ovo ne moze biti resenje, jer nekoga mora ostaviti da bi dokazao svoju moc, a samim tim je ostavio i prostor, a ako je ostavio prostor mora  podici kamen, a ako kamen podigne sve pada u vodu i sve iz pocetka.

Problem je ovdje što previše usko (fizički) shvaćamo Božju svemoć i tu nastaje problem. Mi u granicama fizike "znamo" za ograničen prostor, čak i svemira, i to nam smeta pri gledanju Božje svemoći. Ako bismo gledali čisto filozofski, tj. u onome što svemogučnost znači, vidjeli bismo da je to stanje bezgraničnosti. Opet nam je i to teško predočiti. A upravo je ta bezgraničnost ono što nam, barem meni, stvara probleme, jer u jednoj jednadžbi imamo dva termina koji jedan drugog poništavaju (ako gledamo dreadnot-ovu teoriju), a poništavaju se u tome da svemogući ne može stvoriti kamen koji bi zauzeo sav prostor, jer taj svemogući stvara i prostor. Tu se događa poništavanje, tj. stvarajući veliki kamen, stvara i prostor za taj kamen i tu se nalazimo na području stalnog stvaranja. Zatvoren je krug koji se ujedno i otvara pa zatvara, pa otvara... Problem nije u veličini kamena, nego u našem poimanju i gledanju stvorenoga.
Nakon ovog umovanja trebalo bi dati i rješenje, no njega ne znam. Problem je vrlo lako riješiti na vjerničkoj, religioznoj razini.