Pseto vidi, pseto radi



Vlasnici pasa uopce ne sumnjaju da su njihovi ljubimci na više nacina – baš kao ljudi. Govore kad im se prica, a cesto i jedu kad obitelj sjedne za stol. A selektivno oponašanje je nova ljudska crta otkrivena kod cupavaca.

Psi imitiraju ponašanje drugog psa, ali samo kad misle da bi takvo ponašanje moglo biti efikasniji nacin da se nešto napravi. Otkrice ukazuje da je ova vrsta oponašanja, nužnog za kulturalno ucenje, možda cak prethodila slicnom ponašanju kod primata.

Ljudi redovito procjenjuju postupke drugih i odlucuju hoce li ih kopirati ili ne. Istraživaci su 2002. godine otkrili da to cine cak i bebe.

U jednom su pokusu bebe stare izmedu 3 i 12 mjeseci gledale istraživacicu kako pali svjetlo celom, a ne rukom.

Kad je izvodila demonstraciju zamotana u deku, djeca su svjetlo palila rukama – što je kudikamo efikasniji nacin paljenja svjetla. Bebe su shvatile da se žena ne može služiti rukama te da je svjetla morala paliti glavom.

No, kad je znanstvenica svjetla palila bez deke, druga skupina djece odlucila se za kopiranje njezinih pokreta glave, jer su zakljucila da je, ako to tako cini žena, sigurno bolji nacin za paljenje svjetala.

Ova sposobnost selektivnog ucenja primjerima, koja je takoder uocena kod majmuna, kljucna je za efikasno usvajanje jezika i drugih socijalnih vještina.

Kako bi dalje istražili evoluciju ovakvog selektivnog oponašanja, etologinja Friederike Range sa Sveucilišta u Becu i njezini kolege proucavali su mogu li i psi donositi takve odluke.

Istraživaci su 54 psa raznih pasmina podijelili u tri skupine. Jedna skupina je pratila border kolija (škotskog ovcara) uvježbanog da dobiva hranu pritiskanjem precke iskljucivo šapama, a ne jednostavnijom tehnikom dohvacanja ustima.


Lekcija broj 2: Kad su usta zaposlena, do hrane se dolazi pritiskom precke

Druga skupina pasa gledala je isto ponašanje. Ali je border koli u ovom slucaju imao lopticu u ustima. Treca skupina pasa nije gledala nikakvu demonstraciju uvježbanog psa.

I prvom slucaju 83% pasa imitiralo je psa, koji je šapama dohvacao precku. Kod druge skupine samo se 21% pasa pomoglo šapama, dok je u trecoj skupini šapama do hrane došlo samo 15% pasa.

Kao i kod djece koja su palila svjetlo, psi su oponašali drugog psa samo kad su pretpostavili da je takvo ponašanje najefikasniji nacin da se dode do hrane, objavio je austrijski znanstveni tim u magazinu Current Biology.

"Cinjenica da se psi tako ponašaju govori da bice ne treba puni repertoar ljudskih kognitivnih vještina kako bi selektivno imitiralo postupke drugih", rekla je Range.

"Ono što je nejasno", dodala je, "jesu li psi te sposobnosti razvili neovisno ili su one posljedica bliske veze s ljudima".

"Ovo je intrigantna studija, ne samo zbog toga što je to prvi dobar dokaz oponašanja kod pasa, nego zato jer vidimo prilicno sofisticirani stupanj selektivnosti u onome što su psi spremni oponašati", rekao je Andrew Whiten, evolucijski psiholog s britanskog Sveucilišta St. Andrews.

No György Gergely, psiholog s Madarske akademije znanosti, kaže da su daljnja istraživanja, kao ona kasnije provedena s djecom, nužna kako bi se definitivno dokazalo da psi razmišljaju na istom stupnju kao i ljudi.

Izvor: NetPortal

sweet