mu je dozvoljeno da sudjeluje u ratnom pohodu svog oca Setija I protiv Hetita (u Siriji).Uz svog iskusnog oca učio je zanat vođenja moćne, dobro organizirane države.
 
Hram u Luxoru

Mladi je Ramses uzeo dvije osnovne žene, Nefertari i Istnofret, tako da je još Seti I za svog života vidio mnoštvo unučadi oko sebe. Lijepa Nefertari je bila glavna kraljica sve do svoje smrti ( 24- ta godina Ramsesove vladavine), a potom je Istnofret zauzela njeno mjesto. Grobnica kraljice Nefertari je po ljepoti jedno od čuda antičke Thebe. Slijedeći kraljevske običaje, Ramses je uzeo dosta svojih žena iz najbliže rodbine. Ovo uključuje Henutmire, njegovu mlađu sestru i tri njegove kćeri; Meryetemun, Bint-Anath i Nebettawy. Poslije mira koji je bio zaključen s Hetitima nakon dugogodišnjeg ratovanja, za cementiranje nove alijanse Ramses dobija za ženu jednu hetitsku princezu, dok je na njegov dvor i druga došla sedam godina poslije. Kao rezultat sporazuma s okolnim kraljevstvima, Ramsesove su žene bile jos sirijske i babilonske dame, članice ondašnjih vladarskih obitelji. Naravno, pored svih njih bio je tu i veliki harem.
 

Ratovi s Hetitima

Odnosi s Hetitima na egipatskoj granici u Siriji bili su daleko od prijateljskih u prvoj polovici Ramsesove vladavine. U vremenu Setia I Egipat je zadržao utjecaj nad južnim dijelom Sirije, dok su Hetiti držali sjeverni dio s osloncem na veliki grad Qadesh. U četvrtoj godini Ramsesove vladavine ovdje je izbila pobuna i novi je kralj bio forsiran mobilizirati svoju vojsku. Skupio je oko 20 000 ljudi u 4 divizije po 5000 ratnika. Imale su imena po bogovima Amon, Re, Ptah i Seth. Slijedeći put velikog prethodnika i oca, Setia I, Ramses se u rani svibanj našao u blizini Qadesha. S tako velikom vojskom te pratećom prtljagom i sljedbenicima koji su u pravilu pratili vojske u ono doba, napredovanje je bilo sporo i preko širokog područja. Tad su egipćani zarobili dva izviđaca hetitske vojske i dobili obavijest da je glavnina jos daleko. Ramses je samouvjereno krenuo naprijed i ulogorio se zapadno od Qadesha. No, imao je sa sobom samo jednu diviziju, Amun. Njegova samouvjerenost brzo je splasnula kad je jedna patrola uhvatila još dva izviđaca hetitske vojske. Oni su pod torturom priznali da su dva prethodna izviđaca bili namjeran mamac za Egipćane, a hetitska je glavnina zapravo bila u zasjedi s druge strane Qadesha! Hetitski kralj, Muwatallis, skupio je čak i veću vojsku od Egipatske. Sastojala se od dva dijela i svaki je imao po 18-19000 ljudi plus 2500 bojnih kočija. Bila je to golema sila i odmah je napala diviziju Re, koja je bila na putu da se pridruži Ramsesovu logoru. Egipatske snage nisu izdržale taj silni udar i hetitske bojne kočije se probijaju u novonapravljeni egipatski kamp. Zavladala je totalna konfuzija i Ramses II se našao izoliran s malom grupom svojih gardista. Ipak, brzo se pribrao i osobno poveo svoje ljude da se suprotstave napadu. Poslije žestoke borbe bio je spašen uništenja, ili jos gore, zarobljavanja, zahvaljujući svojoj elitnoj gardi koja je izabrala različit put od glavnine nadolazeće egipatske vojske. Garda je dojurila brzo i napala Hetite s krila, što ih je uzdrmalo. Njihov kralj Muwatallis tad je povukao svoje snage i noć se spustila na bojno polje, koje je Ramses II sad okupirao. Slijedeći dan sad ujedinjene egipatske snage kreću u napad, ali rezultat je bio neriješen.Tad je stigla mirovna ponuda od Muwatallisa. Ramses II, tad mlad a i bez dvojbe pamteći da njegov otac Seti I nije mogao držati Qadesh, pristaje. Egipatska je vojska odmarširala u Egipat i status quo je ostao. Bombastični izvještaji o bitki i osobnoj hrabrosti Ramsesa II vođenog Amonovom rukom ostali su po zidovima hramova u Karnaku, Luxoru (3 verzije), u Ramasseumu (dvaput), u Abydosu i Abu Simbelu. Također su ostali mnogi zapisi o bitki i na papirusu. Slijedećih godina opet su organizirani ratni pohodi protiv Hetita, ali je s vremenom Ramses II shvatio da neće moći držati sjeverne djelove Sirije, kao što ni jako Hetitsko kraljevstvo nije moglo držati južne.Što se Hetita tiče oni su imali unutrašnje probleme a i na istoku je rasla nova prijetnja, Assyria. Novi je Hetitski kralj Hattusilis III shvatio da više nije vrijeme za dugogodišnje igranje mačke i miša s Egiptom. Zato je predložio mirovni dogovor i on je sklopljen s Egipćanima u 21.-oj godini vladavine Ramsesa II. Mirovni je dogovor također preživio zapisan na zidovima Karnaka i Ramasseuma (posmrtni hram Ramsesa II). Međutim igrom sudbine isti je dogovor pronađen i prilikom iskapanja u Hattusasu, hetitskom glavnom gradu. Dva se izvora ne slažu, jer hetitski izvori tvrde da je mir ponudio Ramesses II !

