O ukusima se (ne) raspravlja!   
   
Možemo li na osnovu glazbenog ukusa pojedinca dokučiti kakva je on osoba? Vječno pitanje na koje ne postoji pravi odgovor. Pa evo jednog malog priloga debati. Tinejdžersko doba vrijeme je potrage za identitetom, a glazba u tome, naravno, igra značajnu ulogu    
   
   
Sigurno je cool kad sluša istu glazbu kao i ja...   
   
   
Klupe, torbe, majice, pa i ina garderoba išarana imenima bendova dovoljno govori tome u prilog. Svoj identitet uvijek definiramo i gradimo u odnosu na tuđi - pa tako kroz glazbu tražimo srodne duše, krug ljudi kojem bismo pripadali, ali istovremeno i gradimo ukus u glazbi po kojem ćemo se razlikovati od drugih. Svi smo rastrzani između želje da se uklopimo u društvo i želje da se pritom ne utopimo u masi.

Nego - koliko nam glazbeni ukus nekoga govori o tome kakva je taj netko osoba? Paaaa... govori otprilike koliko i stil odijevanja. Dakle - ponešto, ali ne puno toga.

Uzmimo to ovako: ako znamo da momak X voli izvođače Y i Z, što stvarno možemo na osnovu samo toga zaključiti o njemu? Možemo, možda, pretpostaviti kakvu odjeću nosi (hiphopere se obično prepozna na kilometar), je li povodljiv (ako sluša samo ono što svi drugi slušaju), voli li plesati (ako više voli house od Nore Jones), eventualno na koja mjesta voli izlaziti i slično.


   
Hi hi, kakva ti je to mjuza?!   
Međutim, možemo li preko njegovih glazbenih preferencija znati je li škrt ili darežljiv? Posprema li redovito svoju sobu ili živi u neredu? Preferira li neobavezni seks ili duže, smislene veze? Je li radišan ili lijen? Za koju će stranku glasati na idućim izborima? Bi li ostavio prijatelja na cjedilu ili ne? Ako netko ima dobar ukus u glazbi, to ne mora nužno značiti i da je dobar čovjek.

A opet, pitanje je i što bi to bio 'dobar ukus'. Štoviše, još je važnije pitanje koliko kategorija 'dobrog ukusa' uopće ima smisla!

Ne postoje čvrsti znanstveni dokazi glede toga što je dobra glazba a što nije - postoje samo manje ili više čvrsti konsenzusi. Koji su ipak samo presjek stavova izvjesnog broja ljudi, a ne neko 'sveto pismo'... Glazba Mozarta i Beatlesa je uvrštena među najveće dosege ljudske umjetnosti, institucionalno priznata kao utjelovljenje vrijednosti koje treba sačuvati i prenositi na buduća pokoljenja. No ako bi ti radije slušao/la Linkin Park ili Christinu Aguileru negoli Mozarta ili Beatlese, tko će te u tome spriječiti? Tko može osporiti ono što ti osjećaš?

Možemo pronalaziti kakva god hoćemo intelektualna opravdanja za ono što slušamo, ali sve se svodi na niz proizvoljnih unutarnjih mehanizama, instinktivnih emotivnih podražaja koje neki zvuci u nama izazivaju, najčešće mimo naše volje. Ljubav prema glazbi je iracionalna.

Iako u formiranju glazbenog ukusa sudjeluje okolina, glazbeni ukus je, na kraju krajeva, individualna stvar subjektivnog doživljaja. Svatko sluša ono što sluša iz svojih jedinstvenih, kompleksnih razloga.

Ako to ne prihvatimo, onda nam preostaju generaliziranja. A kad generaliziramo, možemo uvijek i negativno generalizirati. Kakvi su likovi koji vole cajke? Seljačine što nose deset kila zlata oko vrata i lome čaše gdje god stignu. Partijaneri? Nadrogirani debili s glupim frizurama. Ljubitelji popa? Pasivne ovce koje gutaju sve što im se servira na radiju i MTV-ju. Metalci? Sotonisti koji nikad ne peru kosu. Punkeri? Klošari koji piju jeftino vino po parkovima i tuširaju se svake prijestupne godine. Uvrijedili ste se nekim od ovih opisa? E, onda dvaput razmislite idući put kad poželite o nekome drugome misliti loše samo na osnovu onoga što sluša.


   
Sumnjate da bi vas iznenadila mjuza na njegovim ušima?   

Također, važna stvar koju treba imati na umu je da postoje različite vrijednosti i različite kvalitete kojima različita glazba teži. Primjerice, Mozart i Beatlesi utjelovili su mnoštvo vrijednosti i kvaliteta - njihova glazba pomicala je granice prihvatljivog, ostvarila velik utjecaj na buduće glazbenike, bila lucidna i inovativna, melodijski i aranžerski kompleksna i tako dalje.

No, opet, Mozartu se nećeš obratiti ako želiš čuti dobru solažu, a od Beatlesa nećeš očekivati dobru trancersku dizalicu. Različita glazba udovoljava različitim prohtjevima, i za vrednovanje različite glazbe treba posezati za različitim mjerilima! Kad ljudi kritiziraju glazbu koju ne vole, prečesto je kritiziraju na osnovu onoga što bi htjeli da predstavlja umjesto onoga što ta glazba uistinu jest. Žaliti se kako je techno previše repetitivan smisleno je koliko i žaliti se kako je metal previše bučan - to je kao da kažeš: 'Fuj, ova kremšnita nije nimalo slana!'

