IN < - Priroda kao vođa - >LO
<< < (5/18) > >> :: Odgovori!
Autor: SerbianFighter :
Ehinacea - depo belih krvnih zrnaca
Ta zrnca su poznata po nazivu "prirodne ubice" virusa

Za negu kože potražite marsejski sapun i kremu sa uljem noćurka. Rezultati se neće videti preko noći jer ni problemi nisu nastali preko noći.

Ovde moram opet da naglasim da danas na našem tržištu postoji značajna ponuda biljnih ulja hladno ceđenih koja se mogu koristiti u ishrani. Preparate treba uzimati samo u slučaju da niste u stanju da menjate svoje navike u hrani.

Za negu kože treba brižljivo birati proizvode. Nekvalitetna krema koja je puna emulgatora, konzervansa, boja, parfema i sličnih dodataka neće negovati vašu kožu - naprotiv izazvaće probleme koji se posle sporo i teško otklanjaju.

Iz Severne Amerike

Poplava proizvoda Ehinacee na našem tržištu je povod da se malo pozabavimo ovom temom odnosno biljkom Echinacea. Za koji (čiji) proizvod se odlučiti teško je i stručnjaku, a pacijenti su potpuno zbunjeni. Pri tom je otežavajuća okolnost, da je biljka neupućenima potpuno nepoznata jer nije sa našeg podneblja. Oglasi, TV spotovi prepuni su raznih spasonosnih eliksira koji vraćaju zdravlje, mladost...

Među njima su i preporuke za proizvode sačinjene iz ekstrakta Echinacae. Od pojave "stomak eliminatora" preko "Orlove vode" do "svetskih travki" nuđena je pomoć koja je nekako po pravilu okončavana olakšanim džepom. U tom mnoštvu vredne stvari se ne prepoznaju . Tvorci reklamnih poruka zbog nedostatka vremena ili mašte ili nepoznavanja onoga što nude sve pakuju u isti okvir. Ehinacea je biljka vredna pažnje, a upravo nailazi period kada može biti i od velike pomoći.

Istraživanja stimulatora našeg odbrambenog sistema donela su niz novih saznanja. Potvrđena je i dokazana opravdanost upotrebe lekovitog bilja, tačnije pojedinih biljaka u zaštiti i jačanju odbrambenih snaga organizma. Među njima je i Echinacea Angustifolia. Poreklom je iz severne Amerike. U medicinsku praksu je uvedena 1887. g. Intenzivna istraživanja poslednjih deset godina u velikoj meri su razjasnila koje aktivne komponente su nosioci dejstva.

Najvažnije delovanje je snažna stimulacija odbrambenog sistema organizma. Aktivne supstance ove biljke ubrzavaju množenje belih krvnih zrnaca (limfocita i makrofaga) što je početak funkcionisanja odbrane. Značaj ehinacaeae je i stimulacija sinteze interferona, koji je važan element odbrane organizma od virusnih infekcija. Značaj Echinacae u odbrani je i njena osobina da podstiče proizvodnju posebne vrste belih krvnih zrnaca poznatih po nazivu "prirodni ubice".

Niz ozbiljnih studija pokazala su nesporne efekte ove biljke protiv nazeba. Međutim, ova biljka se ne koristi preventivno zarad zaštite organizma da se ne pojavi nazebe. Nju treba koristiti onda kad je infekcija nastupila, tačnije nakon pojave prvih simptoma. Delovanje na odbrambeni sistem je baš u periodu kada je infekcija nastupila. Ona svojim lekovitim sastojcima podstiče organizam na pojačano stvaranje odbrambenih elemenata a koji će se boriti sa izazivačem infekcije.

Specifičan mehanizam delovanja je razlog preporučenog načina upotrebe. Samo pravilna upotreba u odgovarajućoj dozi daće željene efekte. Dakle, kao što je rečeno Ehinaceom se počinje terapija nakon pojave prvih simptoma (nazeba, gripe) i to sa 3-4 ml tečnog preparata svaka 2 sata prvog dana bolesti. Tečni preparat ima prednost jer se najbrže resorbuje te smo ovako započetom terapijom u najkraćem vremenu nakon pojave prvih simptoma obezbedili značajnu pomoć svom odbrambenom sistemu.

