Putevima velikih otkrića

Kako je čovjek sklon istraživanju nepoznatog i pomicanju granica, ne možemo sa sigurnošću govoriti o vremenu prvih zemljopisnih otkrića. Međutim, puno zanimljivije činjenice vezane su uz pogreške i slučajnosti u istraživačkim pohodima
 
 
 
 
 
Zašto se čovjek od davnina upuštao u istraživačke ekspedicije, pitanje je koje zahtijeva detaljnu sociološku i gospodarsku analizu kojoj ovdje nije mjesto. Ukratko, razlozi su se uglavnom kretali oko proširenja teritorija, ali još i više oko otkrivanja novih bogatstava.

Veći dio ekspedicija imao je svoje mecene, tj. sponzore, a najčešće su to bili vladari pod čijom su zastavom avanturisti plovili sa zadatkom da otkriju iskoristiva prirodna bogatstva nepoznatih zemalja, primjerice zlato, i na taj način opravdaju povjerenje i novac koji im je poklonjen.

Ciljevi nisu uvijek donosili korist veću od iscrtavanja novih linija na karti svijeta, iako se oni danas čine vrednijima od samog dobitka. Na kraju krajeva, poznata su ostala samo imena istraživača, njihovi su financijeri ostali u pozadini.

Jedan od prvih poznatih istraživača bio je Pitej (Pytheas), grčki trgovac i geograf iz fokidske kolonije Masilije, današnjeg Marseillea. Za vrijeme Aleksandra Velikog navodno je krenuo na sjeverozapad Europe i, prema nekim podacima, stigao, preko sjevernog dijela Britanije, do norveške obale i Islanda. Iako se njegovi zapisi s putovanja ne smatraju vjerodostojnima, štoviše optuživali su ga da je sve to bilo plod njegove mašte, prvi je koji spominje ledenu zemlju na sjeveru, kao i pol.

Zanimljivo je zapravo kako velik dio grčkih i rimskih autora govori o ledu na sjeveru, kraju Zemlje, nenaseljenom kontinentu gdje vlada vječna zima, a konkretnih zapisa o ekspedicijama nema.

KRISTOFOR KOLUMBO

 
Slijedeći Sunčevu svjetlost, napuštamo Stari svijet!
Kristofor Kolumbo 
 
 
Kolumbo, jedan od najpoznatijih svjetskih istraživača, pod španjolskom je zastavom 1492. godine, preplovivši Atlantski ocean, stigao na američku obalu. Osim što se danas gotovo sigurno zna da on nije bio prvi u tom otkriću, zanimljivo je da njega Amerika zapravo uopće nije zanimala. Kolumbova je namjera bila otkriti put do Bliskog istoka, ali s druge, zapadne strane. Čak se nije ni trudio istražiti kopno na koje je naišao, već je u nekoliko navrata putovao da bi, krenuvši na zapad, došao do Indije!


FERNÄO MENDES PINTO

Portugalski avanturist iz 16. stoljeća u svojem je djelu Peregrinaçäo (Putovanje) opisao 20 godina koje je navodno proveo u Aziji. Ako je vjerovati njegovim riječima, u tom je periodu 13 puta bio u zatvoru, a 17 puta prodan kao rob. Osim toga, navodno je u Kini bio uhvaćen u pljačkanju kraljevskih grobnica, pa je za kaznu morao odraditi godinu dana teškog rada, ni više ni manje nego gradeći Kineski zid!

ABEL JANSZOON TASMAN

Kad govorimo o Abelu Tasmanu, moramo posebno napomenuti da se radi o jedinstvenom moreplovcu i istraživaču koji je, posvetivši svoj život pohodima u nepoznate krajeve, uspio napraviti najnevjerojatniju moguću stvar! Naime, njegov je zadatak polovicom 17. stoljeća bio istražiti takozvanu Novu Nizozemsku, danas poznatu pod imenom Australija, budući da su Nizozemci otkrili zapadnu obalu, ali nisu pojma imali koliko je zemlja velika i je li dio mitske Terrae Australis.

 
Na ovaj je način Abel Tasman fulao Australiju


Tasman je iz Batavije (danas Jakarte) isplovio 1643. na istok, čineći pritom veći luk od dotadašnjih nizozemskih moreplovaca. Takvom je taktikom genijalac uspio profulati i zaobići cijelu Australiju! Posve nenadano otkrio je Tasmaniju i nazvao je Van Diemen's Land, a naposljetku i Novi Zeland. Na taj je način potpuno zaobišao veliki kontinent koji će do dolaska Jamesa Cooka ostati neistražen.

MARCO POLO

Možda poznatiji kao jedan od prvih čije se putopisno djelo sačuvalo u cijelosti nego kao pravi istraživač, Marco Polo prenio je na Zapad prve konkretnije činjenice o životu i običajima Istoka. U Kini, na dvoru cara Kublaj-kana, proveo je 17 godina, ali je po povratku u Italiju 1926. zarobljen u ratu koji se vodio između Venecije i velikog joj suparnika Genove.

Sljedeće tri godine proveo je dijeleći zatvorsku ćeliju s tad nepoznatim pripovjedačem Rustichellom iz Pise koji je marljivo zapisivao Polove dogodovštine s Istoka. One su do danas sačuvane u djelu Il Milione, a premda su mu i suvremenici zamjerali vjerodostojnost, na samrtnoj je postelji tvrdio da nije ispričao ni polovicu onoga što je vidio!

 
Ekspedicija Kon-Tiki


KON-TIKI

Premda ova ekspedicija nije imala za cilj otkriti novu zemlju, svakako se mora spomenuti u kontekstu neobičnih pothvata. Kon-Tiki je ime splavi, kasnije i naziv cijele ekspedicije, a tako ju prozvao norveški istraživač i pisac Thor Heyerdahl 1947. godine. Heyerdahl je vjerovao da su stanovnici Polinezije zapravo došljaci iz Južne Amerike.

Kako bi dokazao svoju teoriju, koristeći samo materijale i tehnologiju kakvu su mogli poznavati ljudi onog vremena, isplovio je iz Perua i nakon 101 dana putovanja stigao s posadom do Raroija, dijela otočja Tuamotu. Iako je neobična ekspedicija završena uspješno, antropolozi i drugi znanstvenici nisu ekspediciju Kon-Tiki uzeli kao čvrstu osnovu za Heyerdahlovu teoriju.


Posljednji otkriveni na Zemljinoj površini ostali su polovi, od kojih je Južni još uvijek predmetom istraživanja. Budući da je danas čovjeku moguće putovati svuda po Zemlji, njegovi horizonti su se proširili u širinu i dubinu. Pritom, naravno, mislimo na osvajanje svemira, ali i morskih dubina koje još uvijek skrivaju mnoge tajne.


Age of Exploration

Explorers World Map
 
 


Izvor: Tportal \ AS