Slučaj Amityville

Postoje li doista uklete kuće, zagrobni život, sablasti koje lunjaju izgubljene u vremenu i opsjedaju ljudske umove?
Jesu li kuće poput spužva koje upijaju sve naše emocije tokom godina? Ako vas imalo zanima opsjednutost i duhovi, vjerujem da će vam se ovaj tekst svidjeti.

Amityville je jedan od najpoznatijih slučajeva opsjednutih kuća. Napisane su knjige, snimljeni su filmovi i još dan-danas se vode polemike oko te kuće. Naravno, i knjige i filmovi su malo prenapuhani da bi se zadovoljila šira publika, a ja ću Vam pokušati predočiti što se zaista dogodilo u toj ozloglašenoj kući u Amityvilleu kroz podatke koje sam uspio skupiti svojim istraživanjem po netu.

Radi boljeg razumijevanja zašto baš Amityville, moramo malo otići u povijest.

Naime, na području današnjeg Amityvillea je nekoć obitavalo indijansko pleme Shinnecocks. Kad su bijelci stigli, odnosili su se prema njima kao i prema svim drugim Indijancima, dakle bili su ugnjetavani kako god su se bijelci sjetili i htjeli su ih preobratiti na svoju vjeru i običaje. Naravno, to se Indijancima nije svidjelo pa se okupila grupica Shinnecocksa, i u kršćanskom terminu su prokleli svoj teritorij misleći da ako njima ne može ovdje biti dobro, neće biti nikome. Uskoro se je počelo pričati da je to mjesto nastanjeno demonima.

Prokletstvo se vratilo rano ujutro 13.10.1974. kad je Ronald DeFeo ubio svoje roditelje, dvije sestre i dvoje braće s puškom. Ubio ih je u krevetima, za vrijeme spavanja. Za sad ništa čudno, jedan tip je puko, i ubio svoju obitelj. Ispalio je 8 hitaca, majku i oca je pogodio dva puta u leđa, mlađa sestra se probudila, ali samo da vidi cijev puške iz koje je dobila metak u glavu, zatim je upucao braću u leđa i nakon toga se popeo na kat da ubije drugu sestru. Nitko od susjeda nije ništa čuo, iako su kuće bile udaljene najviše 10 metara. Osam gromoglasnih hitaca je ispaljeno, i nitko ništa nije čuo, niti se bilo tko od njegove obitelji probudio, svi su nađeni u spavaćoj pozi u svojim krevetima. Kasnije, nakon privođenja u policiju, na pitanje zašto je to učinio odgovor je bio "Glasovi su mi rekli da to napravim". Ronald je osuđen na 6 doživotnih robija. Svi su mislili da je time strava u Amityvilleu završena.




1975. kuću kupuje bračni par Lutz za 80.000$. Iako su znali za ubojstva Lutzevima se kuća toliko svidjela da su odmah počeli s useljenjem. I tako su se uselili sa troje djece i sa velikim očekivanjima, ipak je ovo bio dom kakvog su oduvijek željeli. Uskoro je došao i Georg, Lutzov prijatelj svećenik, da blagoslovi kuću. Kako je vidio da se roditelji igraju sa djecom u vrtu, nije ih htio smetati pa je krenuo obaviti svoj posao. Tek nakon što je par puta poškropio pod sa svetom vodom, odjednom je čuo: "IZLAZI VAN!". Sleđen, oštrinom glasa, okrenuo se da vidi tko je to rekao, ali iza njega nije nikoga bilo. Ali svećenik je bio siguran da je čuo nekoga, glas je bio tako oštar i izgledalo je kao da mu je to netko rekao stojeći iza njega. Polako je nastavio obred očekujući da ponovno čuje glas. Ali tkogod je to rekao, nije ponovio. Nakon obavljenog obreda, svećenik se susreo sa obitelji i uskoro otišao. Gledajući kuću izvana, osjetio je bez sumnje da kuća zrači nečim neprijateljski nastrojenim. Bilo mu je gotovo smiješno kako mu je kuća izgledala poput osobe. Nije se dobro osjećao, pa je ostatak dana proveo odmarajući se. Navečer je otišao posjetiti svoju majku. Stigavši, susreo se sa šokiranim pogledom majke. Takav izraz lica je razumio tek kad se pogledao u ogledalo. Oko njegovih očiju su se pojavila dva crna prstena, kao da ih je netko ugljenom nacrtao na njegovom licu. Uskoro se je razbolio, i svaki kontakt sa obitelji Lutz, pa čak i telefonski poziv, bi mu pogoršao stanje.

