CRNO POKRAJ ZADRA SRBIN LAZAR LAKIĆ PANIČNO NASRNUO NA USNULOG MIRKA PUCARA Nožem izrezao rođaku lice u strahu od ustaša
ZADAR - U noći između utorka i srijede u prigradskom mjestu Crno pokraj Zadra Mirko Pucar (27) gotovo je ubijen na spavanju: na njega je nožem nasrnuo Lazar Lakić (30), izrezao ga po licu i zatim pobjegao. Lazar Lakić bio je te noći gost u obitelji Pucar, jer je Mirko, na kojega je nasrnuo nožem, njegov rođak. Motiv noćnog napada je strah Lazara Lakića da će ga "ustaše iz Crnoga ubiti". Lazar Lakić je podrijetlom iz Crnog i kanadski je državljanin, gdje je njegov otac otišao prije četrdesetak godina. Prije nekog vremena Lazar je s ocem doputovao u Srbiju i tamo je boravio, a na povratku u Kanadu odlučili su se zaustaviti u mjestu Crno pokraj Zadra, gdje im žive brojni rođaci, ovdašnji Srbi. — Lazar je odmah po dolasku u Crno izrazio strah da će ga tu ustaše zaklati. Tako nam je rekao. Kad smo se okupili oko stola da ručamo, rekao je da ne može jesti od straha, zbog ustaša koji su u okolnim kućama, doznajemo razvoj događaja u obiteljskoj kući Pucar u Crnome. Potom je Lazar s ocem otišao prošetati mjestom, gdje su se javili susjedi. S njom je razgovarao samo otac, dok joj je Lazar rekao da ne mogu pričati jer on "govori samo srpski". Iako su mu objašnjavali da se mogu i ovako razumjeti, Lazar Lakić je ostao pri svome da će govoriti samo s onima koji govore srpski, a ne hrvatski. Kulminacija Lakićeva straha i pokušaj ubojstva dogodio se te iste večeri. Oko jedan sat u noći uzeo je nož, ušao u sobu svog rođaka Mirka Pucara i dok je ovaj spavao Lazar je na njega nasrnuo nožem, razrezavši mu lice. U napadu mu je iščašio i desno rame, a kad su se ukućani razbudili i skočili iz postelja, Lakić je pobjegao. Započela je policijska blokada i potjera za Lakićem, krupnim čovjekom, teškim gotovo 150 kilograma i visokim dva metra. Oko tri sata noću pronađen je kako se skriva u obližnjem rasadniku "Magnolija". Ozlijeđenom Mirku Pucaru pružena je liječnička pomoć, a Lakića je policija odvela na Odjel psihijatrije zadarske Opće bolnice, odakle je u srijedu prebačen u Psihijatrijsku bolnicu na otoku Ugljanu. Liječnica na Ugljanu nam je potvrdila da je Lakić u Crnome proživio paničan strah da će ga ustaše zaklati, zbog čega je tako psihotično reagirao i nožem nasrnuo na rođaka. Lada KALMETA
Umiješali se i Kanađani
U policiji je djelo Lazara Lakića karakterizirano kao pokušaj ubojstva, no kaznena prijava zasad nije podignuta. S njim se navodno ne može razgovarati, a uz to se u slučaj umiješalo i kanadsko veleposlanstvo u Zagrebu, budući da je Lakić kanadski državljanin. — Lakić je u bolnicu doveden u pratnji hitne pomoći, policije i svoga oca. Bio je dezorijentiran samo u vremenu, a ostalo je shvaćao. S njim smo dugo razgovarali i njegovo psihotično stanje je nastalo od straha da će ga ustaše ubiti. Bio je sav izgreban jer je jurio i bježao kroz šumu, ozlijedio je i nogu u gležnju. Sada je pod terapijom i miran je, na forenzičkom je odjelu, a ne znamo što će biti dalje budući da je državljanin Kanade. Stoga se u njegov slučaj uključila naša posebna služba koja kontaktira s kanadskim veleposlanstvom, doznajemo od liječnika Psihijatrijske bolnice na Ugljanu.
