Grijeh ne ulazi na usta, nego izlazi iz njih, toliko o svinjetini koju je i sam Jaser Arafat jeo, i koja je usput receno (ne)zdrava kao i svako drugo crveno meso... Ima li jos stagod drugo na jelovniku, ja bih neku salatu ako moze??

Prednost Islama je što zabranjuje svinjetinu i alkohol koji nikad nisu donele čoveku dobro...
Svejedno otišli smo u OFF. Tema je pijana svinja Anić!

Otvorena opcija obnavljanja tužbe BiH protiv Srbije

Bivši član Predsjedništva Republike BiH Ejup Ganić predao je u četvrtak u Sarajevu predsjedavajućem Predsjedništva BiH Harisu Silajdžiću tri kopije dokumenta koji je prezentiran na sudu u Londonu, a u kojem, kako je kazao Ganić, Srbija potvrđuje da je na teritoriji BiH između Srbije i BiH bio međunarodni oružani sukob u kojem je, s jedne strane, učestvovala vojska Srbije, a s druge strane oružane snage BiH.

Cilj sastanka bivšeg člana Predsjedništva RBiH Ejupa Ganića, nakon njegovog povratka iz Londona i oslobađajuće presude suda za ekstradiciju, sa aktuelnim predsjedavajućim državnog Predsjedništva Harisom Silajdžićem jeste dostava dokumenta koji, kaže Ganić, uvodi nove elemente o karakteru rata u BiH:

„To je dokument koji je prezentiran na sudu u Londonu i u kojem Srbija potvrđuje da je na teritoriji BiH između dvije države, s jedne strane Srbije, s druge BiH, bio međunarodni oružani sukob. Cilj mog sastanka je da predam taj dokument prvom čovjeku BiH, gospodinu Silajdžiću, i da on, zajedno sa drugim organima, pokrene proceduru koja je adekvatna", kazao je Ganić.

Pod adekvatnom procedurom može se smatrati i obnavljanje tužbe BiH protiv Srbije za agresiju, no za sada još nije izvjesno hoće li se to i desiti, kaže Silajdžić:

„To traži ekspertno mišljenje, jedan postupak koji će tražiti i nove činjenice, jer je to uslov, a evo danas smo čuli i od profesora Ganića neke stvari koje će nam sigurno pomoći“, naveo je Silajdžić.

"Raščišćavanje" prošlosti

Ganić je, također, kazao kako je u izgradnji dobrih odnosa potrebno paralelno rašičistiti ono što se desilo u prošlosti:

„Jer ova zemlja je bila napadnuta, fabrike su nam uništene i odnijete, veliki broj civila je stradao. I da se Srbija mora osjećati odgovornom da plati za to. Kako, to će međunarodni sudovi odlučiti. Međutim, treba da se okrenemo budućnosti i da otvarimo u isto vrijeme aveniju da se razvijaju odnosi“, smatra Ganić.

U svjetlu gradnje dobrih odnosa, Silajdžić je potvrdio da će uskoro otputovati u Beograd, no nije mogao precizirati hoće li se to desiti već sutra:

„Moj jedini uslov je bio izvinjenje Parlamenta Srbije porodicama žrtava, što je ispunjeno. Trebao sam ranije otići, došlo je do nekih nesporazuma, ja ne znam da li ću sutra ići“, kaže Silajdžić.

Ganić i Silajdžić su se osvrnuli i na slučaj Ilije Jurišića, za koji je rečeno da je baziran na falsifikovanom dokumentu o povlačenju vojske, potpisanom 27. aprila 1992. godine. Dokument te vrste nikad nije potpisan, tvrdi Ganić, već je Predsjedništvo BiH donijelo deklaraciju kojom traži povlačenje vojske, a koji je srbijansko Tužilaštvo navodno zloupotrijebilo.

*****

http://origin.slobodnaevropa.org/content/ganic_silajdzic_london_srbija_izrucenje/2113292.html

Komentar o Kosovu i Ganiću: ''Kult upornog proslavljanja istorijskih poraza''
30. 07. 2010. • 11:58 M. Bh.


24SI - U prvom reagovanju na odluku londonskog suda o odbijanju zathjeva Srbije za izručenje bivšeg člana bosanskog Predsjedništva Ejupa Ganića, zamjenik srbijanskog tužioca za ratne zločine je – najavljujući žalbu na tu odluku – rekao nešto što samo potvrđuje vanpravne motive i pravnu manjkavost beogradske potjernice.

Izjavio je, naime, kako se porodicama "više od 60 žrtava" iz Dobrovoljačke duguju odgovori i da oni žele da u daljem postupku saznaju da li je Ganić odgovoran.

Ozbiljne države vladavine prava ne hvataju po svjetskim aerodromima državljane drugih zemalja da bi tek onda u dugim postupcima i maltretiranjima tražili odgovore o tome jesu li oni krivi. Za takvo šta mora se imati neka osnovana sumnja, neki pravno utemeljeni dokazi, neki relevantni svjedoci.

To je, u obrazloženju presude, prokomentarisao i londonski sudija kad je rekao da namjera srbijanskog pravosuđa da nekoga tek isljeđuje o mogućoj odgovornosti ne može biti osnova za zahtjev za izručenje.

