Kada mi netko spomene Opatiju, u spomen mi odmah naviru slike hrvatskog Monte Carla s prelijepim vilama u austro-ugarskom stilu smještenim tik do samog mora, predivno uređenim parkovima te uvijek sunčanom vremenu i tijekom one najhladnije kontinentalne zime



Nedavno sam imala prilike otputovati u Opatiju na preporuku prijatelja koji su mi objasnili kako je Opatija, u stvari, Beogradu najbliža morska destinacija. I doista, sama sam se u to uvjerila kada sam stigla u svega pet sati ugodne vožnje novim autoputom od Beograda do Opatije.

I nisam se razočarala: kada smo izašli iz posljednjeg tunela iz Gorskog kotara otvorio se predivan pogled na kvarnerske otoke i Opatiju, sunce se presijavalo na morskoj površini, i odmah mi je bilo jasno zašto je zovu Opatijo bajna.

Kada dođete u Opatiju doista imate osjećaj da putujete kroz milenije. Opatija je nastala na ostacima nekadašnjeg srednjevjekovnog samostana (opatije, otuda njen naziv), potom je u 18. stoljeću postala omiljena destinacija ondašnjih okrunjenih glava Europe.

Usporedo, započela se razvijati kao destinacija za lječilišni turizam. Bečki doktor Julisu Glax utemeljio je thalassoterapiju i njezine principe u Opatiji i pretvorio je u lječilište i odmorište nekadašnje elite.

Opatija je i danas nastavila tu tradiciju: ovdje ima oko 30-ak hotela uglavnom sa 4 i 5 zvjezdica, u posljednjih 15 godina renovirale se se gotovo sve vile, dobile nove fasade (tipične su one žute boje od svjetle do mnogih „kričavih“ žutih) ali i nove vlasnike uglavnom iz Zagreba, Slovenije, no mnogo ih je iz Rusije.

Uglavnom grad je jako ušminkan i lijep, kao sa razglednice, čak i ljepše nego da ste jugu Francuske (da ne spominjem koliko pažnje posvećuju uređenju parkova i okućnica, ne samo javnih površina već i hotela i kavana).

Oni koji se tu ističu po dekoraciji vrtova i samih hotela su Milenij hoteli, grupacija hotela koja upravlja sa 3 hotela smještena u samom srcu Opatije: Hotel Milenij, 5 zvjezdica, sigurno je najluksuzniji opatijski hotel; Milenij Grand Hotel 4 opatijska cvijeta, 4 zvjezdice, odličan je kongresni i wellness hotel, dok je Milenij Hotel Agava, 4 zvjezdice, simpatičan hotel smješten na glavnoj ulici koji izgleda poput malog dvorca i ima jako povoljne cijene smještaja (walk-in cijena je svega 39 eura).
Mene je osobno jako dojmio Hotel Milenij (nekada se zvao Milenijum) koji odskače svojom dekoracijom i ponudom od ostalih hotela u Opatiji. Kada uđete u Milenij, sama recepcija i lobby ostavit će vas bez daha: perzijaneri na podu, talijanski stilski namještaj, Swarovski lusteri, freske koje prikazuju antičku povijest ovog kraja (u njihovom restoranu Argonauti nalaze se autentične freske koje prikazuju borbu s Argonautima koja se, kaže legenda, odigrala na ovim obalama). Imaju odličnu kavanu Wagner koja je nezaobilazno mjesto za jutarnju kavu na njihovoj famoznoj terasi uz more (vikendom ćete ovdje vidjeti više tablica iz Zagreba i unutrašnjosti Hrvatske, nego li iz Rijeke),a kolači koji se mogu kupiti za van su vrlo popularni među svim posjetiteljima.

Kao što je Opatija poznata po svom lječilišnom turizmu, tako se i opatijski hotelijeri okrenuti prema wellness gostima. Ovdje je wellness već etabliran kao proizvod, razlikuju se različiti wellness centri prema ponudi, tretmanima i masažama. U Mileniju primjerice imate masažu zlatom, pod nazivom Chi yang ritual za pomlađivanje nakon koje se doista osjećate pomlađeni za par godina (ljeti, kažu mi u wellnessu, sve masaže odvijaju se ispod baldahina na wellness terasi uz zvuke mora).

Milenij hoteli imaju dva wellnessa: u Hotelu Milenij gdje je bazen nadsvođen staklenom kupolom koja se otvara ljeti, intiman je prostor koji gleda na more i park Sv. Jakov. Wellness u Grand Hotelu 4 opatijska cvijeta mnogo je veći, prostire se na 1500 metara kvadratnih i ima brojne sadžaje (jacuzzi, saune, bazene na više nivoa).

Odlična je pogodnost za roditelje sa djecom da je Mini club, igraonica za djecu, smješten odmah do ulaza u wellness pa kada roditelji klince pospreme u Mini Club (imaju naravno sve kompjuterske igrice za kojima djeca danas luduju) bez stresa se mogu prepustiti uživanju na wellnessu. U wellnessima Milenij hotela paze da sve bude u skladu sa zdravom filozofijom: možete naručiti ljekovite čajeve sa bazgom, koromačem, nisko kalorične sendviče i voćne salate.

Opatija je idealna za vikend odmor: poznata obalna šetnica ili Lungo mare dugačka je 12 km i povezuje Volosko, malo ribarsko mjesto poznato po odličnim restoranima i konobama, i Lovran, tipično mjesto koji je nalik na Opatiju ali mnogo manje. Postoji također i šumska šetnica, šetalište Carmen Sylve koja je odlična za jutarnji đoging ili popodnevne šetnje udvoje u šumi iznad Opatije. Kombinacija morske i šumske šetnica doista se pokazala kao odlična za vikend rekreaciju.
Ono što je ostalo još iz doba kada sam ovdje bila čest gost jest kvaliteta gastronomske ponude koja je vrlo specifična i kombinacija je mediteranske kuhinje, specifične kvarnerske, istarske i kuhinje Gorskog kotara.