Ramses II, graditelj

Od svih egipatskih faraona Ramses II kao graditelj drži najistaknutije mjesto. Premda je Keops stvorio veliku piramidu, ruka Ramsesa II leži preko cijelog Egipta. On nije imao odbojnost izbrisati imena mnogih faraona s njihovih spomenika i dodati svoje vlastito. Napravio je to mnogo puta da udovolji svojoj megalomaniji. Ali ono važnije je da je sam dao izgraditi goleme i brojne hramove. Mnogo je dodao velikim hramovima u Karnaku i Luxoru i završio je posmrtni hram svog oca Setia I u Thebi.

Dovršio je i očev golemi hram u Abydosu kao i vlastiti hram u blizini očevog. Na zapadnoj obali Nila u Thebi napravio je svoj gigantski posmrtni hram, Ramasseum. Zapisi u kamenolomima granita u Gebel el-Silsili govore da je ovdje radilo 3000 radnika za gradnju samog Ramasseuma! Drugi glavni posmrtni hramovi u njegovo ime podignuti su u Nubiji: Beit el-Wali, Gerf Hussein, Wadi es Sebua, Derr pa sve na jug čak do Napate!

Pa ipak, za njegovo najveće graditeljsko dostignuće smatra se gradnja velikog hrama u Abu Simbelu u Nubiji. Na ulazu u hram sjede 4 goleme figure samog Ramsesa II-og (po dvije sa svake strane vrata) visoke 18 metara. Oko nogu tih figura stoje puno manje isklesane figure njegovih žena. Ovaj monument morao je biti, u našem XX stoljeću (radi izgradnje Asuanske brane), premješten na višu razinu da ne bi bio potopljen. Hram je isklesan unutar brda 60 metara a na njegovom unutrašnjem kraju sjede kipovi 4 boga. Hram je čudo egipatskog graditeljstva jer je njegova orijentacija tako savršeno izračunata da sunčeve zrake dvaput godišnje ( 22. veljače i 22. listopada) prodiru kroz cijeli hram do kipova 4 boga i osvijetle trojicu. Četvrti bog, Ptah, ostaje uvijek u sjeni jer je on božanstvo asociran s podzemnim svijetom. Ovaj hram je stoljećima ležao zatrpan pijeskom a iznova je bio otkriven 1813 godine.