Ovde bih želela da podvučem da je za terapiju gripa i prehlada neophodno mirovanje. Naime sa virusima, koji su izazivači ovih oboljenja, mora s organizam izboriti aktivirajući sve svoje snage. U ovakvim situacijama nema potrebe za junačenjem, jer terapija koja nije praćena mirovanjem može dovesti do neuspeha odnosno do mnogo dužeg bolovanja što je lakša posledica.

Komplikacije koje nastaju kao posledica ovih virusnih infekcija je neadekvatna terapija:
1. zbog lošeg izbora preparata
2. zbog lošeg doziranja
3. zbog nedovoljnog mirovanja.
Komplikacije mogu ostaviti trajna oštećenja pojedinih organa.

Terapija se nastavlja tabletama (kapsulama). Tri puta dnevno 300 mg. koristi se dve nedelje. Virusna infekcija zahteva upotrebu većih količina tečnosti i laku hranu. Ovo obezbedimo toplim čajevima lipe i zove koje će pospešiti diurezu i organizam oslobađati nagomilanih toksina.
Alergija na Ehinaceu je jedina kontraindikacija.

Ostao j još jedan uslov za uspešnu terapiju - dobar proizvod. Od ponude koja je na tržištu - izbor sigurno nije dobro praviti na osnovu reklama. Šta je reklama?

U Vujakliji stoji " reklama (lat. reklamare glasno vikati) preporuka javno isticanje dobrih svojstava svoje robe i povoljnih cena u cilju zadobijanja kupaca (mušterija); trgovačko hvalisanje; vašarsko hvalisanje".

Sumnjivi travari

Naša stvarnost dovodi u pitanje i definiciju koju je dao Vujaklija. Naime svi reklamirani proizvodi su najskuplji na tržištu . To je posledica visoke cene koju su postavili mediji i naravno da krajnji potrošač plaća to kroz cenu proizvoda. Dakle reklama sigurno poskupljuje proizvod, ali nije sigurno da je reklamirani proizvod i kvalitetan.

Stoga pri izboru proizvoda koje koristite za terapiju, dopunu terapije ili dopunu ishrane nemojte se nikada oslanjati na reklamu već na savest svog apotekara. Imala sam primedbe na ovaj svoj savet u vidu žalbi na nezainteresovanost apotekara ili i izostanak traženog saveta. I to je moguće (U svakom žitu ima kukolja), ali vi birate. Apotekar j tu zbog vas, d vam pomogne, da vas posavetuje - odaberite takvog koji će zbilja brinuti o vašem zdravlju.

Nemojte se savetovati sa sumnjivim travarima koji proizvode čajeve i prodaju ih za 1500 din. Otkupne cene lekovitog bilja su takve da je sigurno samo jedno. Onaj ko prodaje čaj za 1500 din. misli samo na zaradu.
Piše: Vukica Stevanović
Autor: SerbianFighter :
Zdravlje nema cenu
Hrišćanska kultura nalaže umerenost u svemu

Priroda i prirodni zakoni ukazuju na sklad- ravnotežu koju je čovek iz neznanja, osionosti, pohlepe... remetio a to se uvek kao bumerang vraćalo nazad. Čovek živi u svom okruženju i njegov organizam je u ravnoteži između svoji unutrašnjih mogućnosti i onoga što ga okružuje.

"... Jednom rečju, o svetskoj istoriji se može reći sve što čoveku bolesne uobrazilje može pasti na pamet. Samo jedno se ne može reći da je razuman. Pri prvoj reči čovek ima da se zagrcne. I evo šta se još svakog trenutka sreće: U životu uvek ima pristojnih i razumnih ljudi, mudraca i ljubitelja roda ljudskog, koji stavljaju sebi u zadatak da celog života postupaju što moralnije i razumnije, da tako reći, zrače svojom ličnošću svojim bližnjima, samo zato da bi im dokazali kako se na svetu zaista može živeti moralno i razumno.

