Starci u starackom domu raspravljaju o manama svojih godina:
"Sezdeset godina je najgora dob", kaze jedan sezdesetogodisnjak.
"Stalno imate osjecaj da morate piskiti. A kad odete na zahod, uglavnom stojite i nista ne curi van."
"To nije nista", odgovara mu sedamdesetogodisnjak, "kad navrsite sedamdesetu, crijeva vam vise uopce ne rade. Morate piti laksative, jesti zitarice, sjedite na zahodu cijeli dan i nista ne izlazi".
"U stvari", kaze im osamdesetogodisnjak, "osamdeset godina je najgore".
"Zasto?", pita sezdesetogodisnjak. "Zar imate problema s mokrenjem?"
"U stvari, nemam", odgovara osamdesetogodisnjak. "Piskim redovito, svako jutro u sest sati, tocno kao svicarski satic. S tim nopce nemam problema."
"Imate li onda problema s radom crijeva", pita sedamdesetogodisnjak.
"Ne, ne, sve radi. Pokakam se svaki dan u pola sedam jutro. Tocno na minutu".
Uzdahnuvsi duboko, sezdesetogodisnjak kaze: "dajte da pojasnimo. Piskite svaki dan u sest i pokakate se svaki dan u pola sedam. Pa u cemu je problem kad navrsite osamdesetu?"
"Ne budim se do osam."