Mnogo svog bogatstva morao je Ramses II usmjeriti i u gradnju svog novog grada u delti Nila, Piramessea. Ovaj je grad bio čudo svog vremena, premda je malo od njega ostalo danas. Naravno, svi ovi brojni i veliki radovi morali su silno koštati, a to je značilo zlato. Premda su u istočnoj egipatskoj pustinji postojali rudnici zlata, oni nisu bili dovoljni. Zato je Ramses II naredio da se zlato vadi i iz grobnica velikodostojnika XVIII i XIX dinastije. Pošto se vrijeme života i vladavine Ramsesa II (13. stoljeće prije Krista) poklapa s vremenom života i djelovanja još jedne gigantske povijesne figure, Mojsija, to se pretpostavlja da je on taj biblijski faraon, Mojsijev najdraži sudrug u djetinjstvu i mladosti, drugi brat, a kasnije, isprva žestoki protivnik oslobođenja Židova, pritisnut Božjim znacima, pušta Židove da odu iz Egipta u obećanu zemlju – Palestinu.

Bilo kako bilo, nakon 67 godina vladavine, možda 92 godine star, Ramses II umire i sahranjen je u svoju već odavno pripremljenu grobnicu u Dolini kraljeva. S obzirom na sve, sadržaj te grobnice morao je biti nevjerovatan - treba se samo prisjetiti sadržaja grobnice kratkoživućeg i povijesno malo važnog faraona Tutankhamona!? Naravno, ni grobnica Ramsesa II nije izbjegla pljačkaše grobova.

Mumija najmoćnijeg egipatskog faraona Ramsesa II pronađena, je skupa s ostalim kraljevskim mumijama, 1881 godine u pećini kod Deir el-Baharia.

Izvor: Wikipedia

Strastveni pušač

Arheologija stalno priređuje iznenađenja. Čak i ponovno ispitivanje starih otkrića može da donese nove dokaze koji će potpuno srušiti već duboko uvreženja verovanja. Svi pričaju o tome da je Volter Rajli uveo pušenje duvana u Evropu krajem 16. veka. Stvarno, sve donedavno svuda se prihvatalo da je duvan bio nepoznat drevnom svetu, to jest, sve dok mumija Ramzesa Drugog nije doputovala u Pariz.

Mumija tog velikog faraona ratnika iz 13. veka pre naše ere nađena je 1881. godine. Najpre je odneta u muzej u Kairu, gde je, posle preliminarnog anatomskog pregleda, ostala sve dok francuska vlada nije ugovorila da faraon dođe u sedmomesečnu "državnu posetu" Parizu 1979. godine. Tamo je Ramzesovo telo bilo podvrgnuto intenzivnom ispitivanju tima lekara, botaničara i drugih stručnjaka. Kada su mu otvorili stomak, videli su da su creva i unutrašnji organi pažljivo uklonjeni i zamenjeni masom od povrća, uključujući i jednu vrstu banana, kopriva, lana, semena crnog bibera, kamilice, žita i, na veliko iznenađenje botaničara, seckanih listova duvana.

Francuski botaničari, koji su identifikovali listove duvana u Ramzesovom stomaku, tvrdili su da je duvan zajedno s drugim biljkama bio uključen da bi se ubili insekti i da bi se sprečilo truljenje. Ipak, nije poznato na koji su još način Egipćani koristili duvan. Izgleda neverovatno da su ga pušili. Imajući u vidu stotine egipatskih skulptura i slika koje prikazuju svakodnevni život, čovek bi pomislio da bi makar jedan pušač bio primećen. Ipak, pušenje je bilo poznato na Mediteranu mnogo pre Kolumba. Lule iz Ramzesovog doba nađene su na Kipru, ali izgleda da su korišćene za opijum, a ne za duvan.