IN < - O ZEN budizmu - >LO
(1/5) > >> :: Odgovori!
Autor: decky999 :
Znam da je tema bila ali ajmo ispocetka. Znam da sigurno ima dosta ljudi koji su imali ovakvo ili onakvo iskustvo sa zenom cak i u Srbiji - borilacke vestine, i generalno intersovanje za istok. Pa stim bi bilo lepo da podelimo nasa uvazena misljenja. Neka od pitanja koja mi padaju na pamet:

- Znacaj zivota u sadasnjem trenutku (srz ucenja Zena)
- primena zena na svakodnevni zivot
-da li na zen gledate kao na religiju, filozofiju ili nacin zivota
-odnos zena sa ostalim budistickim pravcima (lamaizam i slicni) i ostalim svetskim religijama

i ostale slobodne teme - na primer Zen i ciscenje kupatila
Autor: Astral Projection :
Koliko ja znam rijec Zen je nastala od sanskritske Dhyana sto znaci meditacija. Znaci meditacijom do prosvjetljenja.. :)
Autor: decky999 :
Pa evo sta kaze wikipedia o zen-u

Zen
 
Zen is a branch of Mahayana Buddhism which strongly emphasizes the practice of meditation. It emerged as a distinct school in China and spread to Vietnam, Korea, Japan, and, in modern times, the rest of the world. The common English name derives from the school's name in Japanese, zen .

Basis
Zen Buddhism is a branch of Mahayana Buddhism, and, as such, its teachings are deeply rooted in those of the Buddha. It draws primarily on Mahāyāna sutras composed in India and China, particularly the Heart Sutra; the Diamond Sutra; the Lankavatara Sutra; the Samantamukha Parivarta, a chapter of the Lotus Sutra; and the Platform Sutra of Huineng. The body of Zen doctrine also includes the recorded teachings of masters in the various Zen traditions.

The Zen schools, like other Buddhist sects, teach the fundamental elements of Buddhist philosophy, including the Four Noble Truths, the Eightfold Path, pratitya samutpada, the five precepts, the five skandhas, and the three dharma seals: non-self, impermanence, and dukkha. Zen philosophy also includes teachings specific to Mahayana Buddhism, including the Mahayanan conception of the paramitas and the ideal of the bodhisattva's universal salvific power. Mahayana Buddhist religious figures such as Kuan Yin Bodhisattva, Mañjuśri Bodhisattva, Samantabhadra Bodhisattva, and Amitabha Buddha are venerated in Zen temples along with Śakyamuni Buddha, although Amitabha takes a less prominent role than in many other forms of Mahayana. This is particularly true in the Japanese Soto and Rinzai schools, which conceive of themselves as purer Zen schools, less influenced by other Buddhist sects.

Because Zen developed as a distinct school in medieval China, it also reflects the influence of Chinese philosophy, including Taoism and, to a lesser extent, Confucianism. Different researchers have developed various opinions on the degree of Taoist influence on Zen. It is clear that, in the early centuries of Buddhism's contact with China, it was often described in Taoist terminology for want of indigenous Buddhist expressions in the Chinese language. This trend is noticeable in Zen—for instance, Chinese Zen texts often use the term tao (道, pinyin: dào) in describing Buddhist philosophy. Some modern scholars argue that this influence was fairly superficial, while others argue that it deeply influenced Zen philosophy. An example of the latter is Ray Grigg, whose book The Tao of Zen argues that Zen can best be understood as a form of Taoist philosophy with superficial Buddhist trappings.

Zen is not primarily an intellectual philosophy nor a solitary pursuit. Zen temples emphasize meticulous daily practice, and hold intensive monthly meditation retreats. Practicing with others is valued as a way to avoid the traps of ego. In explaining the Zen Buddhist path to Westerners, Japanese Zen teachers have frequently made the point that Zen is a way of life and not solely a state of consciousness. D.T. Suzuki wrote that the aspects of this life are: a life of humility; a life of labor; a life of service; a life of prayer and gratitude; and a life of meditation.

Zen teachings often criticize textual hermeneutics and the pursuit of worldly accomplishments, concentrating primarily on meditation in pursuit of an unmediated awareness of the processes of the world and of the mind. Zen, however, is not a purely passive doctrine: the Chinese Chan master Baizhang (720-814 CE) left behind a famous saying which had been the guiding principle of his life, "A day without work is a day without eating."

D. T. Suzuki asserted that satori (awakening) has always been the goal of every school of Buddhism, but that which distinguished the Zen tradition as it developed in China, Korea, and Japan was a way of life radically different from that of Indian Buddhists. In India, the tradition of the mendicant (bhikkhu) prevailed, but in China social circumstances led to the development of a temple and training-center system in which the abbot and the monks all performed mundane tasks. These included food gardening or farming, carpentry, architecture, housekeeping, administration, and the practice of folk medicine. Consequently, the enlightenment sought in Zen had to stand up well to the demands and potential frustrations of everyday life.


Autor: decky999 :
Kada bi pitali nekog Zen majstora sta je to zen - u najboljem slucaju dobili bi smo cutanje kao odgovor a mozda cak i samar. Zen jeste upravo to - NISTA.

