Pet najskupljih naučnih programa :: Nauka ~ Tehnika ~ Military

1. Međunarodna svemirska stanica: osvajanje svemira

Gradnja Međunarodne svemirske stanice Alpha (ISS) najskuplji je svjetski znanstveno-tehnološki projekt današnjice, a “teži” oko 100 milijardi dolara. Alpha je zamišljena kao platforma za duga svemirska putovanja i oslonac koji bi trebao pomoći u osvajanju Marsa. U projekt je osim SAD i Rusije uključeno 11 europskih zemalja, te Kanada, Japan i Brazil. Alpha orbitira na visini od oko 400 kilometara iznad Zemlje, duga je 106, a široka 95 metara. Od 2000. godine na ISS-u borave stalne ljudske posade koje se smjenjuju svakih šest mjeseci.

Svemirska je stanica trebala biti gotova 2006. godine, no taj je ambiciozni cilj prolongiran nakon katastrofe svemirske letjelice Columbia koja je eksplodirala 2003. godine. Nakon toga opskrba ISS-a ovisila je više od dvije i pol godine isključivo o ruskom Soyuzu, koji može primiti samo dva astronauta i ograničene zalihe tereta.

Prošlogodišnji povratak shuttlea nije, međutim, unio mnogo optimizma zagovornicima projekta: svima nam je još u sjećanju dramatična misija letjelice Discovery. Analitičari su izračunali da je za dovršenje svemirske stanice nužno još 28 letova shuttlea koji može primiti i do 30 tona tereta. Novi Discoveryjev let do Alphe predviđen je 1. srpnja ove godine.

2. CERN: Lov na Božju česticu

U Europskom centru za nuklearna istraživanja (CERN) u predgrađu Ženeve upravo se završava LHC (Veliki hadronski sudarač), najveći i tehnološki najsofisticiraniji stroj na svijetu. Riječ je o akceleratoru u podzemnom tunelu na dubini od 100 metara, koji ima opseg od 27 kilometara i koji se jednim dijelom nalazi u Švicarskoj, a drugim u Francuskoj. Istodobno, LHC je sinonim za jedan od najambicioznijih znanstvenih pothvata u povijesti čovječanstva, čiji je glavni cilj uloviti Higgsov bozon, hipotetsku česticu koja je ključ za razumijevanje mase.

Projekt je počeo još 1989. godine, a procjenjuje se da je njegova ukupna cijena oko osam milijardi dolara. Prvi bi eksperimenti trebali početi u ljeto iduće godine, a fizičari se nadaju da će rekonstruirati uvjete kakvi su vladali prije 13 milijardi godina, odnosno u trenutku stvaranja svemira, za koji se smatra da je nastao Velikim praskom. Znanstvenici drže da će eksperimenti u LHC-u i detektorima CMS i Alice koji na njemu “jašu” potrajati idućih 15 godina. Ako fizičari uistinu ulove Higgsov bozon (što je glavni, ali ne i jedini cilj), bit će to odlična potvrda tzv. Standardnog modela, fizikalne teorije za koju se smatra da na najpotpuniji način opisuje materijalni svijet.

Osim znanstveno-tehnološke, projekt LHC ima i političku dimenziju, jer je fizika elementarnih čestica jedno od rijetkih područja znanosti u kojima Europljani imaju primat nad Amerikancima. Umjesto da europski fizičari odlaze u SAD, Amerikanci dolaze u CERN, koji je u listopadu 2004. godine “proslavio” svoj 50. rođendan.

3. ITER: put do neiscrpne energije

Međunarodni termonuklearni reaktor (Iter), prema mišljenju mnogih fizičara, projekt je koji bi mogao dovesti do neiscrpnog izvora ekološki prihvatljive energije. Iter bi trebao biti put prema komercijalnom reaktoru za proizvodnju električne energije uz pomoć fuzije, odnosno spajanja atomskih jezgri. U Projekt su uključeni EU, SAD, Rusija, Japan, Kanada, Kina i Južna Koreja, a uskoro bi se mogla priključiti i Indija. Eksperimentalni će reaktor za fuziju biti sagrađen u francuskom nuklearnom centru Cadarache u blizini grada Aix-en-Provence, a zanimljivo je da je generalnim direktorom Itera imenovan donedavni japanski veleposlanik u Hrvatskoj Kaname Ikeda. Konstrukcija eksperimentalnog reaktora potrajat će oko 10 godina, a stajat će između pet i 10 milijardi dolara . Nakon toga, započet će istraživanja u sklopu projekta, koja bi trebala trajati barem 20 godina. Budu li eksperimenti uspješni, uslijedila bi gradnja demonstracijskog reaktora koji bi proizvodio električnu energiju. Prve komercijalne elektrane na nuklearnu fuziju očekuju se tek nakon 2050. godine.

4. Ljudski genom: mapa gena koji izazivaju rak

Pobijediti rak višegodišnja je želja znanstvenika koji su u proteklom desetljeću dobili novi poticaj zahvaljujući spoznajama do kojih se došlo u okviru projekta Ljudski genom.

Stoga su američki znanstvenici u ožujku prošle godine federalnim vlastima predložili projekt Atlas genoma raka koji bi stajao oko 1,35 milijardi dolara. Nakon višemjesečne rasprave, vlada je krajem 2005. godine odlučila da se najprije krene s trogodišnjom pilot-fazom projekta u koju će biti uloženo 100 milijuna dolara. Pokaže li se ta faza uspješnom, federalne su vlasti spremne uložiti dodatnih milijardu dolara za istraživanja.

Mapa genetskih mutacija koje dovode do raka uvelike bi unaprijedila dijagnostiku i liječenje tumora. Posljednjih se godina velike nade polažu u tzv. inteligentne lijekove koji ciljaju na određenu genetsku mutaciju. Tijekom stvaranja mape gena koji uzrokuju rak, znanstvenici bi trebali sekvencionirati 12.500 uzoraka tumora, odnosno po 250 uzoraka svakog od 50 glavnih oblika raka. Dosad je poznato 300 gena povezanih s različitim vrstama tumora.

5. Nanotehnologija: minijaturni roboti koji ulaze u krvotok

Jedno je od najatraktivnijih znanstveno-tehnoloških područja u posljednjih 10 godina nanotehnologija, za koju se smatra da će obilježiti 21. stoljeće. Nanotehnologija (prefiks nano označava milijarditi dio metra) se zasniva na manipuliranju pojedinačnim atomima i molekulama, a najviše obećava u biomedicini, elektroničkoj znanosti i znanosti o materijalima.

Primjerice, u biomedicini se velike nade polažu u minijaturne robote, tzv. nanobote koji će se ubrizgavati u krvotok bolesnika da bi zatim ciljano ubijali viruse i stanice tumora. Kad obave posao, iz tijela bi izlazili putem urina. Diljem svijeta javna su ulaganja u nanotehnologiju prošle godine premašila pet milijardi dolara. Najveću pozornost razvoju nanotehnologije posvećuje SAD, u kojem djeluje više desetaka nanotehnoloških centara, odakle trenutačno dolazi gotovo 50 posto svih nanotehnoloških projekata. Nanotehnologija je i jedan od prioriteta europske znanstvene istraživačke politike. Tako je u okviru Šestog okvirnog programa za istraživanje EU (FP6) prošle godine za razvoj nanotehnologije na Starom kontinentu uloženo oko 500 milijuna evra.