Pet prirodnih emocija :: Psiholog online ~ Burek savetovaliste

Tuga, žalost je prirodna emocija. To je onaj dio tebe koji ti dopušta da kažeš zbogom kada ne želiš reći zbogom; da izraziš – izbaciš, ispališ – tugu iz sebe kao iskustvo bilo koje vrste gubitka. Može to biti gubitak voljene osobe ili gubitak kontaktne leće.

Kad ti je dopušteno da izraziš svoju tugu, ti je se oslobađaš. Djeca kojoj je dopušteno da budu tužna kada su tužna, osjećaju se vrlo zdravom u tuzi i stoga kad odrastu, obično vrlo brzo prolaze kroz razdoblja žalosti.
Djeca kojoj govore "daj, daj, nemoj plakati" imaju velikih teškoća da zaplaču kao odrasli. Napokon, njima su govorili cijeloga života da to ne čine. Tako oni potiskuju svoju tugu.
Tuga koja se stalno potiskuje postaje kronična depresija, vrlo neprirodna emocija.
Ljudi su ubijali zbog kronične depresije. Započinjali su ratovi, padale su države.

Ljutnja je prirodna emocija. Ona je sredstvo koje imaš na raspolaganju i koje ti omogućava da kažeš "ne, hvala". Ona ne mora biti uvredljiva i nikad ne mora biti štetna po drugoga.
Kada djeci dopuštaju da izraze svoju ljutnju ona razvijaju vrlo zdrav stav prema njoj kad odrastu, i stoga obično kroz svoju ljutnju prolaze vrlo brzo.

Djeca koju su zbog ljutnje navodili na to da se ne osjećaju dobro, i na osjećaj da ljutnja nije dobra – da je loša stvar izražavati ljutnju i da je, ustvari, ne bi smjeli osjećati – imat će teškoća da se kao odrasli ljudi na pravi način suoče sa svojom ljutnjom.
Ljutnja koja se stalno potiskuje postaje bijes, vrlo neprirodna emocija.
Ljudi su ubijali zbog bijesa. Nastajali su ratovi, padale su države.

Zavist je prirodna emocija. To je emocija koja navodi petogodišnjaka da poželi dohvatiti kvaku na vratima kao što to može učiniti njegova sestra – ili da vozi bicikl.Zavist je prirodna emocija koja vas navodi da nešto ponovo pokušate; da se jače potrudite; da nastavite nastojati dok ne uspijete. Vrlo je zdravo biti zavidan – vrlo prirodno. Kada djeci dopuste da izraze svoju zavist, ona stvaraju vrlo zdrav stav o tome kad odrastu, i stoga obično svoju zavist prolaze vrlo brzo.

Djeca koju su naveli da osjećaju kako zavist nije u redu – da je loše izraziti je i da je ustvari, ne bi smjeli osjećati – imat će teškoća da se na pravi način nose sa svojom zavišću kad odrastu.
Zavist koja se stalno potiskuje postaje ljubomora, vrlo neprirodna emocija.
Ljudi su ubijali zbog ljubomore. Ratovi su nastajali, države su padale.

Strah je prirodna emocija. Sva djeca su rođena sa samo dva straha: strahom od pada i strahom od glasne buke. Svi drugi strahovi su naučeni odgovori koje je djetetu nametnula okolina, koje su djeca naučila od roditelja. Svrha prirodnog straha je da stvori malo opreza. Oprez je sredstvo koje pomaže tijelu da ostane živo. On je izdanak ljubavi. Ljubavi prema Sebi.

Djeca koju su navodili da osjećaju kako strah nije u redu, da je loše izražavati ga, i da ga ustvari ona ne bi smjela osjećati – imat će teškoća da se na pravi način nose sa svojim strahom kao odrasli ljudi. Strah koji se stalno potiskuje postaje panika, vrlo neprirodna emocija.
Ljudi su ubijali zbog panike. Nastajali su ratovi, padale su države.

Ljubav je prirodna emocija. Kad se djetetu dopusti da je izrazi i da je primi normalno i prirodno, bez ograničenja ili uvjetovanja, obuzdavanja ili nelagode, ono ne treba ništa više. Jer, radost ljubavi, izražene i primljene na taj način, dovoljna je sama po sebi. Ali ljubav koja je uvjetovana, ograničena, sputana pravilima i odredbama, ritualima i ograničenjima, kontrolirana, manipulirana i zatomljena, postaje neprirodna.

Djeca koju navode na to da osjećaju kako njihova prirodna ljubav nije u redu – da je loše izražavati je, i da je zapravo ne bi smjeli ni iskusiti – imat će teškoća da se na pravi način nose s ljubavlju kao odrasli ljudi.
Ljubav koja se stalno potiskuje postaje posesivnost, vrlo neprirodna emocija.
Ljudi su ubijali zbog posesivnosti, ratovi su nastajali, države su padale.

I tako prirodne emocije, kad ih se potiskuje, stvaraju neprirodne reakcije i odgovore. Većina ljudi potiskuje prirodne emocije. A one su vaši prijatelji. To su vaši darovi. To su vaša Božanska sredstva s kojima stvarate svoje iskustvo.

Ta su vam sredstva data prilikom rođenja. Ona vam trebaju pomoći u pregovorima i pogodbama sa životom.

"Razgovori s Bogom, 3. ", Neale Donald Walsch, str. 28.