A šta se dešava? Poznato je da su mnogi od tih ljubitelja, ranije ili kasnije, izdavali svoje principe i počinili neki skandal, koji put najnepristojniji.

Penicilin

Pitam vas sada: šta se može očekivati od čoveka kao bića obdarenog tako čudnovatim osobinama? Jer cela se čovekova misija, izgleda stvarno i sastoji samo u tome da čovek svakog trenutka dokazuje samom sebi da je čovek, a ne čepić na orguljama."

Čovek je u borbi za zdravlje otkrio Penicilin kojim je uspešno ušao u borbu sa bakterijama. u trenutku kad je otkriven Penicilin broj bakterija koji je stvarao penicilinazu i koje su bile neosetljive (rezistentne) na delovanje ovog antibiotika bio je mali. Nerazumna i prekomerna upotreba Penicilina dovela je do pojave sve većeg broja bakterija koje su neosetljive (rezistentne) na Penicilin. Bakterije se takođe bore za svoj opstanak.

Industrijalizacija i razvoj privrede koja, besmisleno je ponavljati, ugrozila i sve više ugrožava prirodu. Pri tom se o zaštiti životne sredine puno piše ali ne i o industrijskim produktima. Od rođenja je industrija uz nas. Svetska zdravstvena organizacija (SZO) je krenula u borbu za povratak dojenju, jer je nauka morala da dokaže da je dojenje prirodan i najzdraviji oblik ishrane odojčadi.

Tek rođena beba ne povija se u pamučne pelene već one koje uz absorbens (o čijim efektima na bebinu kožu ne znamo ništa) obezbeđuju da beba bude suva. O veštačkim bojama, emulgatorima, konzervansima, koji se dodaju u niz namirnica koje koristimo malo smo izvešteni kako deluju na naš organizam i koje nuspojave stvaraju sami ili možda u kombinaciju sa nekom drugom hranom ili lekom.

Iz svih navedenih razloga medicinska nauka je sakupila, a prikuplja i dalje dokaze koji neadekvatnu ishranu optužuju za poremećaj metaboličkih procesa i koji za posledicu imaju pojavu bolesti.

Stoga je postala moda potraga za zdravom hranom. Ali ne za zdravom hranom koja nosi oznaku zdrave hrane, već zdravom hranom koja je proizvedena na zdravom zemljištu, na prostorima koji nisu izloženi industrijskim zagađenjima, zatim tretiranje pesticidima... sve je to na početku odnosno pre industrijske prerade. Zatim dolazi način prerade i konzervisanja te rok čuvanja. Dovoljno je razloga da zbilja brinemo kakav je kvalitet proizvoda koji kupujemo.

Međutim nije dovoljno kontrolisati šta kupujemo već kako se sami ponašamo prilikom pripreme hrane.
Poslednjih godina opsežna istraživanja i rezultati skrenuli su pažnju na biljne boje koje već sada postaju deo raznih terapija. Posebnu popularnost stekao je paradajz za koji je dokazano da je značajno sredstvo u preventivi malignog oboljenja prostate.

Istraživači sa Harvarda objavili su opsežnu studiju svojih dugogodišnjih istraživanja. utvrdili su da osoba koja hrenom unosi 6,5 mg likopena dnevno smanjuje rizik za pojavu malignog tumora prostate za 21%. Međutim utvrdili su i način kako se likopen može iskoristiti u organizmu.

Ova biljna boja koja i sam plod štiti od razornog delovanja sunca ne iskorišćava se u organizmu iz sveže salate. Da bi je organizam iskoristio paradajz mora biti termički obrađen i tretiran uljem. Naime LIKOPEN je biljna boja po svojoj strukturi sličan B-karotenima rastvorljiva u ulju i organizam je tek tako rastvorenu može koristiti.

Dakle za preventivu gusta čorba od paradajza, sos od paradajza, đuveč sa puno paradajza, pa ona čuvena naša papazjanija koja je prepuna raznog korisnog povrća, naravno bogata i paradajzom.

Ovde imamo još jedan dokaz da ni u čemu ne treba preterivati. Da nije dobra samo barena hrana. Iskustvo je donelo običaj da za zimu ostavljamo is veže mleveni i kuvani paradajz.

