Odgađanje

Svi se odlično snalazimo u poslovima koje volimo ili u kojima uživamo. Ali kad zadatak ocijenimo kao težak, dosadan, neugodan ili zastrašujući, počinjemo oklijevati. Za neke osobe odgađanje je postalo kroničan problem zbog kojega su protratili vrijeme, propustili prilike, loše izvršili obaveze, snizili samopoštovanje stalnim samoosuđivanjem i jako povećali svakodnevnu razinu stresa.

Pogledajte prepoznajete li se u sljedećim izgovorima:

Ima toliko drugih stvari koje moram prije obaviti.

Sačekat ću dok ne budem raspoložena da to obavim.

Zašto nam profesor zadaje toliko obaveza? Nije pošteno.

Sasvim je u redu slaviti . . . osim toga, sutra ću početi s dijetom (učenjem, disciplinom...).

Imam sasvim dovoljno vremena za to učiniti.

Teško mi je govoriti o tome. Ne znam odakle početi.

Bolje radim pod pritiskom, zato to ne moram odmah početi.

Moj zdravstveni problem i nije tako strašan. S vremenom će bol prestati. Sigurno nije ništa.

Zašto odgađamo?

Ovdje su navedeni neki razlozi zbog kojih ljudi najčešće odgađaju:

TJESKOBA I ZABRINUTOST. Možda vam zadatak izgleda pretežak i bojite se da će loše završiti ako ga se prihvatite. Zbog toga provodite mnogo vremena brinući se umjesto da se uhvatite posla.

PERFEKCIONIZAM I NEREALNA OČEKIVANJA. Vjerujete da morate pročitati i saznati sve ikad napisano ili rečeno prije nego što se ozbiljno prihvatite nekog posla. Kako je to zapravo nemoguće, stalno imate osjećaj neuspjeha koji vas još više obeshrabruje.

OSJEĆAJ DA NISTE DOVOLJNO SPOSOBNI. Oni koji su uvjereni u to da nisu sposobni, ili bar ne dovoljno sposobni, često vjeruju da će zatajiti i žele izbjeći neugodu koju bi izazvalo testiranje njihovih sposobnosti. Mislite da ste, ako ne dobijete izvrsnu ocjenu, potpuni promašaj, ili da ste grozna osoba ako padnete na ispitu.

LOŠA ORGANIZACIJA VREMENA. Odgađanje podrazumijeva loše raspoređivanje vremena. Možda ste nesigurni u svoje ciljeve. Možda vam zadatak izgleda pretežak. Zbog takvih razloga svoje zadatke ostavljate za kasnije ili se brinete umjesto da se pripremate za zadatak koji trebate izvršiti.

PROBLEMI S KONCENTRACIJOM. Kad sjednete za svoj stol, zateknete se kako sanjarite, zurite u prazno, gledate u sliku svog partnera umjesto da radite svoj posao. Vaša je okolina bučna, ometa vas. Stalno idete po razni pribor, hranu, piće. Stol vam je zatrpan i nesređen. To je dobar način da postanete nervozni i zabrinuti.

Kako prestati odgađati?

NE PREPUŠTAJTE SE PANICI
Brzajući sa zaključkom da nećete uspjeti može vas toliko prestrašiti da ostanete pasivni i ništa ni ne pokušate. Vaša pesimistična predviđanja nisu činjenice. Koncentrirajte se na sadašnjost i pozitivne korake kojima možete postići svoje ciljeve.

POMOGNITE SI TEHNIKOM «DVA STUPCA»
Stari se izgovori za odgađanje mogu pobiti razumnim razmišljanjem. U tome vam može pomoći tehnika «dva stupca» koja se koristi tako da na jednu stranu papira napišete sve izgovore. Zatim pokušajte sami pobiti svoje izgovore. U drugom stupcu napišite pozitivno, realno razmišljanje.
Evo primjera:
Izgovor: Trenutno nisam raspoložena za rad.
Realno razmišljanje: Moj rad ne ovisi o raspoloženju, nego o
aktivnostima. Ako budem čekala da budem raspoložena za rad, možda nikad neću ništa napraviti.