Pokušaji da se pravni debakl pred britanskim sudom, koji je zaključio da se radi o politički motivisanom postupku i zloupotrebi pravosuđa, predstavi kao tek prvo poluvrijeme i da se u javnosti raspiruju očekivanja da tek predstoji i drugo poluvrijeme, i produžeci i penali ako treba, po štetnosti za međunarodni prestiž Srbije i po motivaciji i posljedicama vrlo su slični reagovanjima na prošlonedjeljni nalaz Međunarodnog suda pravde kako proglašenjem nezavisnosti Kosova nije povrijeđeno međunarodno pravo.

Iako je Srbija sama tražila izjašnjavanje najvišeg međunarodnog suda, i njegovo aktiviranje u "slučaju Kosovo" predstavljala kao trijumf svoje diplomatije, sada kad se pokazalo da proglašenje nezavisnosti međunarodnopravno nije nezakonito, najviši predstavnici Srbije i dalje raspiruju patriotizam najavljujući kako "nikada neće priznati" kosovsku državnost i kako će ponovo pred Generalnu skupštinu Ujedinjenih nacija.

To raspirivanje u javnosti osjećanja kako, eto, možda jesmo privremeni gubitnici pred međunarodnim pravosuđem ali smo dugoročno "moralni pobjednici", pa otud valjda i kult upornog proslavljanja istorijskih poraza, proizvodi dugoročno štetne posljedice u najširoj srpskoj javnosti.

Dovoljno je poslušati reagovanja političkih prvaka u Republici Srpskoj koji u ritualnom izjašnjavanju o odluci londonskog suda, kao da je u povodu jedne međunarodne presude uopšte relevantno šta o tome misle vođe političkih partija nekog bosanskog entiteta, poručuju narodu kako nas eto Zapad tretira kao "drugorazredni narod", "loše momke" i "jedine krivce" za ratna zlodjela na Balkanu.

Na tim frustracijama temelji se onda duboko nepovjerenje prema Zapadu i evropskim vrijednostima: "NATO nas je bombardovao" je kletva koju upotrebljavaju u javnim nastupima i visoki državni službenici bez i najmanje obzira za istorijski kontekst te intervencije, odnosno prethodni masovni progon albanskog stanovništva Kosova. Po prirodi slična kletva kako svjetsko pravosuđe "sudi samo Srbima" ne obazire se na međunarodno utvrđene činjenice da su srpske snage u balkanskim ratovima devedesetih počinile nesrazmjerno najviše zločina.

Odgovorna državna politika, ako hoće da pokaže svijetu da je raskinula s međunarodno osuđenom politikom iz prošlosti i da nadoknadi godine zaostajanja, mogla je i proteklih godina učiniti dosta u podvlačenju crte pod račune devedesetih i uspostaviti se kao uvažen partner iskrenih evropskih aspiracija. Ako to, iz straha od još uticajne ultranacionalističke opozicije ili iz potrebe da pred javnošću ovjeri vlastite patriotske reference, nije baš mogla raditi dosljedno proteklih godina, presude Međunarodnog suda pravde i londonskog suda u slučaju Ganić mogle su biti povod da se i domaćoj javnosti najzad pokaže kolika je cijena miloševićevske politike devedesetih.

U tom bi se kontekstu naglasak mogao pomjeriti sa jadikovke o "istorijskim nepravdama" na ozbiljan – a odavno zakasnjeli – unutarsrpski dijalog o odgovornosti za nacionalnu politiku devedesetih i njene istorijski pogubne posljedice.

Na tom tragu, i u traženju zakasnjelih odgovora na pitanja s kojima će se do kraja života nositi porodice vojnika poginulih u sarajevskoj Dobrovoljačkoj ulici – umjesto pisanja pravno mizernih potjernica za državljanima susjednih zemalja – moglo bi se i ožalošćenim porodicama i javnosti pokazati kako su oni, na žalost, bili u pogrešno vrijeme na pogrešnom mjestu i u istorijski pogrešnoj misiji: pripadali su armiji koja je i prije događaja 2. i 3. maja u Sarajevu već bila dokazano neprijateljska sila na teritoriji međunarodno priznate države.

Već i prije rata snabdijevala je oružjem srpske paravojske (Milošević u presretnom telefonskom razgovoru s Karadžićem: "Za sve što ti treba obrati se generalu Uzelcu"). Obučavala je, naoružavala i artiljerijski pomagala srpske dobrovoljce koji su već u aprilu 1992. provodili teror na području Bijeljine, Zvornika, Bratunca, Foče. U Sarajevu je 2. maja izvela masivan napad na institucije u centru grada i kidnapovala predsjednika bosanske države. Taj istorijski okvir ne može se ignorisati u pokušaju razumijevanja i objašnjenja i rata u Bosni i odluke londonskog suda.

Bez uvažavanja tog konteksta izjave o tome kako svijet tretira Srbe kao "drugorazredni narod" i "loše momke" služe samo produbljivanju nesporazuma sa svijetom i odgodi euroatlantske budućnosti. A i za to bi neko, najzad, morao da snosi odgovornost. Ako ne pred pravosuđem, onda pred sudom javnosti.

(kemal kurspahić, rse)

Да да, ево читам све у 16

Курспахић

Poturcena rinaka 

Jбт, који извор

 

тај Кур-Спахић из Мркоњић града је тешка шпијунчина...прави БЕОГРАДСКИ ђак!!!! Ради за исте ко Политковскаје(Р.И.П.) и (НЕ)Веран-а Матића...