Hrišćanska kultura u kojoj smo odrasli nalaže umerenost, a postovi, možda će nauka dokazati, da baš tako raspoređeni pomažu organizmu u borbi za održavanjem ravnoteže i skladnom životu sa prirodom.

Paradajz čorba

Na tržištu se već nalaze preparati Likopena. Do sada nisu primećeni nikakva sporedna delovanja niti interreakcije s drugim lekovima ili suplementima. Preparat je još prilično skup jer je tehnološki proces koncentrisanja likopena skup proces.

Sa likopenom se rade i nove studije jer ima indicija, ako rezultati istraživanja to potvrde, da će biti značajan faktor u prevenciji infarkta miokarda. Za sada je izvesno da daje dobre rezultate u preventivi malignog tumora prostate te da na hiperplaziju prostate nema efekta.

I evo jednog dobrog recepta za čorbu od paradajza:
U malo ulja se izdinsta glavica crnog luka i doda 100 g paste od paradajza. Nalije se vodom i pusti da provri. Čorbi se dodaje pirinač ili rezanci. Ko voli može je začiniti sa malo pavlake.
Piše: VUKICA STEVANOVIĆ
Autor: SerbianFighter :
Rastavić protiv
vodene bolesti
Korovska biljka koja se pojavljuje po vlažnim, podvodnim, kiselim, livadama, njivama, močvarama i ritovima

Među slavnim imenima stare Grčke je i Pedanije Dioskorides ili Dioskorid. Njegovo delo De Materija Medica, napisano u 77 godini prvog veka, bilo je najznačajnije delo o poznavanju lekovitog bilja starog veka. Ovo delo je punih 15 vekova imalo ogroman uticaj na lekare mnogih kultura.

Kasniji medicinski pisci su obavezno, kad je reč bila o lekovitom bilju, isticali i citirali mišljenje Dioskorida. Njegovo delo je bilo prevedeno na rapski, talijanski, francuski i španski, a kasnije i na jezike svih kulturnih naroda. I rastavić, o kojem će danas biti reči, preporučivao je Dioskorid protiv plućne i vodene bolesti.

Korovska biljka koja se pojavljuje po vlažnim, podvodnim, kiselim, livadama, njivama, močvarama i ritovima. Pri sakupljanju treba voditi računa da se, na primer, ne znameni ili ne izmeša sa Eljuisetum palustre (žaba preslica, žabnica) koji sadrži toksične materije. Ovo je još jedan od razloga što treba voditi računa od koga se nabavljaju čajevi.

Muke s prostatom

Lekoviti sastojci, nosioci dejstva su silicijumova (kremena) kiselina do 10%, ali je u vodi rastvorljivo oko 0,5%, saponina, gorkih materija, flavonoida, fitosterola, tanina, minerala.

Sastav mu određuje i delovanje te opravdava upotrebu kod edema prostate, noćnog mokrenja, osteoporoze, krvarenja.

Ovde će detaljnije biti reči o problemima koji se javljaju kod hiperplazije prostate o kojoj muškarci nerado govore. Nakon 40-te godine prostata može stvarati neprijatne probleme pri mokrenju.

To je razlog da se odmah nešto preduzme. Kod lekara treba svakako utvrditi koji su razlozi nastalim problemima. Dijagnozu i terapiju mora odrediti lekar. Bez obzira da li su tegobe posledica hoperplazije ili upale, treba uz terapiju lekara učiniti neke promene i u ishrani i u navikama, što će svakako pomoći uspešnijem lečenju.

Pre svega, treba isključiti alkoholna pića i voditi računa gde i kako se seda, naime sprečiti bilo kakvu prehladu. Takođe izbegavati napitke sa ledom, koji mogu izazvati nagli i bolni zastoj mokraće. Svakodnevno koristiti med sa polenom (o čemu je ranije bilo reči).

Obroci treba da budu obogaćeni povrćem i voćem, a siromašni mastima, što će obezbediti dovoljno vitamina i minerala prirodnog porekla. U obavezan dodatak hrani uvrstite i semenke bundeve. Napitke u dovoljnim količinama u obliku čaja redovno uzimati, što će pomoći boljem ispiranju mokraćne bešike.