KORISTITE POTICAJNE REČENICE
Sastavite listu poticajnih rečenica koje će na vas djelovati motivirajuće. To mogu biti, na primjer:
- Što prije završim s nekim poslom, to prije ću moći početi sa
zabavom.
- Najbolje vrijeme je sadašnjost.
- Savršeno ne postoji.

POSTAVITE JASNE CILJEVE
Razmislite o onom što želite ili trebate napraviti, i budite određeni i precizni. Ako zadatak morate napraviti u određenom roku napravite plan i raspored za svaki manji cilj, ali budite realni jer vas preteški ciljevi mogu obeshrabriti.

POSTAVITE PRIORITETE
Poredajte i zapišite sve zadatke koje morate obaviti po njihovoj važnosti. Prioritet treba ovisiti o važnosti i o roku u kojem zadatak treba izvršiti.

PODIJELITE ZADATAK NA MANJE I LAKŠE DIJELOVE
Preveliki zadaci mogu izgledati nesavladivi. Podjela rada je osobito djelotvorna kod neugodnih poslova. Mnogi od nas mogu se nositi s dužnostima koje nam nisu drage ukoliko su one kratkotrajne i ne jako teške.

ORGANIZIRAJTE SE
Pripremite sav potrebni materijal prije početka rada. Koristite raspored dana i uvijek ga nosite sa sobom. Budite oprezni u tome da dnevni ili tjedni raspored napravite realno. Svakodnevno prebrojite izvršene zadatke.

KORISTITE SE PODSJETNICIMA
Napišite sebi podsjetnike i postavite ih na vidljiva mjesta kao što su npr. televizor, ogledalo u kupaonici, ulazna vrata. Što se više puta podsjetite na svoje odluke - veća je vjerojatnost da ćete ih se pridržavati.

VESELITE SE POBJEDAMA I NAGRADITE SE
Veselite se i uživajte u svakom završenom zadatku, pa makar on bio najmanji. Ne podcjenjujte svoj uspjeh. Sjetite se da ste za toliko koliko ste prešli, bliži potpunom završetku svega što trebate napraviti.

Izvor

Ja uvek odgadjam neke stvari u nedogled  Najvise zbog lose organizacije vremena. Ne kasnim nikada ali uvek sve sto radim, radim u "minut do 12" 

Cijena odugovlačenja

Odugovlačenje je način bijega od zamišljene boli koju očekujemo u budućnosti. Cijena privida sigurnosti je visoka: stojimo na mjestu i stagniramo.

Kao i velika većina obrazaca po kojima živimo, odugovlačenje je način preživljavanja koji smo naučili u djetinjstvu - čak i ako smo ga počeli pokazivati kasnije. Za izlazak iz tog obrasca nužno je pronaći uzrok, odnosno spoznati koja nas je bol natjerala da počnemo reagirati na nezdrav način. I koji užitak u tome nalazimo!

Negativni užitak je tricky dio! :o) Većina osoba negira da u bolnoj situaciji osjeća određen užitak. No, otkrivanje vezanosti za njega obično otvara mogućnost da ga zamijenimo zdravijim, stvarnim užitkom. Primjerice, stagniranje je nezdravi užitak, rast i napredak su zdravi užitci.


U praksi se s odugovlačenjem najčešće susrećem u radu pri Snowlion školi za integralnu terapiju, budući da je riječ o formatu koji najviše podsjeća na klasičnu školu. Traje četiri godine te od studenata zahtijeva da redovito pišu zadaće. Doduše, samo 4 zadaće godišnje.

Uvijek je zanimljivo vidjeti koji su to razlozi da inteligentni, zreli ljudi, koji su u školu došli dobrovoljno, i dapače, izrazito su posvećeni radu, jednostavno ne izlaze na kraj s redovitim pisanjem zadaća.

Da stvar bude još teže shvatljiva, riječ je o zadaćama koje ne zahtijevaju nikakve posebne vještine i znanja, samo iskrene odgovore na neka osobna pitanja, što zahtijeva otprilike sat vremena zaranjanja u sebe.

