Prvi korak do kreveta je najteži

Datum objave:
16.03.2010 07:41
Autor: Stribor Kevi


Kada je Zeus stvarao ljude, stvorio je tri spola. Ljudi su bili dvoglavi i raspoređeni u kombinacijama spolova žensko-žensko, muško-muško, žensko-muško. Neko kratko vrijeme, nekoliko tisuća godina, gledao je kako se ta stvorenja klate, sudaraju i kompliciraju, na kraju se razbjesnio i odlučio pojednostaviti stvari te ih raspolovio popola. Tako su nastala dva spola. Jesu li stvari postale jednostavnije?
Koliko smo se puta samo kajali jer nismo nešto pokušali? Koliko smo puta pogriješili jer smo krivo procijenili? Svaki put upali smo u beskonačnu petlju razmišljanja, vaganja, donošenja odluka, povlačenja odluka, propitivanja i sumnji. I izgubili priliku. I ode fina večera i poslije malo henki-penkanja.

Ljudi su i dalje najčešće nepotrebno složena bića. Puno glumataju, pa čak i kad je nepotrebno. Zapravo, upravo kada je nepotrebno. Zašto? Ponos i strah od odbijanja najveći su neprijatelji burnih i vlažnih noći.

Priroda je jednostavna. Zvijezde se vrte oko središta galaksija, planeti se vrte oko zvijezda. Protoni se drže s neutronima u jezgrama, a elektroni vrte oko njih. Muškarci i žene orbitiraju jedni oko drugih. Ljudi žele malo seksa s puno ljudi ili puno seksa s jednom osobom. Put do raspjevanog kreveta vodi preko nekoliko pragova. Što dalje idemo, to je lakše. Dakle, prvi je prag najteže prijeći i kod njega najčešće šteka.

On je gleda, ona gleda njega. Dobro, idemo dalje. Ona gleda njega, on izbjegava pogled. Ima nekog i ne pomišlja na drugu. Ili slobodan je, ali je prepotentan, misli da bi ona trebala inicirati drugi korak. Ma, dame, nikako! Ostavite ga s njegovom Desankom Šakić. Gotovo je na prvom pragu. On je gleda, ona izbjegava pogled. Ima nekog i ne pomišlja na drugog. Ili slobodna je, ali se pravi nedostižnom, čeka hoće li biti drugog poteza. Dobro, ne znamo što je, idemo dalje.

Možda je ona prodavačica u butiku, a on policajac na uobičajenoj ruti na kojoj je i butik. Možda je on konobar, a ona bankovna službenica koja pod pauzom svakodnevno dolazi u kafić. Možda rade zajedno. Možda zajedno rade u nekom uredništvu, recimo, nekog elektronskog medija. Kreću se među tisućama ljudi, ali primjećuju samo jednu osobu. Navečer maštaju senzualno, seksualno. Ujutro donose odluku da će to biti taj dan. Baš tog dana će prići i, jebeš sve, reći jednu duhovitu, dvije pametne riječi.

I dođe taj trenutak. Ponedjeljak je, prvi radni dan. Dva dana mogli su simulirati moguće ishode. Ona je predivna kao i uvijek. Možda nosi uske traperice, nožice u čizmicama s pristojnom petom. Tu bi guzu mogao gledati satima. Sisice lagano trljaju nježnu vestu. Bradavice sramežljivo proviruju ispod tkanine. S bijelog vrata parfem hipnotizira u valovima. Vanilija i dinja? On je u subotu kupio novu košulju. Nabrijan je, usmjeren. Predator. U nekom trenu se sudaraju. I što je dalje bilo?

Zeus je možda na kraju ipak bio sretan.

'Tko te nema, taj te sanja.
Tko te sanja, taj te ljubi.
Al ti o tom pojma nemaš.
Al dotaknu se linije života.'

Reče pjesnik.

Izvor: Tportal