Cr.42 Falco :: Nauka ~ Tehnika ~ Military

Evo i ja ću nešto nabacit o tom anakronizmu od lovca....

Da se pojavio 1916. bio bi daleko najopasnija stvar na nebu... nažalost (po talijanske pilote) pojavio se 1938.

Zaista je neobjašnjivo kako je talijansko zrakoplovstvo uopće došlo na ideju da uvodi dvokrilni lovac, i to nakon što su već postojali u serijskoj proizvodnji jednokrilni lovci Fiat G.50, Reggiane Re.200 i Macchi MC.200

Baš neobjašnjivo...

Evo i tekst:

Fiat CR.42 Falco

Projekt Celestina Rosatellija rađen prema specifikaciji talijanskog ministarstva zrakoplovstva, Fiat CR.42 Falco (sokol) proizišao je iz uvjerenja da na nebu još uvijek ima mjesta za visoko pokretljive dvokrilne lovce. To je uvjerenje učvršćeno uspjesima dvokrilaca u zračnim borbama koje su vođene u Španjolskoj od 1936. Prvi prototip novog lovca poletio je 23. svibnja 1938. CR.42 izveden je iz ranijeg CR.32 (zadržana je ista konfiguracija krila različitog raspona) i eksperimentalnih lovaca CR.40 i CR.41 na kojima je uveden radijalni motor. Osnovna je konstrukcija bila metalna sa mješovitom oplatom od platna i lake legure, a glavne noge stajnog trapa širokog razmaka imale su uljno-pneumatske amortizere, upornice i aerodinamična kućišta. Zrakoplov je pokretao radijalni motor Fiat A.74 R1C.38 postavljen u kućištu koje se produživalo prema trupu.

Nakon uspješnog niza letnih ispitivanja, ministarstvo zrakoplovstva naručilo je 200 serijskih primjeraka a prvi od njih izišao je iz tvornice u Torinu u veljači 1939. Ironično, dva mjeseca ranije dovršen je deseti serijski primjerak jednokrilnog lovca G.50. Konačne brojke za CR.42, po Fiatovim podacima, pokazuju ukupan broj od 1781 primjerka svih verzija uključujući CR.42 CB (Caccia Bombardiniere - lovac-bombarder), prvu verziju pregrađenu za nošenje 200 kg bombi za napad na ciljeve na zemlji. Ova varijanta sudjelovala je u operacijama u Sjevernoj Africi u proljeće 1941. kada su postavljena dva potkrilna nosača za 50 kg ili 100 kg bombe. Druga specijalizirana varijanta bili su noćni lovci CR.42 CN (Caccia Notturna) - noćni lovac) opremljeni skrivačima plamena na ispušnim cijevima, radiom i malim reflektorima ispod krila.

Belgija je krajem 1939. naručila 40 CR.42 a kada su Nijemci napali zemlju 10. svibnja 1940. u sastavu 3e i 4e Escadrilles Aeronautique Militaire bila su 24 primjerka, no većina je uništena na zemlji.

Mađarska je naručila 68 CR.42 koji su isporučeni tijekom 1939.-'40. Sudjelovali su u kampanji protiv Jugoslavije i u napadu na SSSR u ljeto 1941. Povučeni su iz aktivne službe krajem 1941.

Neutralna Švedska je u veljači 1940. primila prvih pet od ukupno 72 naručena CR.42 iako je narudžba ispunjena tek u rujnu 1941. U službi Flygvapen zrakoplovi su označeni kao J 11 i bili su bazirani u Göteborgu u sastavu Flygflottilj 9. Manji broj ovih švedskih zrakoplova preživio je drugi svjetski rat pa su pretvoreni u tegljače meta a nekolicina ih je poslužila kao zrakoplovi za vezu, sa drugim kokpitom postavljenim neposredno iza pilotskog.

