ORJUNA je kratica za Organizacija jugoslovenskih nacionalista; organizacija je bila općenito poznata po kratici. Njeni članovi, a onda i drugi nasilnički jugoslavenski i velikosrpski nacionalisti, nazivani su "orjunaši".

Osnovana 25. siječnja 1921. u Splitu pod imenom Jugoslovenska napredna nacionalistička omladina; ime je promijenjeno u svibnju 1922, kada dobiva novi statut i prestaje okupljati samo omladinu. Osnivači su bili grupa mlađih sljedbenika Svetozara Pribićevića, pripadnici borbenog krila Demokratske stranke. Stranka je na izborima za ustavotvornu skupštinu Kraljevine SHS 1920. godine snažnim promoviranjem jugoslavenstva osvojila većinu glasova Srba prečana te dio glasova Hrvata, osobito u Dalmaciji, koji su težili snažnoj državi da ih zaštiti od Italije.

Značajnu ulogu u osnivanju Orjune imala je grupa Hrvata prebjeglih sa područja koje je nakon Prvog svjetskog rata pripojeno Italiji. Prvi predsjednik bio je Marko Nani, a tajnik Edo Bulat, koji je kasnije postao hrvatski nacionalist i ustaški dužnosnik u doba NDH. U veljači 1922. na čelo joj dolazi književnik dr. Mirko Korolija, kojeg srdačno prima kralj Aleksandar.

Poticaj za osnivanje Orjune bilo je donošenje Obznane, kojom je zabranjen rad Komunističke partije Jugoslavije. Orjuna je osnovana sa ciljem borbe protiv snaga koje ugrožavaju novu državu: komunizma i "separatizma", odnosno hrvatskog nacionalnog pokreta uopće. Kao i Demokratska stranka, zastupa centralističko (unitarističko) uređenje države i ideologiju "integralnog jugoslavenstva": svi Jugoslaveni čine jedinstvenu naciju, u kojoj se postepeno trebaju izgubiti posebnosti tri postojeća "plemena".

Orjuna se od početka služila političkim nasiljem (terorom) protiv političkih protivnika. Članovi su organizirani u desetine, koji poduzimaju batinaške napade. Nisu stali samo na tome: prilikom rudarskog štrajka u Trbovlju (Slovenija) 1924. Orjunaši bombama i revolverima napali radnike i zapalili Radnički dom. U doba izbora često napadaju skupove hrvatskih stranaka. Česti su ulični sukobi sa organizacijom Hrvatska nacionalna omladina (HANAO). Napadali su također stranke i organizacije nacionalnih manjina: Nijemaca, Mađara i Rumunja.

Financira ju pokrajinska vlada za Hrvatsku i Slavoniju iz fondova za "Istru i nacionalnu propagandu". Surađuje sa četničkim organizacijama i militarističkom Narodnom obranom. Bliska je fašističkim koncepcijama, iako bez direktnog pozivanja i povezivanja. Tako se npr. dr. Mirko Korolija, predsjednik JNNO od veljače 1922. i kasnije Orjune, javno hvalio svojim dopisivanjem sa Benitom Mussolinijem.

Osim Dalmacije, uporišta ima u Sloveniji. U Srbiji ima izvjesno uporište među studentima Beogradskog univerziteta; van njega nema veće značenje. Vladajuća Narodna radikalna stranka osnovala je organizaciju Srpska nacionalna omladina (SRNAO) kao protutežu pokretu integralnog jugoslavenstva.

Nakon raskola u Demokratskoj stranci 1924., većina članova Orjune podržalo je vođu prečana Svetozara Pribićevića. Na parlamentarnim izborima 1925. i 1927. podržavali su kandidate njegove Samostalne demokratske stranke. Zajednički im je cilj obrana ugroženog jugoslavenstva.

Vodstvo Orjune nije podržalo drastični politički zaokret Pribićevića, koji ubrzo nakon izbora 1927. sklapa sporazum sa Stjepanom Radićem (Seljačko-demokratska koalicija). Ostaju vjerni starom opredjeljenju i metodama. Zbog svojeg jugoslavenstva dolaze u sukob i sa srpskim nacionalističkim organizacijama i velikosrpskim koncepcijama srpskih političara.

Orjuna je pozdravila Šestojanuarsku diktaturu, ali je ipak bila zabranjena, zajedno sa svim "plemenskim" strankama i organizacijama. Kralj Aleksandar I. Karađorđević odrekao se njihovih usluga jer su bili omrznuti, ali ne i njihovih ideja i metoda. "Integralno jugoslavenstvo" proklamirano je kao službena državna ideologija, a politički teror države (koji je i ranije postojao) sustavno je organiziran. Međutim, od izvorne zanesenosti jugoslavenskom idejom nije u stvarnosti ostalo ništa: to je sada samo maska za velikosrpske koncepcije; to je također bio razlog da se Orjuna zabrani.

Legendarna je i tuča splitskih komunista sa splitskim orjunašima, kada su ih komunisti spriječili u njihovim mračnim nakanama. O tome svjedoči i spomen-ploča stavljena na zid u Plinarskoj ulici u Splitu (postavljena još za doba socijalističke Jugoslavije).

Velikosrpska zadrtost (iako je većina članova bila hrvatskog podrijetla) u integralnom jugoslavenstvu te organizacije se dala viditi po raznim pokazateljima. Grobovi pristaša te organizacije, iako su bili Hrvati, bili su pisani ćirilicom. Nadalje, u drugom svjetskom ratu je velik dijel orjunaša surađivao, ili bio dijelom četničkog pokreta.

Naziv orjunaš ostao je u širokoj upotrebi sve do sloma Prve Jugoslavije, pa i kasnije, kao oznaka za agresivnog jugoslavenskog (ili velikosrpskog) nacionalista.

Izvor: Wikipedia

Dr. Mirko Korolija iz Kistanja, hrvatski književnik i političar. Ekstremni jugoslavenski nacionalist, član Orjune.

Godine 1921., nakon dvije i pol godine talijanske okupacije Sjeverne Dalmacije, oduševljen je konačnim priključenjem tog područja Kraljevini SHS i dolaskom srpske vojske u ožujku 1921. U veljači 1922. došao je na čelo Direktorijuma Jugoslavenske nacionalne napredne omladine, koja u svibnju iste godine mijenja ime u Organizacija jugoslavenskih nacionalista ORJUNA. Kralj Aleksandar primio ga je početkom veljače 1922. »naročito ljubazno«. Organizira desetine Orjune u Kninskoj krajini, Ravnim kotarima i Bukovici, te batinaške napade, osobito u hrvatskim selima.

Godine 1924., kada splitsko kulturno-prosvjetno društvo "Šumadija" iz Splita gostuje u selima Bukovice i Ravnih Kotara, drži više predavanja protiv "boljševičke gamadi" i "hrvatskih separatista".

Nazivao je samog sebe jugoslavenskim D'Annunzijem, po poznatom talijanskom pjesniku i nacionalistu, koji je na čelu grupe dobrovoljaca zaposjeo Rijeku i u njoj diktatorski vladao 1919.–1921. Hvalio se svojim dopisivanjem s Benitom Mussolinijem.

Literatura
Dušan Plenča: Kninska ratna vremena 1850–1946., Zagreb: Globus, 1986. (str. 81, 104, 111)

Izvor: Wikipedia