Evo nekoliko čajnih smeša koje možete i sami sačiniti:
Po 20g. rastavića, lista breze, žalfije, lista uve i korena koprive. Sve pažljivo izmešati i pet supenih kašika smeše popariti litrom ključale vode, poklopiti i ostaviti preko noći. Sutradan ocediti i popiti u 5-6 doza. Na isti način pripremiti smešu od po 25g rastavića, sitnice, lista borovnice i korena koprive. Čajeve piti nezaslađene ili ako se sade to činiti medom.

Svoje zdravstveno stanje možete očuvati ili narušeno popraviti ako i sami učinite napor da svojim ponašanjem i ishranom pomognete lekaru, a nikako neće biti rezultata ako nastavite po starom, a svoje probleme očekujete da vam reši lekar propisujući vam lek koji ćete redovno uzimati.

Neprestano se pozivamo na civilizacijski trenutak i šta mi to moramo sve imati jer smo u dvadeset prvom veku. Ako malo zastanemo i pogledamo što smo to radili u srednjem možda se malo postidimo i svoje pismenosti i svog odnosa pre svega prema sebi.

Od naše srednjovekovne medicine najviše sačuvanih spisa nam je ostalo iz higijene ishrane. Ova pojava se objašnjava time što je naš narod verovao da se može sačuvati od bolesti pa i od epidemija, ako svoj način života prilagode izvesnim higijenskim shvatanjima, pri čemu je način ishrane smatran najvažnijim higijenskim faktorom . Spisi koji su nam ostali ukazuju da su propisivana pravila po mesecima ili godišnjim dobima. Rado su čitani i prepisivani te su i bili najrašireniji spisi iz preventivne medicine. Mogli bi se danas ti spisi podeliti: na spise iz higijene ishrane i spise iz specijalne higijene.

Stari recepti

Najstariji spis sačuvan je u Prizrenskom zborniku. Sadrži kratke higijenske propise za sve mesece u godini počev od septembra do avgusta. Ovaj spis sadrži i savete koji se odnose na kupanje i spavanje. Spis upućuje da za ishranu treba upotrebljavati sve vrste riba, povrće i jagnjetinu, treba jesti što više povrća, ujutru piti mleko i često uzimati laksancije. U junu treba jesti zakiseljena jela, često se kupati i noge zalivati hladnom vodom. U julu dolazi do oboljenja intestinalnog aparata. Ovo izaziva ishrana voćem...

U hilandarskom medicinskom kodeksu se, uz poglavlja o bolesti, nalaze i zapisi iz specijalne dijetetike za pojedine vrste oboljenja. U poglavlju o efemernoj ognjici (koja nastaje zbog velike žalosti između ostalog) preporučuje i razonoda kao jedno od sredstava za lečenje... i da bijut kod njega laute i glumci da svire i da pije samo belo vino, i to umereno...

Mnoge od ovih propisa ne bi odbacivala ni savremena medicina.
Piše: Vukica Stevanović
Autor: SerbianFighter :
Seme bundeve
Izuzetno je važno za ublažavanje tegoba kod uvećane prostate

Cucurbita pepo - bundeva, bela bundeva, belokorka, dulek, ludaja, bela tikva... U junu 2000. NIN je preneo vest sa naslovne strane "Klajne Cajtunga", dnevnog lista iz Graca, da je "ugrožen prinos bundeva". Verovali ili ne, ali bundeva je jedan od najvažnijih poljoprivrednih proizvoda Austrije, i ulazi u bilans godišnje proizvodnje produkata važnih za ishranu.

Seme bundeve je razlog što je bundeva dobila takav značaj među poljoprivrednim proizvodima, a ljubav Austrijanaca prema bundevi je i interes farmaceutskih kuća. Iz semena se dobija ulje koje je cenjeno zbog svog sastava i košta deset puta više od suncokretovog (oko trideset maraka litar). Novosadski Dnevnik je četrnaestog septembra doneo vest da se jedan Horgošanin, dugogodišnji uspešni povrtar, preorijentisao na uzgajanje bundeve. Kupac je farmaceutska kuća iz Švajcarske.