Lutzevi su u kući živjeli deset dana, nakon čega su se jako brzo preselili kod Kathleenine (Lutz) majke. Isprva nisu ništa htjeli govoriti zašto su tako brzo odustali od života u kući njihovih snova. Ali nakon tjedan dana su se odlučili da sve iznesu u javnost. Rekli su da su u tih deset dana saznali što je to pakao. George Lutz (muž) je rekao da je tu i tamo znao čuti glasove koji su mu govorili što da radi, ali ih je snagom volje uspio odagnati. Zatim, vrata i prozori bi se svako toliko otvarali bez razloga i kažu da su čuli čudne šumove iz podruma. Rekli su da su u podrumu bila vrata pakla, ali nisu htjeli dalje komentirati.

Još jedna činjenica, koja ide u prilog ukletoj kući, je da je Jay Anson napisao knjigu o užasima koji su se dogodili u toj kući. Dok je pisao knjigu razbolio se, i nedugo nakon što je završio knjigu je i umro.



Prijevara?

Nakon što su Lutzevi iznijeli svoju priču u javnost, došlo je do raznih svađa, pa čak i sudskih sporova. Pojavili su se ljudi koji su tvrdili da su sve to Lutzevi izmislili zbog novca. Jedini ljudi koji su profitirali na slučaju Amityville su bili bračni par Warren, koji je nakon svoje istrage stekao slavu najpoznatijih istraživača nadnaravnih događaja. Lutzevi su napustili svoju kuću u koju su uložili svu svoju imovinu, a još da ne spominjemo koliko su izgubili sporeći se na sudu. Čovjek koji je pokrenuo pitanje zavjere je bio Steven Kaplan, paranormalist, koji je došao napraviti istragu u kući. Naime, on se jednog dana pojavio sa sedam "vještica" i TV ekipom na pragu kuće obitelji Lutz. George ga je potjerao sa svojeg imanja sa optužbom da od straha što su ga proživjeli u toj kući on želi napraviti cirkusku atrakciju. Dr. Stephen Kaplan je bio toliko ogorčen sa propuštanjem životne prilike da je napisao knjigu "Zavjera u Amityvilleu". Lutzevi, ne samo što su proživjeli opsjedanje nadnaravnih pojava, već su postali i žrtve ljudskog ignoriranja, pohlepe i netolerantnosti. Danas u toj kući živi bračni par koji kaže da još nisu iskusili nikakve paranormalne pojave, ali su zbog turista morali prebojiti cijelu kuću, i zamijeniti staru adresu s novom. Prijevara ili ne, još ništa nije dokazano.
Slike koje slijede su slikane 90-tih godina i pokazuju neke čudne detalje:



Fotograf tvrdi da su za vrijeme fotografiranja svi stanari bili u dvorištu.

Povijest kuće

Nizozemska kolonijalna kuća izgrađena je davne 1928. godine, navodno na prostoru na kojem su živjeli oboljeli Indijanci te gdje su odmah bili i pokopani. Nakon toga pa sve do 14. studenog 1974. godine nema nikakvih informacija o kući niti priča o opsjednutosti.

Pokolj DeFeo obitelji

Oko 3:15 ujutro, 14. studenog 1974. godine dvadeset dvogodišnji Ronald DeFeo ustao se iz kreveta i uzeo svoju 35 mm pušku i izašao iz TV sobe. Ronaldovi roditelji, dvije sestre i dva brata su pogubljeni te noći, svaki od njih pogođen u glavu straga. Nakon nekoliko dana Ronald je priznao ubojstva iako je kasnije tvrdio da je policija priznanje iz njega izvukla batinama.
Na saslušanju 22. studenog 1975. godine Ronaldov odvjetnik uložio je žalbu braneći svoga klijenta ludilom.
Žalba je odbijena i Ronald je osuđen za 6 ubojstava 2. stupnja te kaznom po 25 godina za svako ubojstvo (150.godina ukupno). Danas se nalazi u strogo čuvanom zatvoru u Danemorra-i. Ronald DeFeo i dalje tvrdi da je čuo glasove koji su ga proganjali neko vrijeme dok je bio u kući te da je bio opsjednut. Govorili su mu "Pobij ih, pobij ih sve!". Svemu je bila kriva nadnaravna sila koja se tamo nastanila. Usprkos odluci porote doista postoji nekoliko pitanja u DeFeo slučaju na koja još ni danas nema odgovora, samo nagađanja. Tako npr. Puška kalibra 35mm pri pucnju proizvodi veliku buku. Kako to da se ni jedan od šest članova obitelji nije probudio pri prvom pucnju, te kako to da se ni jedan od njih nije borio nego su umrli pogubljeni s leđa u krevetu dok su spavali? Zatim ubojstvo se dogodilo u 3:15 ujutro, po zimi. Ostale kuće su na malom razmaku od one u kojoj je živjela DeFeo obitelj. Nitko od susjeda nije čuo pucnjeve iako je puška opalila šest puta.

