Droidi dolaze



Mali leteći robot zuji po Međunarodnoj svemirskoj stanici. Niste znali? A da ih dolazi još čitava armija? U svakom slučaju – postoje, ali zaboravite akcijske prizore iz kakvog visokobudžetnog SF spektakla.

Prije šest godina profesor s MIT-a David Miller svojim je studentima prvi dan predavanja prikazao film Ratovi zvijezda.

Ima scena koja se Milleru posebno sviđa, ona u kojoj Luke Skywalker sparira s malim lebdećim bojnim droidom. Miller je tu zaustavio film i rekao studentima kako želi da mu "naprave nekoliko takvih".

Pa su ga marljivi studenti poslušali. Uz potporu ministarstva obrane i NASA-e, Millerovi su studenti napravili pet upotrebljivih droida. I sada je jedan od njih već na Međunarodnoj svemirskoj stanici.

"Izgleda baš kao bojni droid", rekao je zadovoljni profesor. Zapravo se radi o sićušnom satelitu, prvom od tri koliko ih NASA misli poslati na stanicu. Zajedno će navigirati kroz prolaze i hodnike na stanici, 'učeći' kako letjeti u formaciji.

Sićušni sateliti zadnji su krik u istraživanju svemira: umjesto lansiranja jednog velikog, zašto ne lansirati više malih koji će zajedno jednako dobro obaviti posao?

Mogu u parovima kružiti oko Zemlje, a pri tome svaki obavlja manji dio većeg zadatka. Ako solarna baklja isključi jedan – nema problema, ostali u grupi mogu preuzeti dio zadatka i nastaviti dalje.

Nije zanemarivo ni da je cijena lansiranja također manja. Zbog toga jer se manje satelite pošalje gore unutar većih tereta, dobivaju prijevoz gotovo besplatno.


Studenti s MIT-a testiraju prototip droida na NASA-inoj letjelici smanjene gravitacije KC-135

No, ima i problem: letjeti u formaciji teže je nego što izgleda. Zatražite li od grupe ljudi da se postroje, oni će to napraviti vrlo brzo i lako. Ali ispada da je nevjerojatno teško natjerati skupinu orbitalnih satelita da naprave istu stvar.

"Pretpostavimo da imate grozd satelita u orbiti", kaže Miller, "a jedan od njih izgubi svoje mjesto. Možda Sunčeva baklja privremeno poremeti njegovu navigaciju, ili se potisnici ne upale kako ste očekivali. Odjednom se čitav grozd nađe izvan kontrole".

Korekcija problema zahtijeva složeni niz trodimenzionalnih prilagođavanja, koordiniranih između svih satelita – možda desetke ili stotine njih.

"To moramo razlomiti u 'korak po korak' upute koje računalo može razumijeti", kaže Miller.

I to nas vraća na Međunarodni svemirsku stanicu: Miller je od svojih studenata 1999. tražio da stvore malog, po mogućnosti sferičnog robota koji bi mogao letjeti po stanici, manevrirajući postisnicima na stlačeni CO2.

Projekt, nazvan SPHERES (Synchronized Position Hold Engage Re-orient Experimental Satellite), sada će poslužiti kao poligon za isprobavanje pokusnog softvera koji kontrolira grozdove satelita.

Robotske sfere su generička platforma opremljena senzorima, potisnicima, komunikacijskim dijelom i mikroprocesorom. Znanstvenici stalno razvijaju nove ideje koje potom prebaciju na platformu da bi vidjeli kako rade.

Tako se brzo i relativno jeftino provjeravaju nove teorije u razvoju softvera.


Model satelita SPHERES

Moguća primjena vidi se u NASA-inom povratku na Mjesec. Jedan način da se izgradi Mjesečev brod je spajanje pojedinih dijelova u Zemljinoj orbiti.

"Softver namijenjen kontroli malih satelita također se može koristiti za spajanje dijelova svemirskog broda", kaže Miller.

Prvi SPHERE stigao je na stanicu u travnju, truckajući se, kao pravi autostoper, u ruskoj opskrbnoj raketi Progress. Još će mu se pridružiti dva, jedan kasnije ove godine, kad na stanicu pristane space shuttle Discovery, a jedan kasnije, sa sljedećom misijom shuttlea.

Kako će ih astranoauti razlikovati? "SPHERES sateliti su obojani", kaže Miller. "Ovaj koji je već gore je crven, drugi će biti plav, a treći žut".

'Crveni' je već prilično zaposlen. Naređeno mu je da napravi čitavu seriju pokreta, okrete i lupinge, na primjer. A testirana je i njegova mogućnost rješavanja problema: astronauti su ga probali zbuniti tako da su mu začepili jedan od potisnika.

Robot je djiagnosticirao kvar, isključio potisnik i vratio se 'čuvanju' stanice.

"Nije loše za malog droida", kaže Miller. "Jedva čekam da vidim što mogu njih tri".


Izvor: iPortal

vec sam video ovakve spravice na diskaveriju

lepa stvarcica

uzeli su foru iz Star War-sa , one male spravice za spijuniranje

pa od necega se mora poceti

Zanimljivo je koliko filmovi uticu na razvoj nauke.

slusao sam jednom u toj emisiji kad jedan kaze ,, sve vise nestaje granica izmecu naucne fantastike i stvarnosti, tako da nekad ono sto smo mogli samo da napravimo na filmovima mozemo i u stvarnosti,,

slazem se

to bi moglo da bude pocetak neceg velikog