Naš narod je koristio za lek i bundevu i njeno seme. Seme ima oko 33% masnog ulja. U pulpi (mesu) ima oko 93% vode, a ostatak su: belančevine, bezazotne, materije, ekstraktivne materije, malo ulja...

Navika redovne upotrebe u ishrani sigurno je doprinosila opštem zdravstvenom stanju, kao što je pad upotrebe imao suprotne efekte. Uticaj potrošačkog odnosno medijskog pritiska već više godina sigurno je jedan od razloga pada potrošnje, kako bundeve tako i njenog semena. Tako smo bundevu, kao i niz drugih korisnih namirnica, zanemarili, odnosno zamenili novim industrijskim proizvodima.

Korisno seme

Nauka je dokazala niz korisnih sastojaka i u pulpi i u semenu i zahtevi za sirovinom su pojačani. Tako nam se bundeva vraća zapakovana u farmaceutske proizvode. Seme se koristi za ublažavanje tegoba uvećane prostate i pozitivni efekti su potvrđeni.

Stoga je mnogo korisnije u svakodnevnoj ishrani putem raznovrsnog voća i povrća obezbediti zaštitu i preduprediti poremećaje. Tako, na primer, za zaštitu prostate treba obezbediti u svakodnevnoj ishrani: med, polen, seme bundeve... U napitke, kroz koje se obezbeđuju vitamini i minerali, uvrstite i sok bundeve:
- limuntus - 2 kes
- prirodni ekstrakt kajsije - 2 kes
- voda - 7 lit
- šećer - 2 kg
- bundeva - 3 kg

Očišćenu bundevu staviti u šerpu i naliti vodu, kuvati dok bundeva ne omekša. Ispasirati bundevu sa tom vodom, dodati sve ostalo, izmešati da se istopi šećer i sipati u flaše.

Velika je grupa biljaka koja pokazuje diuretične efekte (pojačava mokrenje). Vrsta i intenzitet njihovog diuretskog delovanja veoma su različiti. Da bi se obezbedilo korisno delovanje, treba znati tačnu indikaciju.

Kod upalnih oboljenja bubrežne čašice, mokraćne bešike, mokraćnih kabala, mogu se koristiti uspešno biljni diuretici. Ovde se koriste takozvani diuretici u užem smislu, a oni se dele dalje na diuretike sa etarskim uljima i diuretike koji u svom sastavu imaju saponine.

Kod lečenja akutne upale bubrega potrebno je, osim diuretskog efekta, delovati i na povećanje kapaciteta bubrežnih funkcija. Danas se u svetu kod hroničnih nefroza, gde se pojavljuje jako izlučivanje belančevina, nastoji delovati na čitav metabolizam i ćelijske funkcije. Uz klasičnu sintetsku terapiju, koriste se prikladne biljke sa gorkim materijama.

Terapije nefritisa i cistitisa se redovno dopunjavaju čajevima. Protiv grčeva koji se pojavljuju u akutnim stanjima, pored redovne terapije, preporučuje se čaj od sitnice.

Problem bubrežnih kamenaca poslednjih godina je u porastu. Napadi koji su izuzetno bolni smiruju se i vrućim kupkama. Primenjuju se i čajevi kojima se podstiče snažna diureza.

Da bi se postigli željeni efekti, moraju se upotrebiti kvalitetni čajevi. Takav čaj može ponuditi proizvođač koji prati uslove razvoja biljke, sazrevanje, berbu, sušenje, skladištenje i transport. Tek tada možemo reći da imamo prvoklasan proizvod.

Dragoceni čaj

Koristiti čajeve kao dopunu terapije svih navedenih oboljenja je skoro obavezno. Izazivači oboljenja su bakterije koje su vrlo uporne, lako mutiraju i stvaraju sojeve koji su otporni na lekove. Stoga i dopunsku terapiju treba voditi pažljivo, birati najkvalitetnije proizvode i vremenski je duže primenjivati kako bi se sprečila pojava recidiva.