tragom ovog teksta potvrđuju se moje sumnje da su srbi još uvijek u velikom (neosnovanom) strahu od ustaša koji im je godinama serviran antihrvatskom propagandom
mržnja u pakoštanima NAČELNIK OPĆINE MILIVOJ kURTOV O NAPADIMA NA OBITELJ KOSIĆ
‘Srbi moraju istrpjeti’
Dok je na kući Kosićevih ispisana smrtonosna poruka ‘Srbe na vrbe’, pakoštanski čelnik ‘pere ruke’ od ustaških poklisara i poručuje kako sve moraju šutke trpjeti PIŠE ANA VUČETIĆ
Kninska ulica u Pakoštanima, rodnome mjestu generala Ante Gotovine, cijelom je dužinom prebojena bijelom bojom. Nakon povratka iz Njemačke, gdje je živio do 2000. godine, u toj ulici živi pakoštanski Srbin Mirko Kosić, koji bojom pokušava prekriti sprejem iscrtane ustaške grbove, nacističke svastike, mrtvačke glave, te “Ubi Srbina” i “Živjela NDH”, parole koje se svako malo, pod okriljem noći, pojave na asfaltu ispred njegove kuće. Na vanjskom zidu cijelom je dužinom ispisano “Srbe na vrbe”, a kuća Kosićevih izgleda kao na prvoj ratnoj liniji: sva staklena vrata i balkoni kamenovani su i razbijeni, vanjski prozori puni su rupa, a fasada propucana puškom i pougljena od eksplozivnih koktela koji su na kuću bačeni s ceste. Iživljavanja nije ostao pošteđen ni 20 godina star peugeot parkiran u dvorištu, koji su također “ukrasili” ustaškim simbolima, a ukradena im je i sva zemlja kojom su planirali nasuti vrt i građevni materijal za obnovu podruma. Zahvalnica iz bolnice
Od studenog prošle godine bolesni Mirko Kosić (60) i njegova supruga Hrvatica, Nada, na ovakav su način napadnuti desetak puta, a od 2000. godine do danas njihova je imovina uništavana najmanje 50 puta. – Vjerujte mi, meni je više neugodno zvati policiju! Ali što ćemo drugo? Mi nemamo druge države, moramo tu živjeti – uzrujano nam je rekao Mirko Kosić, pokazujući u dvorištu ostatke bundeve napunjene petardama koja im je doletjela pred kuću. Tko napada njega i njegovu suprugu, ne zna, kaže da je opasno pretpostavljati pa taj posao prepušta policiji. Što je skrivio, osim što je Srbin, ne zna. Riječ je, inače, o jednom od rijetkih ljudi koji se može pohvaliti pisanom zahvalnicom Ortopedske bolnice u Biogradu, kojoj je u vrijeme rata donirao materijal vrijedan 250 tisuća eura. “Meni je žao zbog svega što se njima događa, ali moraju istrpjeti. Ne znam što je povod da se napada baš njih, jer ovdje živi još srpskih obitelji koje nitko ne dira”, rekao nam je načelnik općine Pakoštane Milivoj Kurtov, jedini koji je htio govoriti o ovom slučaju.
Kuća zapaljena
•• Sve je počelo u vrijeme rata. Prvo im je 1990. godine kuća zapaljena i opljačkana, a otkad su se vratili iz Njemačke, svakodnevno su na meti iživljavanja. Zbog svega su se povukli i potpuno izolirali, ni s kim u Pakoštanima ne komuniciraju. Nakon ovih napada, susjedi ih zaobilaze, jasno im dajući do znanja da tu ne pripadaju. Čak i jedan pogled prema susjedu bio je dovoljan da se Kosiću izvrijeđa srpska majka.
‘Neka nas ubiju...’
•• Ljudi, dajte nam mira! Ako će ih to zadovoljiti, neka nas ubiju, ali mi se odavde nećemo maknuti. Ja sam kao Nikola Tesla, ponosim se svojom srpskom majkom i hrvatskom domovinom – rezignirano kaže Kosić, o čijoj tragediji nitko ne želi govoriti, a kamoli stati na njihovu stranu. Kako im pomoć ne dolazi ni od koga, Kosići su odlučili o svemu obavijestiti međunarodne organizacije za zaštitu ljudskih prava.
Duh Sekire: Ја да сам се питао сада би у Загребу биле рекламе на ћирилици, и још бисте се извињавали што нисте имали више да вам узмемо - link Reply by nikola34: @x#%§!!
MOSTAR - Duševni bolesnik Darko M. (36) u srijedu navečer je u mostarskom naselju Centar 2 nožem napao E.S. (25), potvrdio nam je očevidac ovog događaja.
Prema njegovim riječima, Darko M. je istog dana, ali u jutarnjim satima, ubio psa jednog od stanovnika ovog mostarskog naselja.
"Oko 23 sata upao je u kafić, gdje sam sjedio sa društvom, naoružan velikim kuhinjskim nožem i nasrnuo na goste objekta. Vidjevši nož u zraku jedan gost uhvatio ga je za ruku i pokušao mu ga izbiti iz ruke. U hrvanju koje je nastalo, dok ga nisu izbacili iz objekta, jedna osoba je lakše povrijeđena. Naime, porezan je u predjelu ruke. Izbacili smo ga ispred objekta, no on je i dalje nastavio napadati ljude nožem. Kada je vidio kako mu prilazi više ljudi pobjegao je prema zgradi u kojoj stanuje'', kazao nam je očevidac ovog događaja, naglasivši kako je osobno pozvao policiju.
''Kada sam pozvao policiju, pitali su me radi li se o Dari. To mu je inače nadimak. Kada sam dao potvrdan odgovor, policajac mi je samo nehajno kazao: 'U redu, hvala'. Policijska je ophodnja, istina, kasnije obišla naselje, no nisu se zadržavali na mjestu incidenta'', kazao nam je naš izvor, inače stanovnik Centra 2. On pojašnjava kako u istom naselju stanuje još jedna duševno poremećena osoba, koja, također ulazi u objekte, presreće i napada ljude te se šeta s čekićem u ruci.
''Policija eventualno dođe, primiri ih na nekoliko dana no cijela priča se iznova ponavlja. U gradu nema ustanove koja bi ih zbrinula. Mi smo se čak obraćali i Centru za socijalni rad, no oni su nam samo preporučili potpisivanje peticije. Nije nam jasno što bismo postigli potpisivanjem peticije'', zaključio je naš izvor.
Iz policije nisu imali informacija o ovom događaju.
Duh Sekire: Ја да сам се питао сада би у Загребу биле рекламе на ћирилици, и још бисте се извињавали што нисте имали више да вам узмемо - link Reply by nikola34: @x#%§!!
Duh Sekire: Ја да сам се питао сада би у Загребу биле рекламе на ћирилици, и још бисте се извињавали што нисте имали више да вам узмемо - link Reply by nikola34: @x#%§!!
Tema: 
- 