Iako se oslanja da tradicionalna ucenja budizma Zen je istorijski i kulturno nastao kao mesavina Budizma i Konfucijansko/Taoisticke tradisije Kine, a kasnije evoluirao  pd uticajemShintoizmom u Japanu i Koreji. Taj spoj istocne mudrosti je doveo do vrelo specificnog religijskog i filozofskog pravca. Japan je postao i ostao i dan danas kolevka Zena kao nacina zivota vise nego kao jos jedna u nizu religija koje su prihvacene na tom ostrvu.

Meditacija koja jeste srz dostizanja nirvane - ili sjedinjenosti sa tvorcem - jeste ustaljena praksa u Zenu. Na zapadu se ovo shvata uglavnom kao poprilicno stereotipna aktivnost sedenja u za-zen sedecem polozaju pokusavajuci da ne mislis ninasta. Meditacija u Zenu je mnogo vise od toga. Ultimativni cilj meditacije jeste treniranje uma da se zaustavi - razlog zasto se to radi je da bi se postigao sklad sa nasim bicem. Problem je sto vecina ljudi zivi u sadasnjosti ali su im misli uglavnom u proslosti ili buducnosti. Nas ceo zivot se odigrava SAD a mi smo duhovno i intelektualno uvek negde drugde. Ako bi smo uspeli da zaustavimo misli i potpuno ih fokusiramo u sadasnji trenutak mnogo problema nasih ubrzanih zivota bi nestalo. Ovaj proces je nesto sto se u Japanu izgradilo kao meditacija u pokretu - da sve sto radimo od ciscenja kupatila, okopavanja baste, pranja sudova pd do poslova od kojih zaradjujemo pare - da se sve to odigrava u i tokom meditacije. Meditacija samim tim postaje ceo zivot jer se on zaista odvija u trentku u SADA. To je ultimativna praznina ili nirvana koja je cesto pogresno shvacena od ne budista. Odatle u Japanu tolika posvecenost detaljima u svemu sto se radi (mislim na tradicionalni Japan) - primeri su - kaligrafija, ceremonija caja, borilacke vestine, tehnike macevanja, izrada tradicionalnih maceva, slikarstvo, poezija (Haiku narocito). Odatle dolazi i princip minimalizma - manje je vece - sto manje reci kazes bices mudriji (iz ovoga se vidi da ja i nisam neki veliki mudrac :weirdface:) .

Zen je mozda jedina religija koja ne opterecuje svoje 'vernike' sa ritualima nego ih upucuje u samospoznajni proces i proces normalnog zivota. Zbog toga se cesto nailazi na japanske price o lutajucim Zen monasima - paradoks na prvi pogled (kakav je to monah bez manastira). Time se zeli istaci princip ne posedovanja i put potpunog prihvatanja zivota i njegovih izazova - za razliku od monaha druge vrste koji su u zasticenom okruzenju manastira dobrim delom snamerom izolovani od ostatka sveta.

Sve ovo se moze sadrzati u sledecm principu: u sve sto radis ulozi svaki atom svog bica u svakom trenutku vremena - ali se nikada ne vezuj za to sto radis. Uprosceno: uvek nudi bez ikakve zelje da ti bude uzvraceno.

Da ilustrujem ovu celu pricu sa jednim Koanom (Zen price o prosvetljenju)

Jednom, posle zavrsene vecere, ucenik je pitao svog Zen majstora kada moze da ocekuje prosvetljenje sobzirom da je vec proveo dugo vremena u meditaciji. Ucitelj je cutao. Ucenik je posle pauze pitao jos jednim isto. I dalje je dobija samo cutanje. Posle treceg puta - majstor je ustao i odgovorio mu pitanjem: Da li si oprao svoju ciniju posle vecere? Ucenik je u tom trenutku doziveo prosvetljenje.

toliko za sada


Autor: nemam pojma :
decky999

"Zen je mozda jedina religija koja ne opterecuje svoje 'vernike' sa ritualima nego ih upucuje u samospoznajni proces i proces normalnog zivota. "

Neke stvari si tačno napisao - ovo nisi.
Kao ex pripadnik nekih religija i kao sadašnji sudeonik hrišćanstva,
mogu ti reći da neke radnje (kako ti kažeš 'rituali') ne opterećuju
one koji saučestvuju iz htenja i voljenja.

"Zbog toga se cesto nailazi na japanske price o lutajucim Zen monasima - paradoks na prvi pogled (kakav je to monah bez manastira). Time se zeli istaci princip ne posedovanja i put potpunog prihvatanja zivota i njegovih izazova - za razliku od monaha druge vrste koji su u zasticenom okruzenju manastira dobrim delom snamerom izolovani od ostatka sveta."

Vidim da poznaješ samo jedan od vidova hrišćanskog monaškog veroispovedanja.
Mozda ne znaš da postoje monasi koji su usamljeni (van manastira su) i u molitvi su - 24/7.
Mozda ne znaš da postoje i tzv. urbani monasi.

Ako si sve ovo već znao, izvini što pretpostavih da nisi. 

> Odgovori
^ Povratak na viši nivo
>> Sledeća strana