Otpornost bakterija, duža terapija i mogućnost recidiva je razlog da i ove opšte stvari i svaka biljka budu malo detaljnije obrađeni kako bi se shvatila važnost da se u infekcijama urogenitalnog trakta ne ulazi u samoterapiju već da se ovi problemi rešavaju sa lekarom, uz fitoterapiju kao dopunu lečenju. Samo tako se može obezbediti korektno lečenje i smanjiti pojava recidiva.
Piše: Vukica Stevanović
Autor: SerbianFighter :
Blagodeti breze
Nauka je dokazala lekovite sastojke u listu i pupoljcima breze

Beluta verurucosa - Breza. Prostor koji je Čajkanović posvetio brezi u "rečniku srpskih verovanja o biljkama" govori koliko breza prati čoveka u verovanjima i obredima. On navodi da breza ima mnogo veću ulogu u verovanjima i odredima Istočnih Slovena nego u nas.

U ruskim prolećnim obredima, kao drvo koje najranije olista, češće nego sva druga, javlja se kao ovaploćenje biljne sile zemlje, u Ukrajini narodne pesme čuvaju verovanje da je brezovo stablo - telo, a lišće - kosa devojke koja se utopila.

U nas je breza ima apotropajsku moć. Od nje se plaše veštice. U Beogradu je viđen običaj gde svatovi polaze od kuće u crkvu, oni prelaze preko brezove metle - očevidno u nameri da brezova metla zadrži uroke i zle duše. Za brezu su vezane dve etiološke skaske. Zašto je breza prokleta? Spasitelja su šibali brezovim šibljem i zato ju je on prokleo...

Narod je verovao i u lekovitu moć breze. Koristio je brezovo lišće, koru i svež brezov sok koji se dobija u rano proleće.

Uvin čaj

Nauka je dokazala lekovite sastojke u listu i pupoljcima breze. Mladi listovi breze beru se u proleće, suše na promaji, u hladu. Lisni pupoljci se beru i brzo suše. Koriste se kao diuretici i antiseptici mokraćnih puteva najčešće u obliku čaja.

Uvae ursi folium - medveđe grožđe, medveđe uši ili medvetka, biljka koja se u od Hńúúú veka koristi u naučnoj medicini, a više od 150 godina upisana je u skoro sve farmakopeje sveta.

List se sabira u proleće kad je najlekovitiji . Lekovitost lista potiče od glikozida arbutina (arbutozida) i metilarbutina. Ima ih oko 11% ali propisi nalažu da list koji se koristi za pripremu čajeva ne sme imati manje od 6% ovih sastojaka.

Prilikom pripreme čaja, list se mora usitniti, ali i duže kuvati jer kožasta struktura lista onemogućava ekstrakciju lekovitih sastojaka.

Ovde posebno želim da napomenem i razjasnim nesporazume koji se događaju zbog istog naziva različitih sastava čajeva koji se nalaze na tržištu.

UVIN ČAJ je jedan od najpoznatijih, a od lekara najčešće preporučivan čaj. Na tržištu je dugi niz godina najviše prodavan UVIN ČAJ koji je proizvodila fabrika lekova Pliva iz Zagreba. Taj čaj je smeša više biljaka koje svojim zajedničkim delovanjem pomažu terapiju upale mokraćnih puteva.

Naime list uve ima antiseptička svojstva i ne pokazuje nikakva diuretička svojstva, dakle ne podstiče jače mokrenje koje lekari žele da podstaknu u terapiji infekcija mokraćnih puteva. Stoga je fabrika napravila smešu biljaka koje imaju dobra antiseptička, ali i značajna diuretična svojstva. Taj čaj je pokazao vrlo dobra svojstva i masovno je preporučivan od svih lekara.

Bakterije u mokraći

Paralelno sa ovim proizvođačem je INSTITUT ZA PROUČAVANJE LEKOVITOG BILJA odnosno dr J. Pančić napravio smešu pod nazivom UVENOL u kojoj biljne vrste obezbeđuju dobro antiseptično i diuretično delovanje, ali je kao diuretik upotrebljena situacija kojoj se pored diuretičnog pripisuje i umirujuće dejstvo na muskulaturu mokraćne bešike te tako obezbeđuje kompletnije delovanje.