Obitelj Lutz

George i Kathy Lutz znali su nešto malo o DeFeo pokolju, samo da je mladić pobio cijelu svoju obitelj, kada su odlučili kupiti kuću. To im nije smetalo pri kupnji. "Agentica zapravo nas nije smatrala za ozbiljne kupce," Prisjeća se Kathy. "Mislim da joj je samo dosadilo prekapati razna mjesta jer nisu imala sve što smo mi zahtijevali. Stoga je odlučila pokazati nam nešto što je smatrala da je izvan našeg dohvata. Potpuno se iznenadila kada smo joj rekli da ćemo uzeti kuću."
Kuća je bila odmah uz vodu zajedno s malim molom, garažom i bazenom. Bila je dovoljno velika i za Georgov ured, ali bila je nešto skuplja nego što su namjeravali potrošiti. Ukratko bila je kao savršena za njih, za podizanje obitelji.
18. prosinca 1975. godine, nešto više od godinu dana od kako se je dogodio pokolj u kući George, Kathy, njihova djeca te pas Harry uselili su se u kuću.
Dan nakon useljenja obitelj Lutz pozvala je velečasnog Mancusso da blagoslovi kuću. No kada je velečasni započeo ceremoniju nevidljiva sila napala ga je, a kroz kuću je navodno odjeknuo užasan glas govoreći im "Izlazite!". Kasnije stručnjaci za parapsihologiju zaključili su da je blagoslovljene kuće izazvalo zlo, probudilo ga te započelo lančanu reakciju događaja koje će utjecati na Lutzove još godinama. Usprkos paranormalnoj pojavi, velečasni je dovršio ceremoniju te otišao iz kuće. Kasnije u samostanu velečasni je bio napadnut drugi put od nevidljive sile, ovaj put puno jače. Završio je s teškim ozljedama i borio se za život nekoliko dana u bolnici. Iako je bio teško ozljeđen čim je došao k svijesti pokušao je kontaktirati Kathy i Georga te ih upozoriti. Želio im je reći da odmah napuste kuću. Stalno ih je pokušavao kontaktirati telefonom no svaki put kada bi se linija uspostavila i kada bi počelo "pozivati" nešto se dogodilo i linija se prekinula. U međuvremenu čudne stvari događale su se i Lutzevima. Polagano ih je kvarila demonska sila. Bilo je poput neke noćne more. Čak i danas Lutzovi imaju problem odvojiti ono što se je zbilja dogodilo od onoga što se događalo samo u njihovim umovima. Nakon prvih 36 sati George je počeo osjećati da nešto nije uredu.
"Prije Amityvilla ne sjećam se da sam se ikada jako uplašio", kaže George. Jednostavno nisam takav tip osobe koji bi odmah skočio kada bi nešto zašuškalo u mraku. Ali napad na mene započeo je tako čudno da tek kada smo otišli iz kuće i kada smo se počeli prisjećati događaja shvatio sam da sam zapravo bio napadnut."
"Jednostavno se nisam mogao zagrijati.", prisjeća se danas.
Počeo je provoditi sve više vremena uz veliki, otvoreni kamin u dnevnoj sobi, odvajajući se od vatre jedino da bi nacijepao još drva ili da provjeri termostat koji je konstantno očitavao svega 8 stupnjeva u sobi.
(Istraživači paranormalnoga nazivaju ovo manifestacijom psihičke hladnoće- sposobnost duha da iscrpi temperaturu iz žrtve ili iz sobe. Ta energija, koja prouzrokuje hladna mjesta u prostoriji, je pretvorena u negativnu energiju koja se okreće protiv žrtve od koje je uzeta.)
Kathy je također nešto osjećala. Iako su George i ona bili u braku kratko vrijeme bila je sigurna kako dobro razumije svoga supruga. Sada joj se činilo kao da se mijenja na gore.
"Čak noćima kada bi se uspio odvojiti od kamina te kada je došao spavati u krevet uvijek bi se budio oko 3:15 ujutro, obukao se te izišao van šećući okolo po snijegu do mola. George je bio uredna i čista osoba no najednom je počeo zaboravljati čak i na osobnu higijenu. Kamin mu je postala opsesija."
Sljedećih 28 dana Lutzevi su prolazili kroz svoj osobni pakao.
George se nastavio buditi svako jutro u 3:15, točno vrijeme kada je DeFeo pobio svoju obitelj, sa snovima i vizijama njihovih smrti, na tisuće muha skupljalo bi se u sobi. Voda u WC-u koji se je nalazio na katu pocrnila je poput tinte, namještaj i stvari bile su bacane s jednog kraja sobe na drugi. Mala Amy sprijateljila se s nevidljivom jedinkom koju je zvala Jodie, a njihovom sinu Gregu prozor je zdrobio prste no kasnije su rane nestale. Čak se i pas počeo mijenjati, režao je i lajao na sve te se skrivao po kući.
15. Siječnja, samo 28 dana nakon useljenja, Lutzevi su pograbili nešto odjeće te pobjegli u strahu. Za sobom su ostavili vrijednost veću od 40 000 $, automobil, antikvitete, čamac, odjeću, igračke...