Kada je Italija 10. lipnja 1940. objavila rat, u sastavu lovačkih squadriglia bila su 272 CR.42. Do primirja sa Francuskom 24. lipnja zrakoplovi iz 3° Storma napadali su ciljeve u južnoj Francuskoj i pratili bombardere. CR.42 iz sastava Corpo Aereo Italiano (C.A.I.) djelovali su zajedno sa Luftwaffe iz baza u Belgiji između rujna i studenog 1940. Ovo sudjelovanje u bitci za Britaniju bilo je sporadično i ne osobito uspješno; 50 CR.42 iz 18° Gruppo pretrpjeli su teške gubitke pa se C.A.I. 3. siječnja 1941. vratio u Italiju.

CR.42 potom su sudjelovali u kampanji u Grčkoj, iznad Egejskog mora i u Libiji. Dvije lovačke squadriglie u talijanskoj Istočnoj Africi, 412â i 413â, dobile su svoje CR.42 u svibnju 1940. no usprkos robusnosti novih lovaca ubrzo se pokazalo da se učinkovitost lovačkih postrojbi na tom području može održati samo uz redovan dotok novih lovaca iz Italije. Organiziran je veliki zračni most na udaljenosti od 4000 km, i kroz devet mjeseci od kolovoza 1940. transporteri Savoia-Marchetti SM.82 prenijeli su u Istočnu Afriku rastavljene CR.42, dodatne motore i rezervne dijelove. Dva preživjela CR.42 pružali su posljednji otpor na ovom ratištu sve do konačne talijanske predaje u studenom 1941.

U početku operacija u Libiji, CR.42 su djelovali protiv RAF-ovih zrakoplova i ciljeva na zemlji, no kako su britanske snage jačale CR.42 su postpuno prebačeni na akcije pružanja bliske zračne potpore. U srpnju 1941. u Libiju su stigli prvi primjerci CR.42AS (Africa Settentrionale - Sjeverna Afrika) prilagođeni za sjevernoafričko bojište. Imali su tropske filtre i bili su opremljeni nosačima za dvije 100 kg bombe. Do rujna 1942. gubici su postali vrlo visoki i pa su u siječnju 1943. 82 preostala CR.42 povučena u Italiju.

Međutim, CR.42 i dalje se operativno koristio u Grčkoj, Albaniji i Jugoslaviji; također su bili bazirani na Siciliji za akcije protiv Malte te na Siciliji i u Italiji u ulozi lovaca. Usprkos neprekidnoj proizvodnji, u vrijeme sklapanja primirja u rujnu 1943. u uporabnom stanju ostalo je samo 64 CR.42; talijanske su postrojbe nakon primirja koristile nekoliko primjeraka. Međutim, nakon što je talijanska industrija na sjeveru zemlje pala u ruke Nijemaca Fiat je nastavio maloserijsku proizvodnju CR.42LW, verzije za protupartizansko djelovanje sa istim teretom bombi kao i CR.42AS. Luftwaffe je koristila oko 150 ovih zrakoplova između 1943. i '44. protiv saveznika iz baza u Austriji, Italiji i Jugoslaviji. Posljednje operacije CR.42 izvedene su u svibnju 1945.

Napravljena su i dva eksperimentalna prototipa koji nikad nisu ušli u serijsku proizvodnju. To su bili CR.42 DB koji je poletio u ožujku 1941. pokretan motorom Daimler-Benz DB 601E snage 1160 ks koji je zrakoplovu davao maksimalnu brzinu od preko 515 km/h, te ICR.42 kojeg je razvila Fiatova podružnica CMASA, u biti CR.42 sa dva plovka, koji je ispitivan 1940.

Tehnički podaci za Fiat CR.42:

Tip: jednosjedni dvokrilni lovac
Pogon: jedan 14-cilindrični radijalni klipni motor Fiat A.74 R1C.38 snage 840 ks
Performanse: maksimalna brzina 420 km/h na 5000 m; plafon leta 10200 m; dolet 775 km
Masa: prazan opremljen 1782 kg; maksimalna poletna masa 2295 kg
Dimenzije: raspon 9,70 m; duljina 8,27 m; visina 3,59 m; površina krila 22,40 m²
Naoružanje: dvije strojnice Breda-SAFAT kal. 12,7 mm
Korisnici: Reggia Aeronautica, Aeronautica Cobelligerante del Sud, Aeronautica Nazzionale Repubblicana, Luftwaffe, Belgija, Mađarska, Švedska