Međutim, na tržištu je u prometu i UVIN ČAJ koji nije smeša različitih biljnih vrsta već monokomponetni čaj lista medveđeg grožđa (Uvae ursi folium). Čaj pripremljen od lista uve pokazuje samo antiseptična svojstva, laži ne dovodi do pojačanja diureze koja zavisi u ovom slučaju samo od količine popijenog čaja. I ovakav čaj nekad lekari preporučuju jer na početku lek daje bolje rezultate u terapiji upornih bakterijskih infekcija.

Na kraju terapije se propisuje čajna smeša koja se pije nekoliko meseci nakon završene terapije kako bi se obezbedilo dobro ispiranje mokraćnih puteva i sprečila pojava recidiva.

Ovo sam želela posebno da naglasim jer mnoge ljude zbunjuje činjenica da se na tržištu nalaze pod istim nazivom (UVIN ČAJ) proizvodi različitog sastava.

Posebno želim da podvučem jednu važnu stvar vezanu za primenu UVINOG ČAJA bilo da je u pitanju čist list UVE (MNOKOMPONENTNI ČAJ) ili čajna smeša. Naime, na početku terapije uz lekove koje je lekar prepisao ne treba piti prekomerne količine čaja (2-3 litra), kako mnogi praktikuju .

Ovo iz razloga što se tako velikim količinama tečnosti smanjuje koncentracija leka u mokraći i slabi ili gubi njegovo dejstvo. Stoga uz lekove treba piti normalne količine tečnosti, a tek po završenoj terapiji čaj pripremati i piti u velikim količinama.

U terapiji infekcije mokraćnih puteva korisnim se pokazalo svakodnevno ispiranje jakim čajem od lista uve čiji antiseptički efekat sprečava zadržavanje bakterija na izlaznim mokraćnim putevima te tako sprečava ponovnu infekciju.

Infekcije mokraćnih puteva su vrlo česte, bakterije izazivači vrlo uporne i teške za lečenje, i stoga je vrlo važno napomenuti da ovde nikako ne treba primenjivati automedikaciju. Naime, ni lekar ne određuje terapiju bez antibiograma što govori o velikoj šteti koju će te naneti sebi, ako se u ovim problemima ne obratite lekaru.

Neadekvatna terapija će samo lekaru otežati lečenje jer se samolečenjem bez laboratorijskog praćenja nećete izlečiti već stvoriti rezistentne (otporne) sojeve bakterija prema aktuelnim lekovima. Koliko je ovo važno, mislim da nema reči da se iskaže jer zapuštene infekcije mokraćnih puteva mogu se proširiti i na bubrege i dovesti organizam u vrlo loše zdravstveno stanje.

Recepti za smeše

Dakle, uz terapiju lekara, možete koristiti čajeve koji se nalaze u prometu, a s obzirom na to da terapija traje mesecima i da čajeve treba duže koristiti, zarad promene ukusa uz uspešno delovanje možete sami sačiniti sledeće smeše:
- 50g lista breze
- 50g lista kadulje
- 50g lista uve
- 50g rastavića
- 50 g lanenog semena

Odmerene čajeve dobro izmešati i jednu supenu kašiku smeše preliti ključalom vodom poklopiti i kuvati 3-5 min. Poklopljeno ostaviti na toplom 2-3 sata. Piti 4-6 čaša dnevno bez šećera.
- 50g lista uve
- 50g lista breze
- 50g kukuruzne svile
- 50g sitnice
- 50g korena sladića
Ovu smešu pripremati na isti način kao prethodnu.

Na isti način se može pripremiti i sledeća smeša, ali se ona preporučuje kao dopuna terapiji onih koji imaju probleme sa peskom u bubrezima
- 50g lista uve
- 50g lista breze
- 50g rizoma pirevine
Piše: VUKICA STEVANOVIĆ
> Odgovori
^ Povratak na viši nivo
>> Sledeća strana
<< Prethodna strana