Postoji problem koji je za brigu svih vernika SPC,a vezan je za CG od kako se osamostalila.
To je pokusaj otimanja imovine SPC,odnosno otudjivanje srpskih svetinja.
Ja to ne znam kako da protumacim sem kao pokusaj zatiranja srpske istorije(i stvaranje nove,vestacke),srpskog identiteta CG i drzavotvornosti Srba u CG.

Nacelno,nemam nista protiv osamostaljivanja bilo kojih drzava.Svaka zemlja ima pravo da samostalno odlucuje o tome.
Ali,posle nedavnih dogadjaja u vezi sa pokusajem otimanja imovine SPC,mislim da je ocigledno da to nije bilo u interesu vecine gradjana Crne Gore,nego nekog sa strane.

KUCNUO JE – EVO – I TAJ ČAS!
POSLIJE 88 GODINA. POSLIJE PODVALE I VOJNOG PONIŽENJA 1916. POSLIJE PREVARE I DRŽAVNOG PONIŽENJA 1918. POSLIJE ZATIRANJA CRNOGORSKOG IMENA U MONARHIJI KARAĐORĐEVIĆA. POSLIJE CRNOGORSKOG VASKRSNUĆA U ANTIFAŠISTIČKOM RATU I DRUGOJ JUGOSLAVIJI. POSLIJE OTPORA POSLJEDNJOJ DIKTATURI POTKRAJ PROŠLOG VIJEKA I DRUGOJ HEGEMONOJ NOMENKLATURI U TREĆOJ JUGOSLAVIJI.

Iz ovog kraja, iz nikšićkog Gornjeg Polja, 1942. godine istorijski odgovor onima koji bi da nas zavađaju sa Srbijom, dali su 16 crnogorskih bataljona koji su se sa 10 srpskih bratski stopili na antifašistički antičkoj Zelengori. Baš kao što su Crnogorci to učinili u slavnoj Mojkovačkoj bici.