Pubovi diljem svijeta danas će raditi prekovremeno, rijeke će se bojiti u zeleno, a pjevat će se legendarna pjesma “Danny Boy”. Ples do zore zajamčen je svima koje budu u društvu Iraca, jer 17. ožujka cijeli svijet je uz njih, na Dan svetog Patrika, irskog zaštitnika. Posebno će veselo, osim u “domaćem dvorištu” Dublina i Corka, biti i na ulicima američkih i australskih gradova gdje žive brojni irski emigranti. Ne sumnjamo da će ponosni Irci slaviti i na gostujućem terenu gdje se od irske djeteline ipak više voli engleska kraljica.

Sveti Patrik je uz svetog Valentina i svetog Nikolu jedan od najpopularnijih svetaca. I bez obzira na religioznu pripadnost, omiljen je diljem svijeta, možda i zbog toga što je na najbolji način spojio naizgled dvije nespojive stvari, vjeru i pivo. Iako je blagdan u korizmi, 17. ožujka irske obitelji neće postiti ni duhovno ni tjelesno.


Streams of Whiskey

Prva parada održana je davne 1737. godine kada su irski doseljenici svetog Patrika slavili na ulicama Bostona. Međutim, cijela priča dobila je snažniji zamah sredinom 19. stoljeća, kada su na američku istočnu obalu stigli milijuni Iraca koji su pobjegli od velike ekonomske krize i gladi koja je zahvatila "zeleni otok". S godinama je broj Iraca rastao, pa su i proslave koje je obilježavala i nostalgija za ostavljenim domom bile sve veće i spektakularnije.

Koliko god je “preko bare” svakoga 17. ožujka bilo sve američki grandiozno, u domovini su zakoni do 1970. godine nalagali da se na blagdan pubovi zatvaraju. Sredinom devedesetih irska je vlada shvatila globalnu važnost svetoga Patrika, jer ako se slavi na svim kontinentima svijeta, bilo bi pametno dio tih slavljenika ugostiti u Irskoj.

I kao mnogo puta kroz povijest Irci su uspjeli, jer danas će uz njih ulicama Dublina marširati stotine tisuća gostiju. Dan sv. Patrika sasvim sigurno je postao globalni događaj koji je davno prije Nokije povezao ljude i zato, bez obzira ne vjeroispovijest ili religiju, nađete li se danas u blizini Iraca ili nekog tko slavi, pridružite mu se i uživajte.

Izvor: Vecernji list

Морам признати убедљиво најјрузнији народ који сам имао прилике да сретнем,а уједно и најбезобразнији.Мада у исто време их некако и готивим