Warrenovi

Warrenovi su 2 od 9 ljudi koji su pokušali istražiti događanja u kući. Upleli su se u slučaj kada su se upoznali s velečasnim Pecararo koji ih je zatim upoznao s Lutzevima. Lutzevi su se tada već preselili kod Kathyne majke. Prvi puta Warrenovi su ušli u kuću s reporterom Chanell 5 vijesti, profesorom s Duke sveučilišta i predsjednikom američke udruge za paranormalna istraživanja (SPR). Prvi dan Lorraine Warrner non-stop je primala vizualne i audio vizije o tome što se dogodilo u ovoj kući. Nakon toga Ed Warren zaputio se u podrum gdje je ugledao sjene kako se pomiču. Sjene su ga pokušale oboriti na zemlju. Nakon što ih je na kratko uspio otjerati, napad je ponovljen, ovoga puta su ga pokušale podići s zemlje. Ed je tada shvatio da je ovo jedan od vrlo teških slučajeva zla, no nije mogao ni zamisliti koliko je uistinu težak.
Lorriane je bila uplašena čak i prije ulaska u kuću. Prije polaska uzela je sa sobom relikviju oca Pia koje su stigle poštom dan ranije od nepoznatog pošiljaoca. Dok se uspinjala na 2. kat osjetila je nevidljivu silu koja ju pokušava usporiti, poput vala vode koji se je spustio na nju odozgo. Ušli su u Missynu sobu. U Missynoj sobi namještaj je ostao potpuno isti tj. onaj koji je imala obitelj DeFeo. Lutzeva djeca spavala su u krevetima u kojima su pogubljena DeFeova braća i sestre. Osjećaj u sobama bio je apsolutni horror. Ed i Lorriane otišli su iz kuće oko 1:15 ujutro, pod velikim utjecajem onoga što se je dogodilo ovdje. Toliko su bili preplašeni da su se zaklinjali da se neće vratiti...ali jesu i rođena je Amityville legenda...

Amityville nekada i danas

Zanimljivosti

Postoji još nekoliko zanimljivosti vezano uz ovu horror kuću, a koje se nisu dogodile u samoj kući. Steven Kaplan, čovjek koji je pokušao podvaliti Warrenovima prijevaru iz ljubomore što on nije dobio slučaj počeo je pisati knjigu The Amityville Conspiracy o tome kako je sve to velika prijevara.
Dva tjedna prije izdavanja knjige Kaplan je doživio srčani udar i umro.
Jay Anson, autor knjige The Amityville horror, kada je bio na posljednjem poglavlju knjige također je doživio srčani udar, ali je i preživio. Nedugo zatim počeo je pisati novu knjigu 666 i Antikristu te je ponovo imao srčani udar, ali ovaj puta je i preminuo. Slučajnost?

Zaključak

Događaji s ovom kućom su u najmanju ruku zanimljivi. Najveća prijevara ili najveći slučaj paranormalnoga? U kući i danas živi obitelj, ali uporno tvrde da u kući nema nikakvih paranormalnih pojava niti duhova. Možda samo imaju sreću, za sada? Možda zlo samo spava među zidovima kuće, čekajući da ponovo bude izazvano. Možda doista postoje mjesta s kojih zrači energija, koja su zla i koja su predviđena jedino za dom zlim dušama. Postoji mnogo "Možda"... Jedno je sigurno, ova kuća ima veliki utjecaj na ljudski um, ako ništa onda morate barem priznati da kuća izvana izgleda doista zastrašujuće.

napisao Domagoj Galin

ma pukli ljudi, samo zastrasuju narod sa time