Unutrasnje dijete caruje u suštini našeg bića...


Zamislite si zdravo, sretno malo dijete ! Dok zamišljate to dijete dozvolite sebi da osjetite njegovu životnost, gledajte kako sa puno entuzijazma ono istražuje okolinu. Dijete poznaje svoje osjećaje i otvoreno ih izražava - kada je sretno - smiješi se i smije iz dubine svog bića. Kada je povrijeđeno - plače. Kada je ljuto - viče. Dijete je vrlo senzibilno i intuitivno, ono zna kome vjeruje, a kome ne.  Malo se dijete voli igrati - svaki je tren nov i čudesan ! Iz te zaigranosti dolazi nepresušno vrelo kreativnosti i životne snage.

No, prije ili kasnije, se dijete suočava sa zahtjevima svijeta odraslih. Glas odraslih, sa njihovim uputama i naredbama, počinje gušiti unutarnji glas osjećaja i intuicije. Roditelji i učitelji govore "Ne vjeruj u sebe, ne osjećaj što osjećaš...Nemoj reći to... Nemoj se tako ponašati... Radi kako mi kažemo, mi znamo najbolje..."

S vremenom se tako počinju potiskivati upravo one kvalitete koje su djetetu davale životnost - spontanost, osjećajnost, znatiželja. Tijekom procesa podizanja, discipliniranja i odgoja djece, odrasli često slobodno dijete pretvore u predvidivog i prilagođenog odraslog. Brisanje ranjivosti djeteta ( zajedno sa njegovim manjkom kontrole) može ozbiljno oštetiti bit djetetovog selfa. Beba biva izbačena iz vode u kojoj je plutala - odrasli svijet za djecu nije sigurno mjesto. Radi preživljavanja dijete potisne svoj djetinji duh pun čarolije i oduševljenja u "podzemlje" i tamo ga zaključa.


Ali unutarnje dijete nikada ne odraste, nikada ne nestane...

Ono je živo zakopano i čeka da bude oslobođeno.

Unutarnje dijete stalno pokušava privući našu pažnju, ali mnogi od nas zaboravili su slušati.


Odrasli često svoj svijet izgrade na klimavim temeljima, na uplašenom i izoliranom djetetu čije su najosnovnije potrebe ostale nezadovoljene. Prije ili kasnije u životu se desi kriza - bolest, rastava, financijske poteškoće, i nesigurna struktura se ruši. Tada neki ljudi počnu preispitivati svoj život, tražiti u sebi. U tom procesu mogu im pomoći knjige, terapijske grupe. Rad na iscjeljivanju unutarnjeg djeteta ne može se odvijati u izolaciji - ono je ionako predugo bilo samo! Neophodno je da nađe društvo drugih ljudi koji  daju razumijevanje i podršku, iako nikada ne smijemo zaboraviti jednu činjenicu - samo mi sami možemo iscjeliti svoje unutarnje dijete.

Kada je unutarnje dijete blokirano, mi smo osiromašeni za našu prirodnu spontanost  koja je srž života !

Kada ignoriramo naše prave osjećaje i instinkte - mi ignoriramo unutarnje dijete !Kada ne njegujemo svoju dušu i tijelo - zanemarujemo dijete u nama ! Kada ne prihvaćamo naše "djetinjaste" želje i potrebe, nazivajući ih nerazumnim ili nepraktičnim, kažemo da ne priliče odrasloj osobi - izgnali smo unutarnje dijete !

Psiholog C.G. Jung (deo teksta)