Bijeg od boli

Odugovlačenje je način bijega od imaginarne bolne situacije, nešto što nam daje prividnu sigurnost, ali budući da je kao rješenje nezdravo i površno, za njega plaćamo visoku cijenu.

Razlozi odugovlačenja koji se iznova ponavljaju kada ljudi požele individualno ili u grupi raditi na tom problemu, mogu se podijeliti u tri skupine i vrlo često se te tri kategorije isprepliću:

Odugovlačenje zbog straha od kritike

Osobe s tim problemom najčešće imaju jaku reakciju na pitanje - koji je tvoj "najcrnji scenarij", odnsono, što je najgore što bi se moglo dogoditi kada mentor/ica pročita zadaću? Koji je komentar kojeg se užasavaš? Kakva ćeš ispasti u njegovim/njezinim očima, koje osobine vjeruješ da će ti on/a pripisati? Tko ti je pripisivao te osobine u djetinjstvu, izravno ili neizravno?

Po pravilu se radi o osobama koje su u djetinjstvu od okoline dobile informaciju da to što rade nije dovoljno dobro ili su bile uspoređivane s drugima. Zaključak koji dijete iz toga izvlači nije: "Ja sam OK, samo mi ovo ne polazi za rukom", nego je puno štetniji: "Ja nisam dovoljno dobar/dobra." U ovom slučaju odugovlačenje je dječja metoda izbjegavanja zastrašujućeg trenutka kada će moj trud (odnosno ja) biti proglašen bezvrijednim.

U takvim slučajevima radimo na tome da osobu iz tog nesigurnog stanja dovedemo do emocije koja je dublje – frustracije i ljutnje na one koji su kritizirali i/ili uspoređivali te ispoljenje tih možda nikad prije izraženih osjećaja. Povratna informacija koju dobivam je da otpuštanje i pražnjenje ljutnje kroz glas i tijelo vode do toga da se osoba opet povezuje sa vlastitom snagom i osjećajem vrijednosti, vraća sebi moć koju je davala i pripisivala drugoj osobi.

Odugovlačenje zbog perfekcionizma

Tipično za natprosječno inteligentne i natprosječno nesigurne ljude, često s velikim problemom mržnje prema sebi.

Naravno, da bi osoba bila pretjerano samokritična, morala je u djetinjstvu dobiti i dobru porciju kritike izvana, verbalne ili neverbalne, jer pretjerana samokritičnost i nevoljenje sebe nam nisu urođeni.

Jeste li ikada vidjeli dijete koja prohodava i srami se vlastite nespretnosti? Uspoređuje se sa susjedovim djetetom? Rođeni smo sa velikim kapacitetom za ljubav prema sebi, ali zrcalimo ono što nam okolina daje u djetinjstvu.

Osobe ovog tipa jako reagiraju na pitanje – što bi se dogodilo da uložiš maksimalan trud, a da zadaća dobije mlak komentar? Što ako znaš da si uistinu napisao/la najbolje što možeš, a povratna informacija je da ti sigurno možeš i bolje?

U ovom slučaju odugovlačenje često služi kao isprika za slučaj eventualnog neuspjeha. Ako i dobijem kritiku, uvijek pred sobom imam ispriku da sam našvrljala zadaću u zadnji čas pa nisam ni mogla bolje. Tako odugovlačenje služi kao dječje rješenje da se ne suočim s vlastitom nesavršenošću.

U takvim slučajevima radimo na tome da osobu dovedemo do suočenja s očajem koji vlastita nesavršenost nosi – ako je moje iskustvo takvo da sam procjenjivan/a i voljen/a po onome što radim, a ne onome što jesam, nesavršenost je zastrašujuće stanje.

Ulazak u strah i tugu koje takvo stanje nosi može biti bolno, ali je i jako pročišćujuće. Nakon pražnjenja tih prikrivenih osjećaja, osoba često osjeti veliku čežnju za time da bude prihvaćena takva kakva jest, otupljuje njezina oštrica samokritike i javlja se više razumijevanja, ljubavi i nježnosti prema sebi.