Ili recimo: vokali i riječi. Ako tebi smeta bezvezan tekst neke pjesme, nekome drugome to neće smetati. Jer ljudski glas u glazbi jest nositelj poruke, ali je prije svega još jedan instrument - pa ponekad nije važno što je pjesnik htio reći, nego kako je to rekao.

Ako tebe neka glazba ostavlja hladnom, nekome drugome je upravo melem za dušu. I obratno. Nijedan od vas nije 'u pravu'. Ili, bolje rečeno, oboje ste u pravu.

Postoji nebrojeno puno načina za doživljaj i uživanje u glazbi! Zato je, ako želiš 'skužiti' neku mjuzu koja ti se ne sviđa, najbolje doživjeti je u društvu drugih ljudi koji je vole. Pa bila riječ o house partyju, rock koncertu ili jednostavno par frendova koji vole nešto što ti ne možeš smisliti - promatrajući reakcije drugih ljudi i uviđajući na koje elemente najviše okidaju, uvijek možeš skužiti kako nešto funkcionira, čemu 'služi'.

Svakako, glazba jest važna pri stvaranju prijateljstava i potpisnik ovih redova bez ustručavanja priznaje kako se sprijateljio s brojnim divnim ljudima upravo preko toga što slušaju ili što su slušali.

No glazba pritom ne mora biti baš od presudne važnosti. Prijateljstva se rađaju iz zajedničkih interesa - inače ne bismo imali o čemu pričati. Ali ima i drugih stvari osim glazbe o kojima se može pričati! Pa eto, pouka bi bila: budi otvoren/a prema novim iskustvima i novim ljudima. Nemoj omalovažavati tuđe ukuse, ne budi snob, slušaj što god hoćeš i ne daj nikome da ti oko toga prigovara.
   
   
Tonći Kožul
četvrtak, 02.06.2005.

Ima i poznata izreka:"odelo ne čini čoveka". Sigurno je da generalizacija(uopštavanje) može proizvesti i pogrešne zaključke, može stvoriti čak i stereotipe i predrasude. Ipak, pitanje ukusa(bilo koje vrste) je zanimljivo više sa stanovišta želje za isticanjem u okruženju, stvaranjem određenog imidža, ili stajlinga. Dakle, stvaranje ličnog "brenda", po kojoj će neko biti prepoznatljiv, ili pak želi da bude prepoznat. Činjenica je npr. da ljudi teže primećuju osobe koje su "bezlične", od spoljašnjeg izgleda, imidža, stajlinga.. pa do pitanja ukusa pri izboru muzike, literature, interesovanja... Ali, opet kažem, ništa ne treba strogo generalizovati.

Imam prijatelje koji slusaju onaj najtvrdji zvuk i onih koji su okoreli narodnjaci, i ama bas nista to ne govori o njima. I oni se medjusobno super slazu, ponekad idemo svi tamo gde se slusa rock, nekad tamo gde su narodnjaci, cisto da se svima udovolji. Tako da, barem sto se muzike tice, moja su iskustva takva.

Naravno da izbor muzike, ili nečeg drugog ne mora da govori ništa posebno o nekoj osobi(npr: da li je ok ili ne). Ipak, ostaje činjenica da mnogi ljudi vole da sopstveni imidž i ukus, pretvaraju u "brend" sopstvene ličnosti.

mislim da su se svi mnogo puta ogresili o druge ljude,krecem od sebe,( a bogami i propustili neke prilike)  upravo na osnovu te "muzičke" generalizacije. Mislim da je svima poznato ono tinejdzersko"...šta cu sa njom(njim), ona (on)sluša narodnjake(rok) i sl..."

.....mada mozes dosta i da procenis nekog po njegovom ukusu(bilo to odevanje ili omiljena muzika)
Licno,ne bih svrstao u isti kos nekoga ko slusa Jami i Juzni vetar sa nekim ko slusa Mozarta ili M.Mansona
Isto tako mislim da kad vidim nekog sa belim carapama i crnim cipelama,sa sve odelom da ipak mi to nesto govori o mentalitetu te osobe(ili trenerku utrpanu u farmerke i sl...)

Pazi kume ok je to sto si rekao. Ipak neke stvari se mogu suditi po odlacenju i slusanju muzike a neke ne. Jednostavno mozda taj neko slusa Jami i Juzni vetar, mozda nosi bele carape i crne cipele, a isto tako neznas kakav je u dusi, sta se krije u njemu. Mozda je mnogo bolji covek od onog sto slusa Mocarta i nosi Armani odelo.

Ja se ipak drzim toga da ljude delim po njihovom ponasanji, odgoju, kulturi...nego po oblacenju i slusanju muzike.

Pa puta se opeces i to ti je dosta. 

NE!
Slazem se da ako pokushash sjebo si se.

Ukusi jesu različiti, ali postoje određeni momenti kada određeni (ne)ukusi, predstavljaju i postavljaju pitanje lične kulture i kućnog odgoja. Npr: dolaziti neprikladno obučen na određena mesta(ići u trenerci u pozorište), puštati odrđenu vrstu muzike na mestima gde to baš i nije prikladno(forsirati narodnjake u društvu ljudi u kojoj većina takvu muziku ne sluša, ili obrnuti primeri sa nekom drugom vrstom muzike).

#koom
Nemam nista protiv ljudi koji slusaju narodnu muziku i nose bele carape........niti mislim da su losi u dusi,ali mislim da to moze da ti  da u startu neku predstavu o kakvoj se osobi radi...