Naravno, takva nesposobnost nije vredna moje paznje pa sam je ignorisao. Ali ono sto je mene zacudilo je to da umesto da se svadja kao drugi ljudi kada ih za*ebem ona je spustila glavu dole i sela na tu torbu.
Nije nikakvo cudo sto si ti bezosecajna osoba koja ne zeli da pomogne drugima u nevolji, niti je cudo da i ljudi kojima je potrebna pomoc drugih to uvidjaju pa im je to sasvim normalno i nemaju razlog da se u cudjenju bune.
Ako tebe jednog dana sudbina dovede u situaciju u kojoj je bila ta zena mozda ces shvatiti sta znaci humanost.
Yeap... zena je ispoljila cist ocaj zbog svoje nemoci i tudje bezosecajnosti..
I sta si ti sad postigao ovim svoji glupim pitanjem?? Sad ce ljudi da te pljuju,ispao si debil,hvalis se kako nisi hteo da pomognes starici, ti si verovatno jedan debil koji po ceo dan sedi pored kompa i tako chat-ujes,bacis neku frljoku da samo se sa nekim prepires...
Nemam reci kojom bi ovo opisao..
Predlazem LOCK ovo je bezvredno za diskutovati sa maloumnim skotom...
Teško je kada živiš za dan koji ne znaš kada će doći, za dan kada ćeš je ponovo videti. Teško je, kada si sam i nedostaje ti glas, lice, dodir, osmeh, kada ti nedostaje biće koje je tvoja bolja polovina. Teško je prijatelji. Želim vam da nikad to ne iskusite, jer taj bol prijatelji, nije za ljude...
Moje ime je Darko i imam 21 god. i moze se reci da sam nov ovde, malo sam caprkao po forumu i svidja mi se. ok je. pa vidim ovde ima dosta edukovanih ljudi koji znaju da koriste mozak. . pogotovo na ovoj sekciji. neki postovi su me cak i iznenadili. U svakom slucaju pre neki dan mi se desilo nesto jako cudno. Naime, vracao sam se iz prodavnice prema mom stanu i kada sam dosao do stepenica, jedna stara zena koja se vukla po putu sporo kao slina me je pitala da joj pomognem da podigne neku torbu. Naravno, takva nesposobnost nije vredna moje paznje pa sam je ignorisao. Ali ono sto je mene zacudilo je to da umesto da se svadja kao drugi ljudi kada ih za*ebem ona je spustila glavu dole i sela na tu torbu. Zapravo mene cudi je zbog cega ja iz nekog razloga ja sam nekoliko puta pomislio na taj dogadjaj, iako je to najveca glupost koja nije vredna pominjanja. . . Cak sta vise poceo sam da se nerviram bez razloga :O
Сваки ти част, учинио си праву ствар, ни ја не би помогла некој маторој бабурини
Najbolje se osjećam među jednostavnim ljudima pred kojima mogu da odbacim svoje oklope, da zaboravim komplekse i opreznost, s kojima mogu da se smijem, da kažem sve što mislim, ne plašeći se da će me pogrešno razumjeti
"Oni koji su vešti u borbi, ne obuzme ih bes. Oni koji su vešti u pobedi, ne obuzme ih strah. Zato mudri pobeđuju pre borbe, dok se neznalice bore da bi pobedili"
Naravno, takva nesposobnost nije vredna moje paznje pa sam je ignorisao. Ali ono sto je mene zacudilo je to da umesto da se svadja kao drugi ljudi kada ih za*ebem ona je spustila glavu dole i sela na tu torbu.
Nije nikakvo cudo sto si ti bezosecajna osoba koja ne zeli da pomogne drugima u nevolji, niti je cudo da i ljudi kojima je potrebna pomoc drugih to uvidjaju pa im je to sasvim normalno i nemaju razlog da se u cudjenju bune.