Odugovlačenje kao način kažnjavanja autoriteta

Razlog koji je vrlo čest, rijetko ga je tko svjestan. Obično se javlja kod osoba koji su u djetinjstvu bili jako kontrolirani i "drilani", pa nisu imali mogućnost pregovora s roditeljima, nego su stalno slušali: "Dok si pod mojim krovom..."
Takvi ljudi imaju reakciju na pitanje – kakav je osjećaj ako se od tebe zahtijeva da redovito pišeš zadaće? Što ako ti se kaže da bez pisanja zadaća ne možeš nastaviti edukaciju u našoj školi? Koja ti je prva, spontana reakcija na naredbu "moraš"? Tko ti je naređivao u djetinjstvu i koliko si mogućnosti imao/la izboriti se za sebe?

Najčešća reakcija je ljutnja na one koji me prisiljavaju i koji mi naređuju (ili ja to tako doživljavam). U ovom slučaju je odugovlačenje primjer pasivne agresije, ljutnje na autoritete koja nije dobila zdrav vanjski oblik i onda djeluje saboterski i naravno, kao i svako pseudo-rješenje, više šteti samoj osobi, nego onima kojima je podsvjesno namijenjena.

Kada ta prikrivena ljutnja u terapiji dobije otvorenu, jasnu ekspresiju (primjerice, često tada čujemo: "J***te se vi i vaše zadaće!" :-)), osoba može osvijestiti koga to zapravo kažnjava, kome je to u životu htjela reći "Ne!" te može objektivnije vidjeti situaciju u kojoj se nalazi i koliko si štete nanosi odugovlačenjem.

Kako izaći iz začaranog kruga?

Metode koje pomažu za izlazak iz začaranog kruga odugovlačenja mogu biti kratkoročne i dugoročne.

• kratkoročno pomaže razlamanje zadataka na manje "zalogaje"

Često paralizira veličina zadatka koji nas čeka. Moram li, primjerice, napisati diplomski rad, dobro je zapisati svaki maleni (ali stvarno maleni) korak koji me čeka i posvetiti se jednom po jednom, ne gledajući koliko me toga još kasnije čeka. Ako želite dodatnu stimulaciju, za svakih 5 obavljenih koraka si priuštite neku sitnu nagradu, nešto opuštajuće što vas veseli.

• dugoročno treba vidjeti kakvu situaciju iz svoje prošlosti ponovno stvaram dovodeći se u situaciju odugovlačenja

Koje su emocije prisutne "na površini", a koje su dublje emocije, prikrivene? Pomoći mogu gore navedena pitanja za tri tipa odugovlačenja, razgovor s terapeutom ili prijateljem koji vas dobro poznaje i ne boji se suočiti vas s izgovorima koje koristite. Predlažem da samoistraživanju pristupite sa znatiželjom i ljubavlju prema sebi, a ne zgražanjem ili ljutnjom na sebe. Povećalo će pomoći više od šibe

Enesa Mahić
Izvor

Za ovaj problem pomažu, makar u mom slučaju, samo koncentrisanost na cilj, disciplina i samonagrađivanje, ali i samokažnjavanje.

Tipa, danas ću da se nateram da sednem i naučim toliko i toliko gradiva kako bih položila ispit. Ako istrajem, odoh na kolače, a ako ne - sutra ne samo da ću morati da učim duplo, nego i neću pojesti ništa preslatko i ludački ukusno. 

Možda gornjem spisku treba da dodam i hranu. 

problem sa odgadjanjem imam u vezi sa stvarima i situacijama u kojima ne uzivam, a moraju biti obavljene...

doduse, najbolje se pokazujem kada sam pod pritiskom...u skripcu sa vremenom...tada sam najkreativnija i najplodonosnija...nazalost.

sa godinama se to mjenja na bolje...pamtim kada sam bila hodajuci haos zbog odgadjanja...

a onda omatorite...dodjete u situacije kada ste neciji uzor...neko se ugleda na vas...dajete primjer...
pa se onda " izbicujete"...pa sazrite...znate koje su vam slabe tacke, pa tu sebe " pritisnete"...