Omer-paša Latas (24. septembar 1806, Janja Gora, opština Plaški —18. april 1871, Carigrad).

Bio je srpskog porijekla i u hrišćanstvu se zvao Mihailo Mića. Kao oficirsko dijete učio je kadetsku školu u Gospiću i stupio je u vojsku kao kadet-narednik. Radi novčanih neprilika, prebjegao je 1827. u Bosnu, i dospio je u Glamoč, a odatle u Banju Luku, mučeći se da zaradi izdržavanje.

U Banja Luci primio je islam i novo ime. Poslije dvije godine otišao je u Vidin. Tu ga je zapovjednik tvrđave uzeo za učitelja crtanja svojoj djeci i zadovoljan njegovim radom, preporučio ga je u Carigrad. S tom preporukom postao je nastavnik tehničkog crtanja u carigradskoj vojničkoj školi, a kasnije učitelj prijestolonasljednika Abdul Medžida i ubrzo (1838) pukovnik.

Kada je na prijesto došao Abdul Medžid, Omer-paša Latas je postao paša. Odličan vojnik, Omer-paša se istakao 1840. u Siriji protiv sultanovih odmetnika, 1842. kod gušenja bune u Albaniji, 1845. ponovno u Siriji i 1846. u Kurdistanu, uvijek u borbi s buntovnicima. Poslije tih uspjeha, još vrlo mlad, imenovan je za mušira. Godine 1848/49. on je sa Rusima izvršio okupaciju dunavskih kneževina.


U našim krajevima Omer-paša je ostao zapamćen budući da je slomio otpornu snagu bosanskog begovata. Protiv sultanovih reformi javila se u Bosni i Hercegovini jaka opozicija još od vremena Husejin-bega Gradaščevića. Jedno vrijeme se činilo, da se stišala, ali je od revolucionarne 1848. buknula novom snagom.

Ustanak protiv Osmanlija izbio je 1849. u bosanskoj Krajini, i bosanski vezir Tahir paša nije uspio da ga svlada. Zatim su se javili slični pokreti i na drugim stranama, a među protivnicima reformi bio je i hercegovački vezir Ali paša Rizvanbegović. Sultan je poslao 1850. u Bosnu Omer-pašu, da uguši ustanak. Brzo i odlučno Latas je razbio u nekoliko okršaja buntovnike, pohvatao glavne vođe, a među njima i Ali-pašu, koga je ubio jedan stražar (20. marta 1851).

Oko 1000 najuglednijih aga i begova pozatvarano je, a oko 400 okovano poslano u Carigrad. Bosna je poslije toga bila smirena, a feudalni stav begova i aga skršen za uvijek. Stoga je Omer-paša Latas proglašen u Bosni za đaur-pašu i najvećeg neprijatelja domaćeg plemstva.


Kada je 1852. došlo do sukoba između Porte i kneza Danila Omer-paša je povjereno vrhovno zapovjedništvo nad turskom vojskom. Čelični obruč oko Crne Gore počeo je da steže u januaru 1853, ali je daljnju akciju spriječilo posredovanje Austrije i Rusije.

Neposredno poslije toga, kada je izbio Krimski rat (u jesen 1853), Omer-paša je imenovan za zapovjednika turske vojske na dunavskoj liniji. Držao se vrlo dobro i dobio je rang serdar ekrem. Poslije ruskog povlačenja sa Dunava, Latas je sarađivao, sa engleskim i francuskim saveznicima, pri opsadi Sebastopolja, a poslije u borbama na Kavkazu. Od 1857. do 1859. godine Omer-paša Latas je proveo kao zapovjednik u Mesopotamiji, gdje je ponovo gušio ustanke.

Zbog svoje oštrine tamo bio je jedno vrijeme u nemilosti, ali je opet izbio na čelo 1861, kada je bio na pomolu rat s Crnom Gorom, povodom ustanka Luke Vukalovića. U tom ratu Omer-paša Latas je ponovo bio glavni zapovjednik i bio je Crnu Goru doveo u veoma težak položaj, iz koga se spasla opet samo zauzimanjem velikih sila. Posljednja vojnička misija Omer-paše bila je, da uguši grčki ustanak na Kreti 1867. Ovog puta on je vojnički završio svoj posao, ali nije mogao do kraja da sprovede blokadu zbog loše turske flote i snabdijevanja. Stoga se 1868, sam povukao.

Literatura
I. Koetschet, Serdar-ekrem Omer-paša (1885).

Izvor: Wikipedia