Ako tebe jednog dana sudbina dovede u situaciju u kojoj je bila ta zena mozda ces shvatiti sta znaci humanost.
vidim da me vec pljujete, ne interesuje me to. dalje kazes da sam bezosecajan, pa da vidim kakav bi ti bio kada bi ti imao zivot kao ja. Da rmbacis kao konjina za 25 hiljada i to jos nije sigurno da cu ostati tamo. placam kiriju i zivim u je*enoj garsonjeri sa jedva kvadrata. Izasao sam iz doma jer ne dozvoljavaju da budem tamo posle 18 ili dok sam ucenik. Sto znaci da sam morao sam naci posao, raditi i naci stan. Idem peske i zimi i leti. Nemam garderobe, nemam nikoga pa cak ni prijatelja ni devojku. Imao sam jednom devojku koja je u stvari bila samnom cisto da se ne smori. Ko je meni pomogao kada bio mali pa sam pao, ko je bio tu da pusti grejanje kada mi je bilo hladno. Da sam stvarno bezosecajan, onda bih se grbavio od moje stare babe koja zivi jos teze nego ja, ali ne ja sam izabrao da idem sam. Sve sto imam, imam zbog sebe. Ne mogu da se setim kada je neko meni nesto lepo uzeo ili napravio. Morao sam da se trudim da bih ostvario ikakav kontakt a kamoli da nadjem prijatelja. U skoli su me maltretirali jer sam bio povucen i niko me nije branio. Kazes da sam bezosecajan, a vidi sta radim samo da ne bih opterecivao staru majku. Secam se jos pre kada je mi je kupila duks. Jos ga imam i nisam ga nosio da ga ne unistim. Nego vi ljudi jako osudjujete sve. Kazete da lazem, a mozda meni samo treba malo paznje. Nisam nista izmislio vec jednostavno nisam dobro formulisao pitanje. Dakle moglo bi ovako da ide : zasto me je to pogodilo kada me pre nije? zasto sam se rastuzio zbog necega sto me pre ne bi ni dodirnulo? ja kontam da se desava neka promena. ali zasto se ja toga bojim i stalno sam nekako tuzam i besan istovremeno??? eto to mozete da razradite nadam se. A pitam ovde jer mi deluje ok mesto za ovakve stvari gde sam u kontaktu sa ljudima koji verovatno imaju slicne promene itd....
Moje ime je Darko i imam 21 god. i moze se reci da sam nov ovde, malo sam caprkao po forumu i svidja mi se. ok je. pa vidim ovde ima dosta edukovanih ljudi koji znaju da koriste mozak. . pogotovo na ovoj sekciji. neki postovi su me cak i iznenadili. U svakom slucaju pre neki dan mi se desilo nesto jako cudno. Naime, vracao sam se iz prodavnice prema mom stanu i kada sam dosao do stepenica, jedna stara zena koja se vukla po putu sporo kao slina me je pitala da joj pomognem da podigne neku torbu. Naravno, takva nesposobnost nije vredna moje paznje pa sam je ignorisao. Ali ono sto je mene zacudilo je to da umesto da se svadja kao drugi ljudi kada ih za*ebem ona je spustila glavu dole i sela na tu torbu. Zapravo mene cudi je zbog cega ja iz nekog razloga ja sam nekoliko puta pomislio na taj dogadjaj, iako je to najveca glupost koja nije vredna pominjanja. . . Cak sta vise poceo sam da se nerviram bez razloga :O
Сваки ти част, учинио си праву ствар, ни ја не би помогла некој маторој бабурини
Добро се суздржао, ја би је овјерио метком у вугла, маму јој покварену матору.
ja kad vidim babu da prosi na ulici,uvijek joj dam nešto. kad vidim da nekom treba pomoć,pomognem,počev od komšiluja pa ovako. nekoliko puta sam slušala nepoznate stare ljude željne pažnje i razgovora.
a što? jer ćemo i mi nekad da ostarimo,a sve se vraća. i jer si čovjek,ne govedo. i jer i ti i ja i svako imamo nekog tih godina i ne bismo voljeli da je u poziciji te babe
Najbolje se osjećam među jednostavnim ljudima pred kojima mogu da odbacim svoje oklope, da zaboravim komplekse i opreznost, s kojima mogu da se smijem, da kažem sve što mislim, ne plašeći se da će me pogrešno razumjeti