Možete je probati u brojnim restoranima u Opatiji i okolici, a ja sam oduševljeno uživala u tim jelima u jednom od najboljih hotela, kažu ovdje da je odličan za organizaciju kongresa i wellness odmor - Milenij Grand Hotelu 4 opatijska cvijeta. Hotel je sastavljen od četiri vile koje nose imena opatijskih cvjetova (Camellia, Melia, Magnolia i Wisterija) i kombinacija je starih vila i moderne građevine s pogledom na more i predivnim terasama. U ovom su hotelu doista promijenili pogled na klasičnu pansionsku večeru jer svaku večer predstavljaju jednu hrvatsku nacionalnu kuhinju: izmjenjuju se kvarnerska, istarska, lička i kuhinja Gorskog kotara, slavonska, zagorsko-međimurska i dalmatinska kuhinja.

Kvarner, na kojem je Opatija doista najblještaviji dio, s otocima geografski spada pod Hrvatsko primorje koje se proteže od uvale Preluk (odlična je za daskaše i surfere) do ušća Zrmanje, pod grebenima planina Gorskog kotara i područjem podno Velebita.

Prehrana Primoraca bazira se na ribi, mekušcima, rakovima, creskoj janjetini, mediteranskim začinima (ružmarinu, lovoru, majčinoj dušici i kadulji), voću (smokvama, grožđu, bademima) i povrću (artičkoma, kelju), maslinama i maslinovu ulju.
Tipični su za ovu regiju maruni (to je lokalni naziv za kestenje ali puno veće), šparoge, paški sir, sušeni sir i pršut, usoljene ribe, masline iz slane otopine, riblje juhe, škampi, grdobina, zelene i crne masline, primorski brodet.

Bakalar na bijelo, krčka maneštra s lećom (maneštra je lokalni naziv za čorbu koja se spravlja od raznih namirnica), rižoto od jadranskih kozica i dagnji, brudet od hobotnice s povrćem, odrezak od morskog pasa, žgvacet od kokoši (žgvacet je jelo koje je došlo iz Istre, i to je gulaš koji se radi sa tipičnim biljem ovog kraja i naravno maslinovim uljem), creski gulaš od janjetine – to su samo neka jela koje možete kušati za buffeta ovog hotela. Možete zaključiti da sam se kući, pored lijepih uspomena, vratila i sa pokojim kilogramom viška ali ovoga puta ne žalim!

Istra je zelena oaza sjevernog Jadrana, najveći jadranski poluotok. Aduti konoba uz morski ugođaj su specijaliteti poput škarpine i kruha ispod peke, dagnji, tartufa, mladog ovčjeg i kravljeg sira, škampa, rakovica te srdela i inćuna u marinadama. Tipična vina koja idu uz ova jela su istarska malvazija, merlot i teran.

Do Istre se iz Opatije stiže za svega 15 minuta – tunel Učka nalazi se odmah iznad Opatije do kojeg se dolazi brzom cestom (inače, u Hrvatskoj su doista ceste i autoputevi veliki adut zadnjih godina jer su povezali gotovo sve krajeve zemlje i omogućuju brzo i ugodno putovanje).

Razgledajte Istru i sve one male istarske gradiće – poput Motovuna, Huma, Buzeta. Tu se jedu najbolji tartufi (njoki ili fuži – vrsta tjesetenije sa tartufima obavezno ih naručite jer su lokalni specijalitet), a u Livadama se nalazi najpoznatiji restoran, ujedno i proizvođač raznih jela od tarufa.

Do zapadne obale Istre stiže se za svega 45 minuta, a tu su prekrasni gradovi za istražiti: Poreč, Rovinj, i Brtonigla. Odlučite li posjetiti Brijune, nekadašnju Titovu rezidenciju koja je ostala kao balzamirana u vremenu ali i danas oduševaljava prirodom i nacionalnim parkom koje je još bivši maršal uredio, trebat će vam još pola sata od recimo Poreča.

U Puli obavezno posjetite Arenu (mnogo je ljepša i autentičnija nego ona u Rimu, pogotovo ljeti kada se održavaju gala koncerti), ali svugdje gdje idete probajte sve lokalne specijalitete u oštarijama (to su konobe na istarskom) koji nude autohtona i najbolja jela iz ove regije.

Jedno popodne otišli smo do Gorskog Kotara, ovu šumovitu i brdovitu regiju u zaleđu Rijeke zovu još i hrvatskom Švicarskom. Mnogo se razvila otkako sam zadnji puta bila ovdje, orijentirala se na turizam, mnogo se regija razvilo sa specifičnom ponudom, gorskim turizmom i gastronomijom. U Gorski kotar dolazi se za pola sata iz Opatije i mnogo je mjesta koje treba posjetiti: Lokve, Fužine, Bjelolasicu (ski i olimpijski centar), Delnice, Tršće.

Uglavnom, sve sam doživljaje Opatije i obližnjih mjesta „stisnula“ u 3 dana vikenda a imala sam osjećaj da sam na odmoru barem sedam dana. Produženi vikend u Opatiji, na moru, u wellnessu i sa svom tom divnom hranom doista mi je vratio energiju na povratku u Beograd. Ali zasigurno ću ponovno posjetiti ovaj Biser hrvatskog Jadrana koji mi je ponovno u susjedstvu.

Izvor: B92