Peter Falk: Columbo je dobra uloga, a ne bolest poput raka!

Legendarni glumac govori o svojoj novoj komediji s Paulom Reiserom, o tome što mu znači lik poznatog detektiva, zašto je snimao posebnu obavijest na Rumunjskom i kako je u Srbiji shvatio da zna crtati.

Ovaj film je o tome da svoju obitelj ne treba uzimati zdravo za gotovo. Jeste li vi ikad bili krivi za tako nešto?
Pa, mislim da biste morali pitati moju obitelj, ali vjerojatno jesam kriv za tako nešto.

Jeste li mnogo improvizirali s Paulom Reiserom?
Sve je bilo napisano. Paul je izvrstan scenarist. Sjajan pisac: ja sam vrlo gadan prema scenarijima, znalo se dogoditi da ih mnogo promijenim, ali u ovome nisam ništa mijenjao.

Jeste li se mnogo puta potukli s redateljima?
(Zastaje.) Htio bih razgovarati o ovom filmu.

U ovom filmu je i mnogo scena s prdežom. Vicevi oko prdeža su prava stvar.
Da, da. Kad se odigraju, gdje su smješteni. Sve je u osjećaju za vrijeme. Paul ima žicu za nalaženje najboljih trenutaka.

Širom svijeta ste poznati kao Columbo. Smeta li vam što će se u vašim nekrolozima uglavnom govoriti o Columbu?
Nikad nisam razumio zašto... Valjda ne mogu, ne mogu. Ne mogu razumjeti zašto bi bilo kome... Da vam to ovako objasnim. Na ovom svijetu postoje ljudi koji rade, pokušavaju zaraditi za život. Zar mislite da je njih briga je li ovaj ili onaj glumac zaglavio u istom tipu uloge? Ja zarađujem velike novce. Dobivam besplatne ulaznice za najbolja mjesta u košarkaškoj dvorani; do njih nije lako doći. Ja ih dobivam; sjedim pored samog terena. Nikad ne gledam u lijevu stranu jelovnika u restoranima, onu gdje pišu cijene. Zašto bi me smetalo što sam dobio priliku glumiti jednog od najvećih likova u povijesti televizije? Ja uvijek na to vrlo brzo odgovorim da to nije nikakav rak. To je izvrsna uloga. Ne, uopće me to ne grize.

Taj serijal prikazivali su posvuda.
Prije oko 15 godina nazvali su me iz State Departmenta i tražili dođem u hotel Beverly Wiltshire. Otišao sam, a tamo je bio rumunjski veleposlanik i jedan kamerman. Objasnili su da bi rumunjska vlada bila vrlo zahvalna da ja govorim pred kamerom. Fonetski su napisali tekst na rumunjskom i zamolili me da kažem rumunjskom narodu da je rumunjska vlada kupila sve epizode "Columba" kojih je bilo na tržištu. Nekih godina bih snimio samo dvije ili tri epizode, a narod u Rumunjskoj bio je uvjeren da nemaju "Columba" zbog nekakvih restrikcija na uvoz TV-programa. Željeli su da ja objasnim da nije vlada kriva. Čuo sam da je i sam Ceausescu bio veliki obožavatelj serije.

Ne znamo koliko se baš time možete ponositi...
Ma da, između dvije runde ugnjetavanja naroda bi napravio pauzu pa pogledao "Columba".

Snimili ste mnogo filmova s Johnom Cassavetesom. Koliko ste u njima improvizirali?
John je bio sjajan za druženje. Bio je jako zabavan i bio je originalan i svjež. Nikad niste znali što će učiniti, niste znali što će reći. Mišljenje koje prevladava o njegovim filmovima, da su bili većinom improvizirani, nije točno. Bilo je malo improviziranja, ali ne onoliko koliko ljudi misle. Ona sjajna scena kad Gena Rowlands poludi u "Ženi pod utjecajem"... Mislite da je ona to izmislila? Ona to nije izmislila.

Kad ste bili klinac, jeste li se zafrkavali sa svojim staklenim okom?
Da, svakako. Mislim, kad shvatite da možete napraviti vic s okom, onda to stalno radite. Recimo, dok pričate s nekim, uzmete žlicu pa kucnete po njemu.

Vi ste i cijenjen likovni umjetnik.
Volim crtati, a nisam počeo dok nisam već bio odrastao. Snimao sam film u Srbiji ("Castle Keep", 1969.) i jedne večeri sam sjedio u sobi, a imao sam kožnu torbu. Našao sam list papira, pa sam je nacrtao. Sutra je jedan kipar koji je živio u mjestu gdje smo odsjeli došao u moju sobu, vidio crtež i rekao mi da je jako dobar. A ja sam rekao: "Da, ali sam imao kovčeg pred sobom." On nije mogao vjerovati što sam rekao. Nije to rekao, ali je sigurno pomislio da sam ja najgluplji magarac koji je ikad živio. Istina je da sam bio jako glup - mislio sam, ako gledaš u nešto dok to crtaš, onda je to varanje. U svakom slučaju, šest mjeseci kasnije bio sam u New Yorku i prolazio pored jedne crtačke škole i ušao, i... sveti Kriste, kad sam je vidio! Cura je pozirala za aktove - ramena unatrag, cice izbačene, gola golcata. Rekao sam "Dolazim ja ovamo" i išao sam svaki dan.

Nosite naočale na kojima je još naljepnica s dioptrijom preko stakla...
Pa da, jer na to oko ne vidim. Ostavio sam naljepnicu da odmah vidim kolika je to dioptrija i jesu li mi to naočale za čitanje, da ne moram škiljiti da bih pročitao.


prethodni članci   
Kad će već jednom taj 'Columbo'?!   
Peter Falk: četvrto desetljeće u zgužvanom baloneru   

M.F.  13.09.2005.